Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica ovih je dana u fokusu javnosti – suci kreću u bijeli štrajk, pregovori o plaćama u javnoj i državnoj upravi se nastavljaju, bira se novi glavni državni odvjetnik u DORH-u, a izmjene Kaznenog zakona doživljavaju pohvale kad je riječ o femicidu, no i teške kritike kad je riječ o obrani Vlade od curenja informacija. O svemu tome, i još više, razgovaramo s ministrom Malenicom.

Suci uporno odbijaju prijedloge Vlade, odnosno Ministarstva za povećanje materijalnih prava, i inzistiraju na daljnjem rastu plaća. Na koje se vaše obećanje pritom pozivaju iz svibnja prošle godine? Naime, plaće sudaca već su rasle. Očito je da se želi iskoristiti situacija u izbornoj godini.

– Inicijativu za povećanjem plaća sudaca Ministarstvo je pokrenulo krajem 2022. godine i od tada imamo otvoreni dijalog oko uređenja sustava plaća pravosudnih dužnosnika. Radna skupina koju smo osnovali u ožujku od 2023. nije prestala s radom ni nakon izmjena Zakona i povećanja plaća svih pravosudnih dužnosnika, što jasno pokazuje da želimo sustav plaća urediti cjelovito. I mi smatramo da je model indeksacije osnovice i stupnjevanje plaća sudaca dobar, međutim jasno smo dali do znanja da to u ovom trenutku nije moguće. Ono što je sada moguće je propisati materijalna prava koja će sucima omogućiti da im primanja u prosjeku porastu za gotovo 700 eura neto u manje od godinu dana. Lani smo već povećali plaće sudaca, a ovaj tjedan smo napravili još jedan iskorak i uvažili jedan od njihovih zahtjeva koji se tiče spomenutih prava. Ovo uključuje uvođenje božićnica, regresa i ostalih prava koja do sada nisu imali. Nažalost, to su odbili, što ukazuje da možda i nisu spremni za ustupke i dijalog.

Materijalna prava

Rekli ste da su štrajk najavili i prije kraja pregovora, još 9. siječnja?

– Da, simptomatično je da je još prošli tjedan izašla informacija u jednom mediju kako je Udruga sudaca poslala informaciju o početku štrajka 22. siječnja i prije našeg posljednjeg sastanka u srijedu, gdje smo im predstavili naše prijedloge o uvođenju dodatnih 115 eura na plaću mjesečno kroz materijalna prava.

Koliko danas zapravo iznosi prosječna plaća suca s 10 godina iskustva?

– Nakon povećanja plaća iz srpnja prošle godine, sucima na općinskim sudovima plaća je u prosjeku porasla za 583 eura i iznosi oko 2.260 eura. Na županijskim sudovima plaće su porasle na oko 2.685, a na Vrhovnom sudu na oko 3.460 eura neto. Govorimo o prosjeku, dakle ima sudaca koji su dobili više, kao i onih koji su dobili nešto manje, ali nedvojbeno je da su dobili značajna povećanja – najveća u odnosu na sve druge koji primaju plaću iz državnog proračuna. Usporedbe radi, prosječna plaća u Hrvatskoj je nešto manja od 1.200 eura neto, što znači da sudac na općinskom sudu ima za nešto više od 1.000 eura veću plaću od prosjeka Hrvatske. Osim što smo dva puta povećavali osnovicu, 2019. za 6 posto i 2023. za 13 posto, udvostručili smo naknade za dežurstva i povećali naknade za upućivanje sudaca na viši sud. To govori o tome da smo za razliku od prijašnjih Vlada ne samo imali sluha za plaće sudaca, nego da smo tom pitanju pristupili s namjerom da riješimo pitanja koja se godinama nisu otvarala, ali u okvirima i fazama u kojima se ona mogu urediti za duge staze.

Postoji mogućnost da im uvedete radnu obvezu?

