Marija Selak Raspudić među prvima je najavila svoju kandidaturu za predsjednicu Republike.

Prije nje su to učinili samo Zoran Milanović, Mislav Kolakušić i Karolina Vidović Krišto. Ona se krajem travnja odvojila od Mosta, u kojem, kaže, još nije razmišljala o sudjelovanju na predsjedničkim izborima.

– U Mostu sam bila fokusirana na parlamentarne i europske izbore koji su dolazili. Izbori za predsjednika Republike nisu još bili na dnevnom redu. Ozbiljnije smo o tome počeli razmišljati kada su okončana ova dva izborna ciklusa.

Logičan slijed

Niste računali da biste mogli biti predsjednička kandidatkinja Mosta?

– Načelno smo u Mostu razgovarali o svim izborima, svim mogućim kombinacijama, kao i ostale stranke. Ali, nikad nismo ozbiljno odlučivali o tome tko će biti Mostov predsjednički kandidat.

Je li sada ova vaša najava kandidature zapravo u funkciji promocije vašeg novog političkog projekta, budući da ste trenutačno samo neovisna saborska zastupnica? Iz tog se razloga na prošlim izborima kandidirala Dalija Orešković. Kampanja za predsjedničke izbore traje više mjeseci, kandidati su dosta u fokusu javnosti i zato je ona pogodna za promociju neke nove političke inicijative.

– Moja je kandidatura isključivo u funkciji izbora za predsjednicu Republike, ozbiljno sam je shvatila i vjerujem da mogu preuzeti tu dužnost.

Što se tiče komparacija s Dalijom Orešković, postoji između nas bitna razlika, ona u trenutku svoje kandidature još nije bila prepoznata kao političarka, to joj je bio praktično prvi iskorak u politički prostor.

Ja sam već provela jedan mandat u Saboru, a sada sam u drugom.

Ali počinjete ispočetka nakon razlaza s Mostom.

– Netko tko se već neko vrijeme nalazi u političkom prostoru, ne može počinjati ispočetka. Dosad sam prošla određen politički put, iznjedrila niz inicijativa i sada se u ovoj fazi namjeravam kandidirati za jednu višu dužnost, mislim da je to logičan slijed.

Ni u kojem slučaju ne shvaćam svoju kandidaturu kao sredstvo za promociju nove političke opcije ili samopromociju, doista sam ozbiljno fokusirana na ono što bi predsjednica Republike trebala biti, između ostalog čuvarica Ustava.

U Saboru sam pokazala da mogu djelovati na taj način čak i kao opozicijska zastupnica. Naglasila sam da me politika zanima dugoročno i želim raditi na okupljanju što većeg broja slobodnomislećih ljudi, kako bismo zajedno stvorili novu platformu koja bi ponudila nešto kvalitetno na hrvatskoj političkoj sceni.

No, ponavljam, previše sam ozbiljna osoba i profesionalno realizirana da bih se poigravala s tako važnom funkcijom predsjednice, da bi mi predstojeća kampanja služila za nešto drugo. Bila bi to i obmana birača, što mi ne pada na pamet.

Minimum morala

Spomenuli ste da biste kao predsjednica bili čuvarica Ustava. Slažete li se onda s premijerom Andrejom Plenkovićem da je aktualni predsjednik Zoran Milanović kršitelj Ustava?

– Bavim se samo time čime bih ja mogla pridonijeti kao predsjednica Republike. Nije moja referentna točka Zoran Milanović ni bilo tko drugi, ni prema kome neću usmjeravati svoju kampanju.

Ono za što se zalažem posljedica je mog promišljanja o tome kako unaprijediti političke institucije u Hrvatskoj. Što se tiče HDZ-ove kvalifikacije Milanovića, kada nekoga proglasite kršiteljem Ustava, očekivano bi bilo pokretanje predsjednikovog opoziva u Saboru.

Biste li vi kao zastupnica glasovali za opoziv Milanovića?

– Ta inicijativa nikad nije pokrenuta. Postoje različite interpretacije i ustanovnopravnih stručnjaka o tome je li predsjednik kršio Ustav, što znači da se pravo nerijetko približava filozofiji. Mene, pak, zanima sljedeće, ono što je legalno, nije nužno i moralno.

Dakle, sve da strogo formalno Zoran Milanović i nije kršio Ustav, nitko ni u životu ni u politici ne može sjediti na dvije stolice, niti to smatram opravdanim. Takav sam stav zastupala i u kampanji za parlamentarne izbore.

Predsjednik je Ustavom definiran kao nestranačka osoba, može li onda na pet minuta postati stranački predsjednik, a to je Zoran Milanović sigurno postao kada je stao uz SDP, a potom kada to završi reći da je opet predsjednik svih građana? To je odnos prema institucijama koji, uvjerena sam, građani ne honoriraju.

