(Snimio Marko Prpić / Pixsell)
Amerikanci su jučer izišli na 60. predsjedničke izbore u svojoj povijesti, a cijeli svijet očekuje njihov, činilo se pred izbore, neizvjestan ishod, koji će utjecati na niz globalnih sukoba i kriza. Istodobno se bira i novi saziv Kongresa i trećina Senata. Američki birači prema svim su anketama podijeljeni u izboru između republikanca Donalda Trumpa i demokratkinje Kamale Harris, pa se ne očekuje lak rasplet.
Prva birališta otvorena su u podne prema srednjoeuropskom vremenu na američkoj istočnoj obali i očekivalo se da će deseci milijuna glasača dati svoj glas, nakon više od 82 milijuna ljudi koji su glasovali prijevremeno. Demokratska potpredsjednica Harris (60), koja bi bila prva predsjednica SAD-a, i bivši republikanski predsjednik Trump (78) po anketama su izjednačeni.
Američki mediji ove izbore nazivaju najtješnjim i najnasilnijm u modernoj povijesti. Ogorčeni suparnici proveli su posljednji dan kampanje, mahnito uvjeravajući svoje pristaše da iziđu na birališta pokušavajući pridobiti neodlučne glasače u državama koje kroz povijest nisu bile vjerne jednoj stranci. No, unatoč nizu vrtoglavih obrata u kampanji kakve dosad nije bilo, od dramatičnog ulaska Kamale Harris nakon odustajanja Joea Bidena do dva pokušaja atentata na Trumpa, ništa se nije pomaknulo s mrtve točke u anketama. Konačni ishod možda neće biti poznat još neko vrijeme ako rezultati budu onako tijesni kako ankete nagovješćuju, što će povećati napetosti u duboko podijeljenoj naciji.
I dok građani najveće svjetske ekonomije i najjače vojne sile odlučuju tko će im biti budući predsjednik, svaka zemlja svijeta promatrat će ishod izbora jer SAD igra ključnu ulogu kada se radi o Ukrajini, Bliskom istoku, Kini, Tajvanu, NATO-u i transatlantskom savezništvu. Iako se tijekom dana rasplet izbora nije mogao ni naslutiti, politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je, kada je riječ o vanjskoj politici, »američki brod« ipak golem i nije moguće naglo mijenjanje smjerova. To znači da nije moguće naglo prekidanje savezništava, iako je moguće njihovo slabljenje u toku jednog mandata, dodaje. Što se tiče NATO-a, isto tako nije moguće potpuno odvraćanje SAD-a od euroatlantizma, pogotovo u uvjetima rata u Ukrajini. Dramatično promijeniti odnose u tom ratu, unatoč najavama, jednostavno nije moguće, smatra.
– Tako da se u prvom razdoblju nakon izbora nove vlasti ništa dramatično neće dogoditi, bez obzira na to tko pobijedi. U predizbornoj kampanji zaoštrava se retorika i prenaglašavaju razlike između kandidata. I nakon izbora nastavlja djelovati ono što zagovornici teorije urote nazivaju »dubokom državom«, a to je zapravo jedna razina na kojoj se ekspertno odlučuje i donose ključne političke odluke. Isto tako, svoje ekonomske prioritete država ne može mijenjati preko noći.
Trumpov dolazak na vlast zaoštrio bi retoriku i politiku prema ilegalnim migracijama, ali kako to postaje sve veći problem, tko god bio na vlasti, tu bi se morao pomicati u istom smjeru. Pogledajte kako je prije nekog vremena unutar Europske unije talijanska premijerka Meloni bila promatrana praktički kao crna ovca, a danas laburistički britanski premijer kroji svoju migracijsku politiku sukladno iskustvima talijanske tvrđe konzervativne vlade. Dakle, s obzirom na krizu, nekakve konvergencije djeluju koliko god se akteri međusobno vrijeđali i »častili«. Tko god bude na vlasti, morat će voditi racionalne politike i usklađivati ih s realnošću i s temeljnim nacionalnim interesima, ističe Gjenero.
Na konstataciju kako se ti izbori s posebnom pozornošću gledaju u EU-u, te posebice u Ukrajini, kaže kako je to i logično jer postoji nekakvo staro pravilo da je EU-u uvijek lakše surađivati s demokratskim nego s republikanskim administracijama u SAD-u. I da uvijek demokratske administracije imaju više razumijevanja za savezništvo i euroatlantizam, pogotvo sada kada Trump naglašava taj aspekt izolacionističke američke politike, koja se na američkoj desnici u pravilu javlja u ovakvim kriznim situacijama.
