Marko Čalić: Nikad lakše nisam došao do naslova prvaka

NASTAVIO DOMINIRATI - Marko Čalić (Foto: Hrvatski boksački savez)

Pulski boksač Marko Čalić nastavio je dominirati hrvatskim ringovima u teškoj kategoriji. Nakon što je lani odlučio da će se po treći put pokušati plasirati na Olimpijske igre i kao prvi korak u ostvarenju tog cilja osvojio naslov prvaka Hrvatske, ove ga je godine obranio i po sedmi se put u svojoj karijeri popeo na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. U polufinalu je Čalić suca u ringu natjerao da njegovom protivniku Matiji Plazaniću broji po jednom u drugoj i trećoj rundi, a kad je još jedan snažan udarac odsjeo na glavi boksača zagrebačkog Leonarda, umjesto brojanja u ring je pozvan dežurni liječnik. U finalu nije bilo niti nokauta, niti brojanja, ali predstavnik splitskog Jokera Aron Vrnoga Gregorio nije dobio niti najmanju šansu da ugrozi Čalića, koji je po okončanju svih borbi proglašen najboljim tehničarom u svom, vrlo vjerojatno, posljednjem nastupu na prvenstvu Hrvatske.

Olimpijske kvalifikacije

- Nikad ne reci nikad, ali trebalo bi biti tako. Ne želim to decidirano tvrditi, pa se onda za godinu ili dvije predomisliti, no jako su male šanse da ću još koji put nastupiti na prvenstvu Hrvatske - rekao je 36-godišnji Čalić, koji ne krije da je zadovoljan borbama koje je odradio u Sesvetama. - Borio sam se protiv dvojice mlađih i meni nepoznatih boksača, no sve je prošlo na najbolji mogući način i nikad lakše nisam stigao do naslova prvaka. U polufinalu sam dominirao protiv Plazanića i slavio prekidom, dok smo u finalu otišli do sudačke odluke, no tijekom borbe praktički nisam primio ozbiljniji udarac. Gregorio je svoje dvije prethodne borbe jako dobro odradio, no u finalu se vidjelo da me respektira, možda i previše. Što god je pokušao nije mu polazilo za rukom, odmah bih ga neutralizirao i stoga nije ni previše išao prema naprijed, jer bih ga odmah kontrirao. Krenuo je malo ozbiljnije početkom treće runde, ali brzo sam ga zaustavio.

Na Čaliću se tijekom cijele borbe vidjelo kako je maksimalno opušten, a da mu je fizička sprema na visokoj razini potvrdio je time što bi pauzu između rundi prostajao na nogama. Usto, svjestan velike prednosti koju je prikupio u prve dvije runde, u trećoj se nije želio upuštati u nepotrebne rizike.

Nezasluženi porazi

- U pauzi između druge i treće runde tata Dorian mi je u kutu rekao da ništa ne riskiram, već da mirno borbu odradim do kraja. Za mjesec dana me čekaju olimpijske kvalifikacije u Italiji i nisam želio da mi se ponovi zagrebački Grand Prix, kad sam se u trećoj rundi finala sudario glavama sa Splićaninom Morovićem i borba je morala biti prekinuta, a ja sam »zaradio« četiri šava na glavi - prisjetio se Čalić. - Ne trebaju mi nepotrebni problemi. Najvažnije mi je bilo borbu završiti neozlijeđen i stoga u trećoj rundi nisam želio srljati. Htio sam »neoštećen« izići iz ringa, to sam napravio i mogu nastaviti dalje s pripremama. Po povratku u Pulu jedan sam dan odmorio od treninga i samo odradio saunu, no već u utorak sam se vratio u dvoranu i okrenuo se onom što slijedi. Imao sam poziv da nastupim na turniru u Bugarskoj, ali odbio sam ga jer je preblizu olimpijskim kvalifikacijama i ne želim ništa riskirati.

Uz Čalića, Boksački klub Pula je u Sesvetama imao još troje predstavnika. Patrik Licul je nastupio u kategoriji do 60 kg, Ivan Božac u onoj do 63,5 kg, a Saskia Romina Bajin u kategoriji do 66 kg i svi su se okitili brončanim odličjima.

- Trebali smo imati još, barem, dvoje boraca u finalu - decidiran je Čalić. - Bajin su suci »pokrali« i borbu bodovali s 3:2 u korist njene protivnice, Lorene Barbir iz splitskog Marjana. Riječ je o djevojci kojoj je tata iz Novigrada, a mama Njemica te se rodila u Njemačkoj i živi u Münchenu, no svake godine dolazi u Istru i tada trenira kod nas u klubu. Ovo joj je bio prvi nastup na prvenstvu Hrvatske i bila je bolja od svoje protivnice, no očito je netko u finalu želio vidjeti dvije Splićanke. I Licul je nezasluženo izgubio od Matej Zebića iz splitskog Pauka. Dečko ga nije triput pogodio u cijelom meču, Licul ga je cijelo vrijeme jurio po ringu i suci su na kraju Zebiću dali pobjedu 4:1. Božac je odradio li-la meč protiv Filipa Poturovića koji je mogao otići na obje strane, premda bih mu ja dao malu prednost jer je čišće pogađao. Možda sam subjektivan, ali isto tako na taj poraz ne gledam kao na krađu, jedino što mi je bilo čudno da je to jedina borba na prvenstvu tijekom koje nismo mogli pratiti bodovanje. Navodno je bila riječ o nekom kvaru, koji je bio otklonjen čim je borba završila.