Majkić nas je spasio u prvom poluvremenu, jer da su domaći igrači iskoristili samo pola od svojih prilika, bilo bi nam praktički nemoguće vratiti se u utakmicu. Mumba i ja smo u nastavku ulaskom s klupe unijeli novu energiju, a ja sam zabio u prvom dodiru s loptom. Taj nam je gol bio poništen, ali to kao da nas je sve od reda dodatno motiviralo, rekao je 32-godišnji Splićanin
Ante Erceg (Hina)
Nogometaši Istre 1961 nastavili su niz pozitivnih rezultata ostvarenih na gostovanju u Velikoj Gorici. Nakon što su se u prošlom prvenstvu dvaput iz Turopolja vratili s bodom, odradivši utakmice koje su okončane s identičnih 1:1, "zeleno-žuti" su prvi ovosezonski sraz s Goricom okončali pobjedom 2:0. Prekinuli su tako pobjednički post na gostovanjima koji se protegnuo na 11 mjeseci, od trijumfa u Kranjčevićevoj nad Hrvatskim dragovoljcem upisanog krajem rujna prošle godine, ali kako se ova utakmica razvijala, rijetki su bili navijači pulskog prvoligaša koji su vjerovali da će se njihovi ljubimci u Velikoj Gorici osladiti punim plijenom.
- Nismo dobro izgledali prvo poluvrijeme. Viroza nas je "potrošila", nakupio se i umor jer smo samo pet dana ranije igrali protiv Rijeke, a puno igrača nije treniralo i još je osjećalo posljedice bolesti te je u prvih 45 minuta Gorica bila puno bolja momčad i da nije bilo Majkića, bili bismo dva-tri gola u zaostatku. On nas je spasio, jer da su domaći igrači iskoristili samo pola od svojih prilika, bilo bi nam praktički nemoguće vratiti se u utakmicu, rekao je Ante Erceg, kojeg je trener Gonzalo Garcia poslao na teren u 66. minuti. - Mumba i ja smo ulaskom s klupe unijeli novu energiju, a ja sam zabio u prvom dodiru s loptom. Taj nam je gol bio poništen, ali to kao da nas je sve od reda dodatno motiviralo te smo se zainatili, još malo stisnuli i vidjeli da možemo nešto napraviti. Do tada je Gorica stvarno dobro igrala i izgledala na terenu, domaći igrači kontrolirali su utakmicu i da je završilo 0:0, oni bi sigurno imali puno više toga za čime bi mogli žaliti. Bili su bolja momčad, ali nogomet i je zato toliko zanimljiv jer u njemu bolji uvijek ne pobjeđuje. Šanse koje su stvorili oni nisu iskoristili, mi svoje jesmo i osvojili smo tri vrlo važna boda.
VAR polako postaje prava mala noćna mora za Puljane, jer im je u četiri posljednje utakmice poništio četiri pogotka, sve nakon milimetarskih zaleđa. Dva gola Bakraru protiv Osijeka, jedan Marinu protiv Šibenika i sada protiv Gorice jedan Ercegu, koji ni u prošlosti nema dobra iskustva s modernom tehnologijom.
- Stvarno me neće taj VAR. Dok sam igrao za Osijek četiri su mi pogotka poništena nakon intervencije iz VAR sobe, a sad se nastavilo i u Istri 1961. Kad sam u Velikoj Gorici drugi put zabio, svašta mi je prošlo kroz glavu, a prvo što sam pomislio je kako će mi i taj gol poništiti jer sam vidio da je situacija bila rubna, pa nisam ni slavio. VAR je ubio svaku emociju i nitko od igrača se više ne veseli kad postigne pogodak, jer se stalno nešto provjerava i prisutan je strah da će biti poništen. I kad sam zabio iz slobodnog udarca nisam odmah počeo slaviti, već sam malo pričekao da vidim hoće li opet nešto izmisliti iz VAR sobe, da je lopta previsoko letjela ili nešto slično, s osmijehom je komentirao Erceg. - Osobno, meni su neke situacije s VAR-om smiješne i sve skupa mi zna izgledati kao katastrofa, jer se stekne dojam da suci manipuliraju ili pojma nemaju što rade. Imaju samo dvije kamere koje pokrivaju cijeli teren, one stoje ukoso i onda oni vuku crte kako je njih volja i odlučuju ono što im najviše paše.
Erceg je na pogodak u najjačem hrvatskom razredu čekao 16 mjeseci i stoga ne čudi njegova reakcija nakon što mu ga je VAR poništio, ali uspio je sve nakupljene frustracije maknuti u stranu i još dvaput zatresti mrežu Gorice. Dogurao je tako do 44 pogotka u Prvoj HNL.