Prošla su dva desetljeća od dragog jubileja, kada su riječki ponosi, Valter Matošević i Mirza Džomba, jedni od hrvatskih rukometnih junaka, stigli iz Atene s osvojenim olimpijskim zlatom, u sjećanjima ostaje svečani doček kada su im na pozornici ispred Bonavije radosni navijači i navijačice upućivali pozdrave i čestitke. Matošević je i dalje tu, vezan neraskidivim višedesetljetnim nitima s izabranom vrstom, najtrofejniji riječki sportaš, između ostalog svjetski prvak i viceprvak, brončani na europskom prvenstvu te osvajač čak dvaju olimpijskih zlata, dio je stručnog stožera hrvatske reprezentacije u kojoj je trener vratara.

Kroz tolike silne godine prošao je brojne pripreme reprezentacije za mnoga velika natjecanja, itekako dobro zna ocijeniti ozračje unutar momčadi i oko nje, itekako važno u situaciji kada svi moraju složno veslati kao jedan da bi se moglo očekivati zapažene rezultate.

- Atmosfera u reprezentaciji je odlična - ocijenio je Matošević raspoloženje koje vlada u reprezentaciji koja je završne pripreme za Olimpijske igre odradila u Opatiji. - Ozračje je baš pravo. Mislim da smo svi sada koncentrirani na ovo što je pred nama, fokusirani smo na ono što nas očekuje na olimpijskom turniru.

I u sportu, kao i u životu, »samo mijena stalna jest«, kao što je odavno poručio Petar Preradović. U ovom slučaju, misli se na novosti u radu koje je uveo Dagur Sigurdsson na priremama za Olimpijske igre, sve u skladu s modernim vremenima i pogledom na vrhunski rukomet iz njegova kuta.

- On je to već sam dosta objasnio. Rukomet se, naime, dosta promijenio, ovo je za nas bio neki novi način rada, a mislim da su, kada je riječ o igračima, a i svemu ostalom, povratne informacije stvarno odlične. Trening jednom dnevno je možda na početku djelovao neobično i malo duže traje, no svi su zadovoljni. Nakon toga je, naime, dosta slobodnog vremena za odmor te igrači u radu daju svoj maksimum. Puno je i lakše nego, primjerice, zagrijavati se dva puta pa onako sveukupno dolazi do nekog zasićenja. Ovako pak igračima 20-21 sat za regeneriranje jako dobro dođe.

Čast i zadovoljstvo

Dagur Sigurdsson, islandski izbornik Hrvatske, u našem se listu lijepim riječima izjašnjavao o svojim najbližim suradnicima, među njima i o Matoševiću, a slične su ocjene i s druge strane.

- Super mi je surađivati sa Sigurdssonom. Gledajući čisto profesionalno, ja odrađujem svoj dio. Vremenski za svaki trening imamo dogovor koliko imam rada s vratarima. Imamo onda i onaj uvodni dio u koji se uključuju igrači. Nakon toga izbornik vodi treninge. Uglavnom, imamo profesionalni, fin i korektan odnos i sa svim tim sam jako zadovoljan.

Slavni Valter, u ona doba hrvatske verzije rukometne Oluje 1996. godine, u kovanju zlata na OI-u u Atlanti opisivan kao najbolji vratar na svijetu, riječki je i hrvatski olimpijski »stari vuk«, natjecanje u Francuskoj već su njegove četvrte Olimpijske igre, natjecanje puno čari za svakog sportaša.

- Sudjelovanje na Olimpijskim igrama poseban je doživljaj. Sve što postoji u svijetu sporta, smješteno je u Olimpijskom selu. Jednostavno, lijepo je susretati sve te sportaše i uz to biti dio jednog ovakvog spektakla, kao što su Olimpijske igre.

Iz igračkog tabora stalno se šalju poruke u kojima momci svi kao jedan ističu kolika im je čast i zadovoljstvo nastup na Igrama, dolazak na predstavu na kojoj će se dijeliti rukometni Oscari itekako ih motivira. Pogotovo što im je to, za razliku od Matoševića, skoro pa svima jedno potpuno novo iskustvo.

- Naravno da im je ovo poseban motiv. Uvijek postoji neki, ajmo reći, oliompijski ciklus mjeren s te četiri godine, kada dolaze nove Olimpijske igre. Nastup na njima je jedan poseban doživljaj, a oni sada možda nisu ni toliko svjesni toga što ih čeka. Ulaskom u Olimpijsko selo i ono što se tamo događa, dojmit će ih se odmah na početku, pogotovo samo otvaranje Igara, a onda i same borbe, natjecanja. To je sve nešto sasvim posebno.

Matej Mandić i Dominik Kuzmanović rado su spominjana imena u hrvatskom rukometu, navijači od mladih vratara puno očekuju i na Igrama. Matošević se od svojih nasljednika također nada najboljem. U karijeri jako odan treningu ističe i njihove radne navike.

- Rad s vratarima je dobro prošao, dobro smo radili u Prelogu i Opatiji, preostalo je malo vremena do subotnje utakmice s Japanom. Zadovoljstvo je raditi s njima, plodovi su se vidjeli na terenu. Mladi su, željni treninga, vole raditi, što je najbitnije.

Četvrtfinale

Vratari i igrači ispred njih govore da se Hrvatska po kvaliteti može suprotstaviti mnogim jakim reprezentacijama.

- Imamo dobru ekipu, a na ovako jakim natjecanjima treba imati i sreće. Mislim da uz nju možemo na kraju polučiti dobar rezultat. Najbitnije je da mi budemo zadovoljni. Primarni cilj je četvrtfinale i pritom nekako pokušati proći kroz skupinu kao prvi ili drugi i izbjeći reprezentacije koje smatram glavnim favoritima, domaćina Francusku te Dansku. Sa svima drugima možemo igrati, boriti se. Na kraju krajeva, dosta smo vidjeli na pripremnoj utakmici s Francuskom, iako smo izgubili, mislim da smo na dobrom putu. No, glavni cilj je plasman u četvrtfinale, a dalje ćemo vidjeti.

U hrvatskoj sportskoj javnosti velika su očekivanja od reprezentacija u loptačkim sportovima, tako i od rukometaša, želje su čak i megalomanske, kao da nema konkurencije i samo se čeka Hrvatsku da osvoji medalju. U reprezentaciji pak nisu revolveraši koji obećavaju pogotke, nego strijelci koji se raduju tek kad izrešetaju mete. Pogotovo jer je ekipa itekako pomlađena.

- Javnost je navikla na naše dobre rezultate, no sada ne treba zaboraviti da na Igrama imamo praktički sve debitante, osim Duvnjaka i Cindrića, tako da treba biti strpljiv. Pritom ponavljam da je jedan od faktora za uspjeh i sreća. Treba biti realan, teško je govoriti jesmo li mi u tih top pet reprezentacija, ali sigurno imamo perspektivu i budućnost. Svi govorimo da je primarni cilj plasman u četvrtfinale. Mislim da možemo igrati sa svakim, svakome pokazati zube. Moramo vjerovati da imamo kvalitetu, onda će ona i doći do izražaja.

»Pokazivanje zubi« treba početi u subotu u utakmici protiv Japana, nakon toga sa Slovenijom, Njemačkom, Švedskom i Španjolskom, a onda i u nokaut fazi, bude li izboreno četvrtfinale.

- Nema nam druge nego njegovati ovakav pristup i ići iz utakmice u utakmicu - poručio je Valter Matošević kojem, uz želje za uspjehom u Francuskoj, riječka javnost želi da jednog dana bude sudionik i jubilarnih petih Olimpijskih igara.

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku