Otišli su gledatelji nakon nedjeljnog finala Kupa europskih prvaka pomalo razočarani iz Boćarske dvorane "Veli Jože". Očekivali su veći otpor Istre Poreč, očekivali su malo više od odlučujućeg susreta, a dobili su tek dva sata vrhunske boćarske predstave Saint Vulbasa u kojoj su domaći boćari uglavnom bili statisti. No, ipak ne bi baš nitko trebao biti razočaran ostvarenim rezultatom. Istra Poreč je po prvi put u svojoj povijesti postala viceprvak Europe, napravili su korak više u odnosu na sve protekle godine i to je ono što veseli. Bez obzira da li su ili nisu imali sreće što su u polufinalu igrali protiv Bistona i možda na malo lakši način došli do finala, oni su u tome uspjeli i svi oni koji vole i prate boćanje trebali bi biti ponosni na taj rezultat. Finale je bilo lišeno svake neizvjesnosti, no realno gledajući, teško se moglo i očekivati nešto više. Trenutna je razlika između francuskog i hrvatskog poimanja boćanja, ne samo u smislu kvalitete igračkog kadra već i ulaganja u taj sport, enormna. Upravo onako kako je to izgledalo u nedjeljno jutro u dvorani "Veli Jože".

Iscrpljujuće polufinale

- Kada uđeš u finale europske lige prvaka, dakle najvećeg ekipnog svjetskog natjecanja u boćanju i to pred svojom publikom, u svojoj dvorani, a izgubiš, onda si malo razočaran, rekao je trener Istre Milan Celija.

- Ostaje onaj žal jer je to nešto što rijetki boćari dožive, a kada se to i dogodi onda je vjerojatno samo jednom u karijeri. Iz tog razloga na nedjeljni dan gledam s dozom tuge, ali i s velikim ponosom jer smo napravili povijesni uspjeh za naš klub i veliki uspjeh za hrvatsko boćanje. Očito da se trenutno više od toga ne može. Dan poslije, kada se malo slegnu dojmovi, shvatiš da si napravio puno i da ne bi trebao na baš ni jedan segment gledati negativno.

Jedan od razloga lošije finalne predstave vidi u emotivnom pražnjenju nakon polufinalne utakmice.

- Bilo smo itekako emotivno prazni nakon susreta protiv Bistona. Protiv njih smo u zadnje četiri utakmice doživjeli tri poraza i jednom odigrali neriješeno. Već neko vrijeme stalno se borimo za prevlast u Super ligi, najveći smo si konkurentni i to je bilo nešto normalno. Između nas prevladava poseban naboj, postoji poseban motiv i to svakog igrača i trenera iscrpi, koliko god to zvučalo čudno. Taj prvi dan smo očekivali tešku utakmicu, ali ne i da će odlučiti doslovno posljednja boća. Smatrao sam da smo podjednaki u onim tehničkim disciplinama i kako će odluka o pobjedniku pasti u "klasici" i to se obistinilo. Bili smo mentalno jaki, ušli smo u te zadnje igre u rezultatskom minusu, ali smo pokazali karakter i mirnoću protiv ekipe koja ima tri reprezentativca, koji su apsolutno stalno kroz cijelu godinu u pogonu.

Milan Celija (Snimio Milivoj Mijošek)

Nedjelja je donijela puno jačeg protivnika.

- Nakon tog pražnjenja, iako se radilo o finalu, teško smo se mogli držati u egalu s tako kvalitetnom ekipom kao što je, sada već trostruki uzastopni europski prvak Saint Vulbes. Mi smo izgubili vrlo brzo, već nakon početnih šest igara bilo je 12:0 i kraj svega, ali sam uvjeren da razlika u kvaliteti nije takva. Da smo imali prilike igrati i klasične discipline, prije nego je već bila pobjeda njihova, ili da se najprije igraju klasične discipline, bilo bi to ipak malo drugačije. Znali smo da imaju Chirata i Mourguesa, višestruke i aktualne svjetske prvake u "brzinskim" igrama , znali smo da se njima mora poklopiti najgori, a nama najbolji dan, ali se to u konačnici nije dogodilo pa smo vjerovali da ćemo u drugu seriju igara krenuti s malim rezultatskim minusom. Nažalost, na kraju se dogodilo ono najgore. Ostali smo na nuli i to je bio kraj priče. E sada, kada se pogleda samo rezultat, onda to izgleda premoćno, no bili smo blizu da osvojim pokoji poen. Tadić je izgubio sa zadnjim balinom, Jermaniš je bio jako dobar u subotu, dan poslije je malo podbacio, Načinović je vodio do samog kraja u disciplini krug… Dakle moglo se, nije da smo bili posve inferiorni spram njih, pojasnio je trener viceprvaka Europe.

Dogodine opet u Poreču

Ništa ne bi mijenjao da se ponovo igra.

- Ja u svoje igrače vjerujem i vjerovat ću do kraja. Nisu me razočarali. Pružili su maksimum u danom trenutku i nisu me iznevjerili. Platili smo danak neiskustvu između ostalog. Francuzi imaju jaču ligu, puno jače utakmice, puno jače turnire i to se osjeti na ovakvim susretima. Isto tako, ponekad u igri odlučuju nijanse, a onda do izražaja dođu i neke druge stvari na koje ne možeš utjecati. Primjerice, oni su svi profesionalci, treniraju i dva puta na dan. Uz deset igrača u Poreču imali su sedam ljudi kao tehničko osoblje i sve to donosi onaj jezičak na vagi koji presudi.

Povezane vijesti

• Velika svečanost Boćarskog kluba Istra Poreč: INSTITUCIJA SPORTA NA POLUOTOKU Prvi istarski prvaci Hrvatske proslavili 70. rođendan
• POREČANI NA FINAL FOUR Benolić pogodio balin za veliko porečko slavlje, Puljani poraženi u Francuskoj
• Pazin svladao Porečane u istarskom derbiju pretposljednjeg kola Super HBL