Vaša ocjena Milanovićevog djelovanja ipak je nešto blaža nego Plenkovićeva. Dok ga on naziva kršiteljem Ustava, za vas je Milanović samo nemoralan.

– Ne govorim o tome je li Milanović načelno moralan ili nije nego o jednom njegovom konkretnom činu.

Pravo nam ne može dati sve odgovore na to je li netko moralan ili nije jer pravo je minimum morala.

Svi smo mi i kao građani pozvani preispitivati političare, a iz moje perspektive netko tko ostane sjediti na dvije stolice, istodobno tvrdeći da izlazi iz svoje zone komfora, ne postupa politički principijelno.

To što Milanović nije dao ostavku smatrate nemoralnim.

– Smatram da to nije bilo politički principijelno. Možda mu se to ne bi moglo prigovoriti da je pokušao postati premijer bez pomoći bilo koje stanke, ali on je bio kandidat SDP-a. Bilo je to u suprotnosti s onim kako Ustav opisuje dužnost predsjednika Republike.

Mislim da je svaki građanin u toj situaciji pomislio, čekaj malo, ako želiš biti premijer, izađi sam i bori se. Možda bi u tom slučaju ispao i heroj nacije.

Nije, propustio je do kraja provesti u djelo ono što je javno govorio, zadržao si je predsjedničku fotelju kao osigurač. Nije utjelovio junaka kakvim se želio prikazati, to je jednostavno tako.

Kvalitetan sadržaj

Treba li pod svaku cijenu smijeniti Milanovića, pa makar na Pantovčak došao i kandidat HDZ-a?

– Motivacija nikad ne smije biti glasanje protiv nekoga. Moja je obaveza dati dovoljno kvalitetnog sadržaja da građani glasaju za mene.

Jedini je to način da se dogodi autentična promjena, sve ostalo je biranje protiv nekoga, odnosno između dvije loše opcije, a to me uopće ne zanima i neću na tome temeljiti svoju kampanju.

Rođeni ste 1982., nije li za vas još prerano da budete predsjednica?

– Hrvatska je parlamentarna demokracija, dužnost premijera je puno operativnija nego predsjednička i zahtijeva veće znanje. A aktualni predsjednik je sa svojih četrdesetak godina konkurirao za premijersku dužnost.

Nisu moje godine nešto što bi me ni kvalificiralo ni diskvalificiralo za predsjedničku dužnost.

Uostalom, ako baš hoćete, Aleksandar Makedonski je umro s 33, a John F. Kennedy na predsjedničku dužnost stupio u mojim godinama, s 43.

Obično se misli da mjesto predsjednika traži jednu i životno i politički iskusniju osobu, a vi ste još mladi i razmjerno ste kratko u politici.

– Zar je Pantovčak predziđe mirovine? Za svaku funkciju, pa tako i predsjedničku, bitno je da je osoba na njoj motivirana, a ja to sada sigurno jesam jer sam u naponu životne i radne snage.

Imam određeno političko iskustvo, a ono je, prije svega, važno u smislu koliko je neka osoba uspjela iz njega naučiti i što je građanima prezentirala.

Netko može 20 ili 50 godina biti u politici, a da svejedno ne ponudi ništa vrijedno spomena i da samim time nije materijal ni za Sabor, kamoli za neku vodeću poziciju.

S druge strane, ja sam petu godinu u Saboru, što je pola desetljeća, a ne pet minuta, i smatram da mogu konkurirati i za vodeće pozicije.

Naravno, u konačnici nije na meni da to procjenjujem. Na meni je da ponudim građanima kvalitetan sadržaj, a oni će potom odlučiti koji kandidat najbolje odgovara predsjedničkoj funkciji.

Svi predsjednici dosad bili su stranački

Od dosadašnjih hrvatskih predsjednika, jasno u ovom stoljeću, za kojeg smatrate da je bio nestranački po vašim kriterijima?

– Niti jedan, svi su bili stranački predsjednici. Tek sada je sazrelo vrijeme, imajući u vidu posebno što se događalo u proteklom mandatu, da pokušamo pronaći predsjednicu kakvu Ustav predviđa.

Vjerujem da bi izbor osobe koja nije dio uhodane stranačke oligarhije bio katarzičan za hrvatski narod. Pokazao bi da je u politici promjena moguća, što bi otvorilo prostor za snažniju aktivaciju građana u politici.

Dok se god njima objašnjava da izbora nema, da postoji samo klackalica na kojoj su HDZ i SDP, mnogi se opravdano osjećaju obeshrabrenima za sudjelovanje u politici, čak i za glasanje.

Institucija predsjednice Republike nije slučajno nestranačka. Predsjednica povezuje i u okolnostima krize ima, zbog svoje nestranačke opredijeljenosti, mogućnost držati vojsku, ali i građane jedinstvenima.