To nije prvi put u povijesti da se javlja takva politika, dodaje. Prema njegovim riječima, imate različita vrednovanja – neki ozbiljni ljudi su jako zabrinuti konsekvencama mogućeg Trumpova dolaska na vlast na međunarodni poredak u cjelini, a drugi, i to ne s desnice, nego s liberalnog centra ili čak ljevice, smatraju da Trump zapravo ostavlja više prostora za neovisnost država u vanjskoj politici.
– Kada je riječ o NATO-u, treba reći da bi Trump sigurno ustrajao na povećavanju izdvajanja za obranu zemalja članica i da će sve države koje ne ispunjavaju one kriterije o 2 posto izdvajanja zato biti u neugodnijoj poziciji nego što su bile u vrijeme demokratske administracije. S druge strane imate signale poput glavnog tajnika NATO-a Ruttea, koji kaže da je s Trumpom surađivao te da ne vidi nikakvog problema za opstanak i održanje saveza i daljnje savezničko djelovanje u slučaju njegove pobjede.
I na kraju valja reći da ponovo neki akteri koji stalno misle da će se eventualnom smjenom administracije u SAD-u za njih situacija dramatično promijeniti nabolje, sada to opet očekuju. To je pomalo groteskno jer sjetimo se onih priča iz susjedne Srbije, gdje se dolazak predsjednika Barracka Obame čekao s parolom »Barače Obama, budi uvijek s nama«, a poslije su ratni zločinac Vojislav Šešelj i slični likovi nosili majice s Trumpovim likom, i od te administracije nisu ostvarili nikakve dobiti. Konačno, i Milorad Dodik, koji se sada veseli mogućem Trumpovu povratku na vlast, postao je međunarodno sankcioniran upravo u vrijeme vlasti Donalda Trumpa.
Što se tiče očekivanja i raspleta, u pravu su, kaže, oni koji bi željeli što veću razliku kako bi pobjeda bila uvjerljiva, pa postizbornih konflikata ne bi bilo. Što se tiče političke bitke, valja biti svjestan da su birači i sljedbenici Trumpa spremni na radikalnije poteze od demokratskih birača, da su puno homogenija i angažiranija skupina. Kada je riječ o pravnim bitkama, kaže, treba biti svjestan da je u proteklom razdoblju Republikanska stranka, pa i osobno Trump, stekla kontrolu nad Vrhovnim sudom i da je to vrlo snažan argument na Trumpovoj strani u eventualnoj postizbornoj bitki.
Izvan SAD-a ovi izbori se često pojednostavljuju kao utrka za Bijelu kuću, no za Amerikance će sastav novog Kongresa biti jednako važan. I ti bi izbori mogli biti tijesni. O ishodu glasanja u stotinama izbornih jedinica u zemlji ovisi hoće li izabrani predsjednik moći provoditi svoj program uz podršku Kongresa ili će naići na otpor i pat poziciju.
Gjenero podsjeća i da je modernoj Hrvatskoj bliskija bila vlast demokrata. »To je provjerljivo od osnutka hrvatske države. Mi smo bili ‘pušteni niz vodu’ od SAD-a u vrijeme administracije Busha starijeg. Tek je administracija Billa Clintona, koja je odlučila zaustaviti rat u BiH, zapravo stala na hrvatsku stranu. I to korak po korak, 1992. stidljivo, a 1995. već vrlo odlučno. Drugo je što je Hrvatska čvrsto zainteresirana za konsolidaciju EU-a, čemu su u SAD-u naklonjeni demokrati – republikanci su skloniji naglašavanju vodeće uloge SAD-a«, kaže Gjenero.
Smatra da su ovi izbori više pitanje »bijele Amerike« nasuprot multikulturalnosti, ali su tradicionalno hrvatski iseljenici bili za demokrate jer su prvi put u vrijeme Franklina Delana Roosevelta počeli doživljavati »američki san« i postali u pravom smislu riječi integrirani. Tek u novije vrijeme, s utjecajem desne migracije, imamo to okretanje prema republikancima, prije svega Trumpu, što nije puko okretanje prema stranci«, kaže Gjenero.