Zamjenik župana ličko-senjskog iz redova srpske nacionalne manjine je Milan Uzelac (SDSS). Na zadnjoj sjednici Županijske skupštine ostao je upamćen zbog reagiranja na jednu podosta promašenu političku hiperbolu vezanu uz ratne zločine, kada se očitovao rječima:

-Tko je što radio ’90.-ih ja ne znam jer sam tada bio dijete od 10 godina. Uvijek sam osuđivao sve zločine i odgovaram samo za sebe. Ova država je moja koliko i vaša, ovo je moja Lika koliko i vaša, replicirao je vrlo smireno Uzelac. Budući je diljem Like vrlo učestalo na terenu upitali smo koje bi prioritete istaknuo u životnima žitelja srpske nacionalne manjine.

-U protekle 2,5 godine odkad sam na ovoj funkciji obišao sam više puta sve gradove, općine i naselja u kojima u većoj ili manjoj mjeri žive pripadnici srpske zajednice. Svuda sam pričao sa legitimno izabranim predstavnicima naše zajednice, kao i s čelnicima lokalnih samouprava. Cilj ovih obilazaka je jasno sagledavanje i preciziranje problematike s kojom se susreću naši ljudi te pružanje podrške u njihovom rješavanju.

Zadovoljan sam prijemom kod svih načelnika, kao i rezultatima tih sastanaka. Pratim stanje na terenu, kako i u kojoj mjeri se ostvaruje dogovoreno. Na bazi informacija od naših lokalmih predstavnika, u svim sredinama se počelo realizirati i odrađivati ono što je dogovoreno. Periodično ću i dalje obilaziti sve sredine kako bih se na licu mjesta uvjerio u rezultate, ali i kako bi pokazali načelnicima iz redova većinskog naroda našu ozbiljnost i posvećenost vezano uz rješavanje potreba lokalnog srpskog stanovništva. Naš zajednički i daleko najveći problem je demografski, a iz njega i mnogi drugi problemi. Danas u Lici živi oko 25 000 ljudi i po tome smo vjerojatrno najrjeđe naseljeno područje u Europi. U Općini Udbina, odakle dolazim, živi manje od dva stanovnika po kilometru kvadratnom, a slična je situacija i na području Donjeg Lapca, Korenice, Vrhovina, podvelebitskih sela... Po popisu iz 2011. godine Srba je u Lici bilo gotovo 7 000 ili 13,69 posto, a 2011. nas je popisano svega 4062 ili 9,5 posto. To je čak za 42 posto manje, sa daljnjim negativnim tendencijama. Treba istaknuti da je broj stanovnika srpske nacionalnosti u Lici   pao za 90 posto u odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine, što je doista zastrašujući podatak.

Mnoga mjesta i sela danas su gootovo pusta s jako malo stanovnika, uglavnom treće životne dobi. Stariji umiru, djeca se ne rađaju pa je teško predvidjeti kako će te sredine izgledati u skoroj budućnosti. Kao posljedica malog broja stanovnika sve češće se događaju slučajevi da se zbog nerentabilnosti zatvaraju mnoge institucije i uredi, zatvaraju se trgovine, ugostiteljski objekti, ukidaju autobusne linije, a to bojim se ne vodi dobrome. Danas je u našim mjestima gotovo nemoguće naći i najobičnijeg radnika, a o majstorima da i ne govorimo. Nema više mesara, zidara, stolara, automehaničara, kuhara, pekara itd. Također je sve manje visokoobrazovanih kadrova koji bi trebali biti pokretač razvoja u svakoj sredini.

Što se tiče infrastrukture i tu ima problema: U mnogim selima gdje žive pripadnici srpske zajednice putevi su često u veoma lošem stanju, vodovodnu mrežu nema veliki broj naselja, niskonaponska mreža je često loša, u nekim selima je slab signal za mobitele, a samim tim nema ni interneta. Ukazao bih na ključne probleme u gospodarstvu i poljoprivredi: U globalu kod nas je jako malo proizvodnih radnih mjesta i treba biti realan da bez takvih radnih mjesta nema ni razvoja tih sredina. Zabrinjavajuće je da u Lici danas gotovo da nema ozbiljnije pilane, dok su ne tako davno one veoma uspješno radile i zapošljavale stotine ljudi u Vrhovinama, Bjelopolju, Donjem Lapcu i Udbini. Mogu slobodno reći da nije normalno da pored toliko izdašnih poticaja u poljoprivredi, danas u Lici nema nijedne ozbiljnije mljekare, registrirane proizvođače rakija možemo najbrojati na prste jedne ruke, lički krumpir proizvodi mali broj poljoprivrednika i sl. Već godinama naši poljoprivrednici ukazuju na probleme s divljim svinjama, na njihovu veliku brojnost. Divlje svinje bukvalno ulaze u naselja, uništavaju usjeve, vrtove, livade. Ljudi zbog toga odustaju od obrađivanja zemlje. Na tom planu se gotovo ništa ne dešava. Konji i krave koji lutaju bez nadzora uništavajući njive na području Udbine, sela oko Gospića i dalje, također su jedan od većih problema koje treba riješiti. Nedopustivo je da zbog bahatih pojedinaca ispašta običan čovjek.

