O razlici u kvaliteti nemamo što razgovarati, ali mladi dečki su bili puni entuzijazma, stalno su pričali o toj utakmici protiv rukometaša koje imaju priliku gledati samo na televiziji, praktički svojih idola i nisu je mogli dočekati. Bila bi ona dobar pokazatelj gdje smo u odnosu na vrhunsku momčad poput Zagreba i normalno da je razočaranje veliko, rekao je Igor Rožman, iskusni igrač Arene

Bio je 10. veljače 2011. godine, na rasporedu osmina finala rukometnog Kupa Hrvatske, a u Domu sportova "Mate Parlov" pulska Arena je ugostila moćni Zagreb. Trener Ivica Obrvan u susret je krenuo sa sedmoricom hrvatskih reprezentativaca u startnoj postavi. Na golu je stajao Pešić, krila su bila Štrlek i Matulić, pivot Marić, a vanjsku su liniju sačinjavali Valčić, Balić i Kopljar. Oko tisuću gledatelja koji su se tog dana okupili na tribinama, moglo je na djelu vidjeti još jednog tadašnjeg "kauboja" Gojuna, ali i dvojicu koji će se kasnije priključiti reprezentativnom društvu, Stepančića i Šegu.

Devet godina kasnije, sve je ukazivalo na reprizu. "Arenaši" su se opet probili u osminu finala Kupa Hrvatske i izborili domaći dvoboj sa Zagrebom, a onda je pandemija izazvana koronavirusom sve zaustavila. Da bi cijela priča bila još tužnija za Puljane, ostali klubovi svoje su oglede osmine finala odradili netom pred prekid sezone, no kako je Zagreb tog 11. ožujka igrao četvrtfinale SEHA lige protiv slovačkog Prešova, sraz sa Arenom prebačen je za 17. ožujka i na kraju do njega nije ni došlo.

- Prije devet godina situacija je bila sasvim drukčija. Igrali smo tada Premijer ligu i te smo se sezone sa Zagrebom dvaput susreli u prvenstvu, pa možemo reći da smo se već bili navikli na te igrače. Usto, svi smo se mi već godinama poznavali, jer smo igrali zajedno u raznim kadetskim i juniorskim selekcijama, drugim klubovima, bili čak i cimeri, pa smo na ogled s tim rukometašima gledali kao na nešto normalno, jer smo s većinom od njih bili prijatelji, prisjetio se tih dana Igor Rožman, iskusni rukometaš Arene. - Posebnost tog susreta ležala je u činjenici da se nakon dugo vremena u dvorani skupilo puno ljudi, jer je on uslijedio deset dana nakon povratka hrvatske reprezentacije sa Svjetskog prvenstva u Švedskoj, na kojoj je osvojeno peto mjesto. Kako se početkom svake godine igra europsko ili svjetsko prvenstvo, period je to kad je rukomet na vrhuncu jer ljudi prate utakmice i kad su u mogućnosti, žele te reprezentativce vidjeti uživo. Shodno s time, skupilo se tada u dvorani puno klinaca koji praktički rukometašima Zagreba nisu dozvolili niti da se zagrijavaju, jer su stalno trčali za njima i tražili autograme.

Devet mjeseci nakon te utakmice, "arenaši" su zbog financijskih problema skliznuli u najniži rang i neki novi pulski rukometni klinci, koji su u međuvremenu stasali, nisu više bili u prilici odmjeriti snagu sa Zagrebom. Stoga im je ova utakmica puno značila, a nju su željno iščekivali i oni najiskusniji.

- Želio sam odigrati tu utakmicu i probati se suprotstaviti igračima koji su ove godine igrali finale prvenstva Europe. Europsko prvenstvo je u rukometu puno jače nego svjetsko, a Zagreb u svojim redovima ima šestoricu igrača koji su se krajem siječnja okitili srebrnim medaljama i baš sam želio da vidim što mogu s 40 godina napraviti protiv njih, priznao je Rožman. - Ta bi utakmica puno značila za popularizaciju rukometa u Puli i ona bi za naš klub bila vrhunski događaj. Vjerujem da bi se dvorana fino popunila, a već su nas i neke firme kontaktirale vezano uz oglašavanje na terenu, što znači da bi i s financijske strane dobro prošli. Trebao se igrati i mini rukomet, a dogovorena je poslije utakmice bila i zajednička večera, na kojoj bi se naši dečki družili s rukometašima Zagreba. Htjeli smo napraviti jednu lijepu predstavu, ali na žalost, od toga neće biti ništa.

O razočaranju među mladim igračima, kad se saznalo da je utakmica odgođena, ne treba trošiti previše riječi.