– Želim vjerovati da prostora za razgovor i dogovor još uvijek ima jer nakon što riješimo javne i državnu službu, ponovo možemo razgovarati sa sucima oko drugih zahtjeva koje imaju. Suci su pravosudni dužnosnici, imaju poseban status i ne mogu se poistovjećivati s bilo kojom drugom skupinom zaposlenika u državnoj službi ili javnim službama. Zbog toga što nisu uvjetno rečeno klasični zaposlenici, radna opcija ne bi mogla biti opcija, ali postoje drugi pravni instrumenti koje razmatramo da osiguramo redovno funkcioniranje sudova koje ćemo, ako bude potrebe, aktivirati. Međutim, nadam se da za tim neće biti potrebe.

Nakon njihovih prijetnji o bijelom štrajku i sudjelovanju u radu izbornih povjerenstava, poručili ste i da se zakon može mijenjati, da ne moraju samo oni voditi ta povjerenstva. Iz toga zaključujemo da će suci ovoga puta ipak teško ostvariti svoje zahtjeve.

– Mi o ovom pitanju ne razgovaramo prema principu mrkve i batine. Inače nisam čovjek koji razgovara s figom u džepu. U dijalogu nema mjesta za ultimatume ili prijetnje i ostale slične izraze koje smo mogli čuti u javnom prostoru od strane Udruge sudaca. Meni je teško zamisliti da bi suci na takav način opstruirali demokratski proces i drago mi je da su po tom pitanju reterirali. Što se tiče izbornih povjerenstava, mi već imamo odredbe prema kojim za određene izbore to mogu biti i drugi istaknuti pravnici, tako da to ne bi bila nikakva novina. Kada govorimo o eventualnom provođenju mjera, za to nema opravdanog razloga. Zakonodavni okvir prema kojem se plaće sudaca isplaćuju mijenjao se tijekom desetljeća. Zar su suci u vrijeme Milanovićeve Vlade imali bolji status, kad su šutkom pristali na smanjenje plaća, i to ne jednom nego dvaput, a sada im se najvećim povećanjem plaća koje se imali u posljednja dva desetljeća narušava društveni status ili neovisnost?! To su teze koje nitko racionalan ne može prihvatiti. Nema opravdanog razloga da se provode mjere i građanima ograničavaju prava. U prvom redu jer smo izašli s prijedlogom za dodatno povećanje od oko 115 eura neto kroz uvođenje materijalnih prava, a potom zato što su im plaće značajno porasle u srpnju prošle godine. Pozicije i okviri u kojima je moguće usvojiti promjene koje suci traže su jasni, a one svakako ne mogu doći na red prije nego što se urede plaće službenika.

Velik iskorak

Kako ocjenjujete stanje s plaćama u ostalom dijelu javne uprave? Možete li sumirati što je dosad postignuto za zaposlene, na čemu oni još inzistiraju i što će još biti moguće u ovoj godini, a što u idućima?

– U procesu izrade novog sustava plaća utvrdili smo brojne nelogičnosti u postojećem sustavu plaća. Od toga da smo imali preko 2.000 kategorija radnih mjesta, više od 500 različitih dodataka, do različitih koeficijenata za isto radno mjesto. Razumljivo je da su takva rješenja izazivala nezadovoljstva. Zato i kažemo da je ovo najveća reforma u javnoj upravi koja se tiče više od 240 tisuća zaposlenih u zdravstvu, obrazovanju, kulturi, socijalnoj skrbi, policiji, pravosuđu, državnoj upravi itd. Međutim, ona se tiče i građana jer svi mi želimo kvalitetnu zdravstvenu skrb, kvalitetno obrazovanje, sigurnost i učinkovitu upravu. Vjerujem da smo napravili velik iskorak. Proces izrade koeficijenata je u završnoj fazi i uskoro će cjelovit prijedlog biti predstavljen sindikatima.

Dakle, učitelji, liječnici i ostali mogu očekivati još povećanja, koliko maksimalno?

