Poslije analize nedavno završene sezone klupsko vodstvo i stručni stožer momčadski domet "plavo-žutih" ocjenjuju uspješnim. Sagledavši sve nedaće rukometaša Umaga koje su ih pratile kroz drugu godinu igranja u prvoligaškoj konkurenciji nema mjesta nezadovoljstvu - Štoviše, postignuće je u skladu s realnošću.

Istina, razmišljalo se o prvom mjestu te izravnom povratku u donedavno društvo premijerligaša, no i druga pozicija je vrijedno postignuće. Ono čime svi trebaju biti zadovoljni je da su ljubitelji rukometa, i sporta uopće, u velikom broju u Umagu pratili nastupe "plavo-žutih" poradi čega je umaška momčad najgledanija u ligi.

Jedan od osnovnih razloga za to "leži" u činjenici da je igrački kadar činila većina domaćih igrača, od kojih je čak trećina poletaraca. Za očekivati je i u novoj sezoni nešto slično, znajući klupsku strategiju. O sezoni u kojoj se toliko toga zbivalo govorili su treneri Bruno Maros i prvi mu suradnik Ivan Sever.

Nadmašili očekivanja

- Koliko god smo svi mi željeli više i skloni vjerovanju da je moglo i bolje, moramo priznati da je konačni plasman vrijedan uspjeh. Poslije konsolidacije momčadskog kadra nakon prve sezone kao drugoplasirani smo igrali s Moslavinom. Ostali smo "kratki" za četiri gola, no ako se znaju problemi s izostancima stožernih igrača, usudit ću se reći da su utakmice doigravanja po meni bila kruna sezone.

Nastavak prvenstva započeli smo bez Poberaja, a većinu proljeća nisu igrali stožerni dvojac Sinčić - G. Buvinić te mladi Radečić. Iluzorno je bilo očekivati da će to proći bez posljedica. Da smo bar dvojicu od spomenuti imali u momčadi, vjerujem da bi se borili za naslov prvaka. U jakoj konkurenciji smo uspjeli obraniti drugo mjesto. Najbolje u svemu tome što nam se moglo dogoditi je da su mladi igrali i stjecali potrebno iskustvo - ističe Bruno Maros.

- Istinski smo se trudili tražiti najbolja rješenja, a igrači "nošeni" atmosferom na parketu, u svlačionici i s tribina nadmašili su svojim zajedništvom i pristupom sva očekivanja. Svi koji su nas zdušno pratili, posebice navijačka skupina Histri i članovi najmlađi klupskih ekipa, mogli su se uvjeriti kako su dečki "ginuli" za boje kluba i grada.

Moram priznati da me sezona iscrpila, uz zahtjevnu dionicu sa seniorima moj suradnik i ja smo radili i s dvije mlade selekcije, U-15 i U-17. Pored toga je trebalo obavljati svakodnevne poslove i u firmi, tako da nije druge nego "prikočiti" makar malo. Odlučio sam odstupiti s dužnosti trenera prve ekipe u dogovoru s vodstvom kluba, uz mogućnost da nastavim raditi s mladima.

Zahvalan sam svima za suradnju od igrača, pomoćnika Severa i trenera vratara Srebrnića te svakom od trenera koji je vodio bilo koju dobnu selekciju. Rad s prvom momčadi i cilj koji smo nastojali ostvariti, uz nedaće koje smo imali te druge obveze "iscijedile" su me u dvije zadnje godine. U narednom ću se razdoblju sa zadovoljstvom posvetiti radu s mladima u klupskoj školi rukometa.

Već sada je nekoliko umaških rukometnih nada u kadru izabranih vrsta Hrvatske, što je dio tradicije koju mladež rukometnog grada nastavlja i u vremenu koje je pred nama. Dosta njih je pod paskom trenerskog dvojca koji ih je trenirao i vodio kroz natjecanja u njihovu uzrastu te im pružao priliku da osjete čari igranja i u prvoligaškoj konkurenciji.

Posvećenost mladima

- Jedinstven stav klupskog vodstva i struke je da nam temeljna odrednica treba biti stvaranje vlastitog kadra kroz rad s mladima. Da je to najisplativije za klupski prosperitet pokazuje naša dvogodišnja posvećenost najmlađima. I prvi plodovi toga rada su itekako vidljivi, jer su dvije mlade momčadi ovog i proteklog mjeseca nastupile na završnici prvenstva Hrvatske.

Ponosni smo svi, a tek oni koji su igrali s najuspješnijim vršnjacima iz svih krajeva Lijepe naše. I sam nastup na smotri najboljih u uzrastima U-13 i U-15 za naše mladce je bio veliki doživljaj. Oni su mogli puno toga naučiti od onih ponajboljih, zato smo im dali do znanja da ne razmišljaju previše o rezultatu, nego o igri. U ove dvije selekcije imamo dosta darovitih dječaka s kojima treba nastaviti razvojni ciklus.

Neki bi u dogledno vrijeme mogli biti uzdanice naše momčadi. U narednom razdoblju tim generacijama će biti omogućeni optimalni uvjete za napredovanje i u tom slučaju nema bojazni za budućnost kluba. Teško je u današnje vrijeme usporedno raditi svoj posao, trenirati prvu i još neku mlađu ekipu.

Sve smo manje doma, što i djeca osjećaju. I zato nismo imali dugog izbora nego se osloboditi nekih obveza. Željeli smo ostati u rukometu i dalje, što je predsjednik Marin Buvinić prihvatio sa zadovoljstvom. Ubuduće nastavljamo s treniranjem selekcija iz kojih ćemo mlade uključivati u rad s prvom momčadi - zaključuje Ivan Sever.

Ove promjene u stručnom stožeru, po svemu sudeći čelništvo kluba će nadomjestiti domaćim kadrom, u stilu igračke orijentacije oslanjanja na vlastite snage.