»Ljudi moji da li je to moguće« - zaurlao bi u mikrofon slavni Mladen Delić da može oživjeti i da je prenosio utakmicu hrvatskih rukometašica na Svjetskom prvenstvu s Mađarskom u kojoj su, jednostavno rečeno, igračice izbornika Ivice Obravana kao nekom čarolijom, pobjedu pretvorile u bolan poraz, jedan od najbolnijih u povijesti hrvatskog ženskog rukometa. Taj Dan D za reprezentaciju u Goteborgu je željeno iskrcavanje u četvrtfinale pretvorio u »vraćanje u more«. Sunovrat na čak četrnaesto mjesto ove rukometne izložbe najboljih. Bučno najavljen dramatičan rasplet ovog natjecanja u skupini kapetanica Katarina Ježić i prijateljice lišile su onog drugog čina, odjednom im više nije bio bitan kasniji susret Švedske i Crne Gore pošto su si »postavile gambetu« i otpale iz utrke za četvrtfinalom te za utješnom nagradom, plasmanom na kvalifikacije za Olimpijske igre.

Promašeni ziceri

Samo tako su ostale bez ičega nakon duela u kojem takvo prosipanje kapitala kakvo je demonstirala Hrvatska, rasipnost u drugom dijelu nastavka ostaje tema za prepričavanje, ali bez pravih zaključaka. »Tako to biva kada se sniva, a o stvarnosti jako malo zna« - poruka je hrvatskim planovima i željama prije utakmice koje su postale običnim pravljenjem računa prije dolaska konobara. Uglavnom, u ovom slučaju su naše »Kraljice šoka« šokirale same sebe. Kako je Obrvanova ekipa sve više gubila dah suparnice, već stjerane u kut i naoko bez izgleda, odjednom su »namirisale krv«. Osjetivšio da im iz minute u minutu odjednom sve više sviće. Izgledi za veliki preokret su poprimali sve konkretnije obrise. Suparnice su se sve više zahuktavale da bi u finišu uletjele boltovski, serijom od pet golova, posljednji je bio neposredno prije kraja, niti manje niti više nego za njihovo prvo vodstvo, ali zlata vrijedan, povučen je matni potez.

- Protiv Mađarske je bilo u najvećem dijelu dobro, imali smo veliko vodstvo, prisilili smo ih na nemoć u prvom i početku drugog poluvremena. Imale smo kontru za plus sedam i to smo promašili. One su više iz očaja krenule u flaster prema našoj lijevoj strani, prema Ćamili. Na kraju nas je napustila i sreća, promašile smo tri-četiri zicera, dosuđeno je i par penala za njih. Na kraju smo i promašili sedmerac za izjednačenje i na kraju je jedino vodstvo Mađarica bilo dovoljno za naš poraz - zborio je o porazu izbornik Ivica Obrvan, koji nije uspio adekvatno reagirati na neke od spomenutih značajki u prijetećem razvoju utakmice.

Riječi golmanice Tee Pijević koja je blistala u prvom poluvremenu, a u nastavku se ugasila, zorno govore o posljedicama poraza koje će se još dugo osjećati.

- Težak poraz za sve nas. Ispale smo s prvenstva i ostale bez kvalifikacija za Olimpijske igre, tako da možemo reći jedna tragedija za hrvatski ženski rukomet - rekla je Tea Pijević, čiji pad u nastavku ilustira koliko je njezina ekipa približavanjem finiša sve više posustajala.

Lutanja u napadu

Recimo, skupljeno je u tom nastavku i velikih šest golova prilike, ali je propuštena šansa za povećanje vodstva. Usprskos svemu nanovo je stiglo obećavajućih 22:18, no i to je ispalo varljivo obećanje. Pritom se sve poklopilo kako ne treba. Recimo, razigrana Dejana Milosavljević se nadobijala batina, tako je bilo i kod kobnog posljednjeg sedmerca. Udarena je u glavu, možda i za isključenje, ali izvođenje penala nije povjereno nekoj drugoj, a do tada nepogrešiva Riječanka nije pogodila. Hrvatice, uglavnom pretvarajući se od željenih junakinja u tragičarke, kao da su odjednom zaboravile igrati rukomet i sve stvarano je postalo običan Sizifov posao. Počelo je lutanje u napadu i da bude gore, sporo vraćanje u obranu. Brzonoge Mađarice su to koristile i lako zabijale kraj hrvatskih statistkinja.

- Jako teška utakmica, teških posljednjih pet minuta, ništa nam nije polazilo za rukom. Drugo poluvrijeme smo. ne mogu reći jako loše, odigrale, ali blizu toga. Zabijali su nam sedmerac, sedmerac... Jednostavno, mi golmani u drugom poluvremenu nismo dotakle nijednu loptu, sami sedmerci. Onda smo izgubile samopouzdanje u napadu, nismo zabijale, one su nam se pomalo primicale. Na kraju prvo vodstvo i pobijedile su nas. Ne mislim da je zasluženo. Sreća, isto i zadnji sedmerac, od stative nije bila na našoj strani. Ne znam sad je li u pitanju snaga, imale smo mi dosta zicera, imale smo zicere s krila, s jedne i druge strane. Jednostavno nismo zabijale u ključnim momentima i na kraju, kao što sam rekla, napustila nas je sreća i pobjedila je Mađarske - zaključuje Pijević.

Povezane vijesti

• Rudar- Split 2010 26:24 (9:11)
• U Novigradu prva provjera "Kraljica šoka" na Croatia Cupu
• Labinske učenice rukometne prvakinje županije