– Da, paralelno smo otvorili i pregovore oko osnovice koja je u HDZ-ovom mandatu porasla gotovo 40 posto. Očekujemo da će prosječno plaće u novom sustavu porasti za dodatnih 12-15 posto. Nekima više, nekima manje, jer je primarni cilj ove reforme bio izbalansirati sustav plaća, tako da se za istu složenost posla prima približno ista plaća, a ne da visinu plaća određuje mjesto na kojem radite, umjesto onoga što radite. Razgovori sa sindikatima su konstruktivni, mjesta za poboljšanja još uvijek ima i ja sam uvjeren da će u konačnici naši zaposlenici generalno biti zadovoljni. Tim više što smo uveli sustav s novim mogućnostima nagrađivanja i napredovanja. Novi sustav plaća je objektivan, socijalan i ono najvažnije, održiv. Ovo je promjena na duge staze.

Tu se postavlja i pitanje plaća samih dužnosnika, odnosno ministara i premijera. Čini se da dekan na nekom fakultetu ili sudac s dosta staža ima bar za trećinu veću plaću od ministara, pa i od premijera. Kad će se to regulirati? To je nepopularno, znači nakon izbora?

– Ranije sam vam rekao da smo u procesu izrade novog sustava plaća utvrdili nesrazmjere. To da unutar tijela državne uprave postoje službenici koji imaju veću plaću od čelnika tijela nije posljedica reforme koju donosimo, već stanje koje imamo u sustavu koji mijenjamo. O uređenju plaća dužnosnika nismo razgovarali. Ne radi se o popularnosti ili nepopularnosti, već o tome da kao Vlada prioritizirate područja u kojima je nužno napraviti iskorake. Za nas nema dvojbe da su okosnica kvalitetnog pravosuđa, zdravstva, obrazovanja ili državne uprave kvalitetni ljudi. A pitanje plaća dužnosnika će se vjerojatno otvoriti nakon što se novi sustav plaća implementira.

Proteklog tjedna donesene su izmjene Kaznenog zakona, vezane uz femicid i općenito prava žrtava obiteljskog i spolnog nasilja. Možete li reći je li to ono što su udruge tražile? Kritika je opet dosta, oporba tvrdi da je kazna za femicid od 10 godina i dalje premalena.

– Paket zakonskih izmjena u području suzbijanja nasilja donosi korjenite promjene u sustavu zaštite žena. Mijenjali smo četiri zakona ne samo da bismo povećali kazne i uveli novo kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe – femicid, nego da bismo promijenili način na koji sustav funkcionira. Nama je nužno maknuti fokus s nasilnika i usmjeriti ga prema potrebama žena. Femicid je najekstremniji oblik rodno utemeljenog nasilja i zato mi je žao što ne govorimo o uvođenju definicije rodno utemeljenog nasilja, odnosno nasilja nad ženama u tzv. opću odredbu. Važna novina ovog zakona je da će se kod svakog kaznenog djela moći utvrđivati ima li elemenata rodno utemeljenog nasilja i za to izricati strože kazne. Ove izmjene rezultat su zajedničkog rada Vlade Republike Hrvatske, udruga i pravnih stručnjaka. Kod predlaganja novog kaznenog djela, kao legalisti, sagledali smo sve pravne aspekte i predložili odredbu kojom će se ubojstvo žene, koja ne mora biti bliska osoba, najstrože kažnjavati.

Poruka nasilnicima

Kako je sad to regulirano?

– Nemojmo zaboraviti da se prema važećem zakonu ubojstvo bliske ženske osobe ne smatra teškim ubojstvom ako ona nije ranije zlostavljana. Ovo je značajan korak naprijed i zalog učinkovitije borbe protiv nasilja nad ženama. Kada nasilje dođe do pravosuđa, onda je nažalost prekasno, međutim ove izmjene poruke su nasilnicima da će biti strogo kažnjeni. Štoviše, za femicid je predviđena maksimalna kazna dugotrajnog zatvora, što je najstroža kazna predviđena Kaznenim zakonom.