- Za razliku od nas, koji smo odigrali onu utakmicu prije devet godina, naši mladi dečki igrače Zagreba nikad uživo na terenu nisu vidjeli, niti su imali priliku igrati rukomet na tako visokom nivou. O razlici u kvaliteti nemamo što razgovarati, ali dečki su bili puni entuzijazma, stalno su pričali o toj utakmici protiv rukometaša koje imaju priliku gledati samo na televiziji, praktički svojih idola i nisu je mogli dočekati. Bila bi ona dobar pokazatelj gdje su u odnosu na vrhunsku momčad poput Zagreba i normalno da je razočaranje bilo veliko, zaključio je Rožman.

Igrač i član Uprave

U jesen 2018. godine došlo je do promjene u upravljačkoj strukturi pulskog kluba. Predsjednik Arene postao je Stanislav Peharec, a u novi Upravni odbor ušao je i Igor Rožman koji je, osim pomaganja pri rješavanju tekuće problematike, odlučio dati svoj obol i na parketu.

- Po okončanju sezone 2010/2011 zaključio sam igračku karijeru te potom četiri godine doslovno nisam bio ni blizu dvorane. Nisam pogledao niti jednu utakmicu, niti sam imao loptu u ruci, a onda smo se odlučili skupiti i odigrati neki veteranski turnir. Pred odlazak na njega pitali smo Velimira Tomaševa možemo li odraditi jedan trening, čisto da koji put šutnemo po golu, i tako smo došli u dvoranu i vidjeli te dečke koji su mi se odmah na prvi pogled svidjeli, naglasio je Rožman. - Osim što su dobri rukometaši, nevjerojatno su kvalitetne osobe i odlučili smo im pomoći te smo tako ušli u Upravu, a usto sam se ja reaktivirao. Godine čine svoje i da moram u kontinuitetu odigrati tri-četiri utakmice vjerojatno ne bih uspio izdržati taj tempo, ali naša liga nije toliko kvalitetna pa je mogu odraditi i na iskustvo, što ne znači da ne treniram svaki dan, uz tek rijetke izostanke.

Poništenje sezone donijelo još veće razočaranje

Teško su u redovima Arene primili odluku o poništenju sezone u kojoj su imali stopostotan učinak.

- Osobno, meni je to puno veće razočaranje od toga što nismo igrali protiv Zagreba u Kupu, a mislim da tako i dečki razmišljaju, jer to je tek jedna utakmica koja se neće odigrati i gotovo. Skupili smo stvarno dobru momčad, pokrivenu na svim pozicijama i sastavljenu od domaćih dečki, koji su svaki dan naporno trenirali. Nismo izgubili niti jednu službenu utakmicu, a pritom smo pobjeđivali i protivnike iz najvišeg ranga. Ostalo nam je do kraja prvenstva četiri kola i praktički nas je jedna pobjeda dijelila od toga da matematički osiguramo naslov prvaka. Realno, njega nam nitko ne bi mogao oduzeti i sad nam je netko sve te rezultate prebrisao i ostavio nas bez zaslužene nagrade, istaknuo je Rožman. - Sav trud igrača i uprave, sav novac koji je netko uložio, sve je to palo u vodu, a to nije slučaj samo s Arenom. Mnogi klubovi su potrošili velika sredstva, naročito neki prvoligaši koji su se borili za ulazak u najviši rang. Oni su uložili u ovu sezonu više novaca nego neki premijerligaši, jer su doveli kvalitetne igrače ne bi li im pomogli ostvariti željene ciljeve, a ovom odlukom nagrađeni su oni koji se nisu trudili, već su samo odrađivali sezonu.

Rožman se nada da se sezona ipak neće okončati na ovakav način, a optimizam gradi na potezu koji je povukao Hrvatski odbojkaški savez poništenjem vlastite odluke.

- Izuzmemo li jednu ili dvije lige, u svim ostalima je pitanje prvaka praktički riješeno i ne vidim zašto ih se ne bi proglasilo. Uostalom, ako su to mogli napraviti u Njemačkoj, možemo i mi u Hrvatskoj. Prvaci steknu pravo ulaska u viši rang, nitko ne ispada i onda neka sljedeće sezone ispadne više ekipa. To je jedino pošteno rješenje, ali u rukometu me više ništa ne može iznenaditi. Uostalom, pogledajte koje je sulude odluke donio EHF, koji je poništio skoro sva europska natjecanja, a u Ligi prvaka izbrisao osminu finala i četvrtfinale te odlučio da na "Final Four" idu četiri vodeće momčadi iz skupina. Izbačen je Szeged, koji poslije PSG-a vjerojatno ima najbolju momčad, te Kielce, Montpellier i Vardar, koji su zajedno osvojili četiri posljednje Lige prvaka, nabrojao je Rožman. (I. C.)

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku