Na današnji dan prije točno 50 godina, 5. rujna 1972. godine u Olimpijskom selu u Munchenu dogodio se masakr kojeg su izveli članovi palestinske terorističke organizacije "crni rujan". Prvi se put na Olimpijskim igrama dogodilo tako nešto strašno, ubijeno je 11 izraelskih sportaša, 5 palestinskih terorista i 1 njemački policajac, a sve se događalo u Olimpijskom selu i zračnoj luci. U ranim jutarnjim satima teroristi su upali u Olimpijsko selo koje je bilo slabo čuvano, a cilj im je bio da uzmu izraelske sportaše kao taoce, odnosno da zatraže puštanje na slobodu nekoliko zatočenih palestinskih terorista. Na tim igrama u Munchenu nastupila su i dva istarska sportaša, uz već tada slavnog boksača Matu Parlova nastupio je i plivač rovinjskog Delfina Giansandro Rudan. Rovinjski Mark Spitz, kako su ga od milja zvali, je tada imao 19 godina prisjeća se tog potresnog događaja.

U grupi sa Spitzom

- Sve se to dogodilo u jutarnjim satima 5. rujna, nekih stotinjak metara dalje od paviljona jugoslavenske reprezentacije. Mi smo imali dobro osiguranje, dok su domaćini to dosta olako shvatili. Uspjeli smo preko livade koja dijelila paviljone u Olimpijskom selu vidjeti maskirane osobe, no nismo onog trenutka bili svjesni svega što se događalo. Naime, mi smo bez osvojene medalje plivačka natjecanja završili dan ranije, prisjeća se Sandro Rudan, kako ga svi zovu.

Bili ste član plivačke reprezentacije Jugoslavije?

- Na OI u Minchenu reprezentaciju su sačinjavala četiri plivača, braća Predrag i Nenad Miloš iz Rijeke koji su nastupali za Mladost iz Zagreba, Aleksandar Pavličević član Partizana iz Beograda i ja kao član rovinjskog Delfina te jedina plivačica iz Splita Zdenka Gašparac koja je u ono vrijeme živjela u Berlinu. Uz nas su bila i dvojica trenera. Lijepo se sjećam kvalifikacija na 100 i 200 metara slobodno. Upravo sam tih dana imao upalu uha, a sreća u nesreći bila je da sam u prednatjecanju u grupi plivao sa Spitzom, američkim plivačem koji je upravo u Munchenu osvojio sedam zlatnih medalja postavivši sedam svjetskih rekorda i koji je bio je uvjerljivo najbrži u ovim kvalifikacijama te sam tako imao priliku da mu čestitam na uvjerljivoj pobjedi.

Kako ste uspjeli doći na Olimpijske igre što je san svakog sportaša?

- Zbog blizine kuće u kojoj sam stanovao od malih nogu, veći dio dana provodio sam na bazenu Delfina koji ima prekrasan pogled na starogradsku jezgru Rovinja. Zavolio sam more i plivanje već s 10 godina jer su se, pogotovo u ljetnim mjesecima, na bazenu održavala brojna natjecanja u plivanju i vaterpolu, a pod zajedničkim imenom djelovao je plivački i vaterpolo klub Delfin. Moj plivački talent zapazio je prof. Anđelo Iskra i dosta brzo počeo sam pobjeđivati na regionalnim i republičkim natjecanjima. Plivači iz malih sredina morali su pokazati svoj talent, a to se uspijevalo samo uz veliko odricanje i marljivi rad. Moje odlične rezultate i brojne pobjede u više disciplina su mi već sa 16 godina omogućili da postanem potencijalni olimpijski kandidat, što mi je dalo dodatni vjetar u leđa jer je nastup na OI san svakog sportaša. Već godinu kasnije postao sam i evidentni kandidat za OI, ali svejedno uz plivanje nisam zanemario školu te sam kasnije završio Ekonomski fakultet. Godinu dana prije OI nastupio sam na Mediteranskim igrama u Izmiru (Turska) gdje sam osvojio tri medalje i taj je nastup bio svojevrsni filter budući da je moje rezultate zapazio tadašnji izbornik plivačke reprezentacije Nenadović, dok sam normu za Munchen ispunio na državnom prvenstvu koje je održano u Zagrebu.

Prelazak u vaterpolo

Nakon plivanja, druga vaša ljubav bio je vaterpolo?

- Poslije Olimpijskih igara sam, godinu dana kasnije, uspješno nastupio još na Univerzijadi u Moskvi i te iste 1973. godine na Svjetskom prvenstvu u plivanju, vaterpolu i skokovima u vodu što je održano u Beogradu. Moram naglasiti da je, nakon onog što se dogodilo na OI u Minchenu, na tim velikim međunarodnim priredbama u Moskvi i Beogradu bilo strogo osiguranje. Bile su velike kontrole da "ni muha nije mogla ući na natjecanje". U plivanju je počela stizati nova generacija plivača te sam iz ljubavi prema mojem gradu Rovinju i klubu Delfin kojeg nisam napuštao sve te lijepe godine plivanja, odlučio samo preći u vaterpolo. Mogu reći da sam se i u vaterpolu jako dobro snašao, pogotovo kad se plivalo za loptu na početku svake četvrtine.

I za kraj, vaša poruka mladim plivačima i vaterpolistima?

- Samo marljivim radom i uz dosta odricanja može se postići jako puno. Sad postoje kudikamo bolji uvjeti za rad i treniranje u odnosu na ono vrijeme. Raduje me da će konačno i moj Rovinj, koji ima dugu i bogatu tradiciju plivanja i vaterpola, dobiti bazen u krugu bolnice "Dr. Martin Horvat" što će ovim mladim sportašima, plivačima i vaterpolistima, omogućiti da treniraju tijekom čitave godine u svom gradu. Odnosno, neće više morati putovati do Pule ili Rijeke na treninge, dodao je rovinjski olimpijac.

Giansandro Rudan bio je ugledni turistički djelatnik u bivšem rovinjskom Jadranturistu, a danas u mirovini voli pričati o sportu, ali i turizmu u kojem je proveo dugi niz godina na rukovodećim funkcijama.

Povezane vijesti

• Bruno Blašković peti na 50 leptir
• Miletić: Bazen 33x25 metara gradit će se na Verudi
• Bruno Blašković isplivao normu za Europsko juniorsko prvenstvo