-Ima li nekih razvojnih projekatau sredinama gdje žive pripadnici srpske zajednice?

-Mi, pripadnici srpske zajednice u Lici nemamo puno razloga za optimizam, ali nada uvijek postoji pa se sigurno nećemo predati. U Vrhovinama je puno toga odrađeno na infrastrukturnom planu(asfaltiranje, vodovod, kanalizacija...), te po pitanu turizma. Prij par godina stavljena je u funkciju najduža ZIP-line žičara u Europia tamo očekujemo daljnje infrastrukturne i turističke projekte, kao i završetak velikog skijališta koje bi trebalo znatno podići kvalitetu življenja na tom području. U naseljima Doljani i Dabar kod Otočca u narednim godinama očekuje se izgradnja najvećeg vjetro parka u RH, a od toga bi svakako velike benefite trebalo imati lokalno stanovništvo. Na području Korenice i Plitvičkih jezera sve je posvećeno razvoju turizma i poljoprivrede pa slobodno mogu reći da se veći dio našeg stanovništva dobro snalazi u ovim poslovima. Udbina je zahvaljujući velikim poljoprivrednim, pašnjačkim i šumskim površinama najpoznatija po poljoprivredi i drvnoj industriji. Tamo se očekuju novi projekti u tim oblastima, a u zadnje vrijeme se sve više novca ulaže u seoski turizam. Poljoprivreda je u velikoj ekspanziji tako da na tome području trenutno posluje desetak velikih poljoprivrednih proizvođača, s par tisuća goveda i preko 10 000 ovaca.

Prošle godine tamo je izgrađen novi Vatrogasni dom, završena je energetska obnova Doma za starije i nemoćne, započeta je obnova jedne stambene zgrade, dok se u ovoj godini planira nastavak obnove još pet stambenih zgrada. Zahvaljujući Srpskom narodnom vijeću završena je izgradnje Srpskog kulturnog centra u Udbini. Osim Udbine SNV financiralo je opremanje i obnovu Društvenih domova u Gornjoj Ploči, Mogoriću, Vrepcu, Lipovom polju, Doljanima, Babinom Potoku kod Vrhovina itd. DonjiLapac je zbog nepovoljnijeg geografskog položaja u najtežoj situaciji, ali i tamo ima nekih pozitivnih pomaka. U ovoj godini očekuje se početak asfaltiranja ceste Donji Lapac-Udbina (preko prijevoja Kuk). Radi se o dionici Oraovac-Visuć duljine 16 km, a sredstva od 10 mil. eura osugurana su   preko Vlade RH, prvenstveno zahvaljujući potpredsjednici Vlade Anji Šimpragi. S ponosom ističem da je ovo svakako jedan od najvećih projekata na području ove Županije i puno će značiti žiteljima Donjeg Lapca. Prošle godine je započeto asfaltiranje ceste prema biseru Une-Štrbačkom buku. U ovoj godini očekuje se i proglašenje regionalnog parka "Una-Lička plješivica", što će doprinijeti daleko većem broju turista.

-Kakvom ocjenjujete suradnju s županom, i drugim nositeljima odgovornih dužnosti u Županiji?

-Suradnja sa županom, njegovom zamjenicom, svim pročelnicima, kao i direktorima županijskih poduzeća i institucija je na vrlo korektnom nivou. Zahvaljujući tome, činjenica je da smo u proteklih 2,5 godine mandata riješili ili bar započeli rješavati mnoga pitanja koja opterećuje našu zajednicu na direktan ili indirektan način. Pratim sva dešavanja koja se tiču djelokruga rada Županije, Općina i Gradova, a isto tako i svih javnih institucija na ovome području nastojeći pronaći sve Zakonom dozvoljene modele kako bih pomogao ljudima koji su me izabrali na ovu funkciju!

Povezane vijesti

• U lipnju u Pulu stiže manifestacija "100 % zagorsko"
• Neka Vlada pokrene restrukturiranje ne čekajući briselsku administraciju
• Valter Flego: Kada uđem u EU parlament DAJEM OSTAVKU NA MJESTO ISTARSKOG ŽUPANA