Kad je u pitanju provedba tog zakona, gdje će po vašem mišljenju najviše zapinjati – na policiji, centrima za socijalnu skrb, samoj okolini, ili na koncu opet na sudovima koji nemaju ujednačenu praksu prema nasilnicima? Cijeli koncept će propasti ako počinitelji ne budu kažnjavani maksimalnim kaznama. Ne zaboravimo da je Hrvatska treća u EU-u po stopi ubojstava žena, što je porazno.

– Svrha donošenja ovih promjena je da žrtvama pošaljemo jasnu poruku da nisu same. Zato ne idemo samo s promjenama u visini kazne. Čitav niz novina kroz Zakon o kaznenom postupku predlažemo upravo s ciljem uvođenja žrtve u postupak. Svi uključeni u postupak moraju voditi računa o posljedicama koje je žrtva pretrpjela. Tu se ne radi samo o ozljedi na licu, nego o svemu onome što se događa u životu žrtve. Zato je važno da ona dobiva pravo na žalbu kod određivanja mjera. Žrtva ne može biti objekt u kaznenom ili prekršajnom postupku – ona je dio toga. I zato je nužno da svi prolaze edukacije. Zakonom o sudovima uveli smo edukacije i specijalizacije sudaca. Međutim, širenje sustava podrške žrtvama i svjedocima na odjelima županijskih sudova je također važan iskorak. Ako na sudu imate osobu koja razumije ono što je žrtva proživjela, koja joj zna pružiti pomoć i biti joj podrška tijekom postupka, onda su moguće promjene i u samoj sudnici. Kada je riječ o nasilju, prst je uperen u sve nas, svi imamo odgovornost. Ove zakonske izmjene, uza sve ono što smo ranije napravili, kotač su promjena koje trebaju svi gurati – policija, sustav socijalne skrbi, sudovi.

U tom kontekstu spominjali ste i ulogu Vrhovnog suda, u kojem smislu?

– Vrhovni sud kao najviši sud ima ključnu ulogu u ujednačavanju sudske prakse. Odluke Vrhovnog suda putokaz su nižim sudovima u donošenju odluka. Ako Vrhovni sud smanjuje kazne za ubojstvo žena, time šalje poruku nižim sudovima da treba izricati manje kazne. Zato je važno da Vrhovni sud u tome ojača svoju ulogu i svojim odlukama ukaže da je nasilje nad ženama apsolutno nedopustivo. To ne može raditi Vlada niti Sabor. Mi možemo mijenjati zakonske odredbe, postrožiti kazne, ali odluke u konkretnim slučajevima, odluke o ljudskim sudbinama, donose suci.

Vlada je izašla i s vrlo kritiziranim prijedlogom Zakona o kaznenom postupku, kojim se kriminalizira curenje informacija. Naravno da je odavanje nejavnih informacija iz istraga nezakonito i da je curenje transkripata znalo biti i alatom za manipulaciju, ali zašto se inzistira na ovako nepopularnom rješenju po kojem neki odvjetnik može završiti u zatvoru ako razgovara o predmetu koji vodi?

– Sami ste konstatirali da je odavanje nejavnih informacija iz istraga nezakonito. Mislim da je to izuzetno važno da se prepozna što je loša praksa i što je štetno, kao i da se ovime od bilo kakvog progona izuzimaju novinari. Novim kaznenim djelom neovlaštenog otkrivanja sadržaja dokazne ili izvidne radnje ne brani se da se o predmetu razgovara i da javnost ima informaciju, već da se otkriva sadržaj. Odvjetniku se neće zabraniti da kaže da je njegov branjenik iznosio obranu, da nije kriv iz tog i tog razloga. Ali vam odvjetnik neće moći dati dio spisa i reći: evo, vidite što je ovaj svjedok rekao o tome ili što je zabilježeno za vrijeme ispitivanja. Mi u kaznenom postupku imamo tajni dio, nejavni dio i javni dio. Javnost ni sada nema pravo uvida u ono što je prikupljeno u tajnom i nejavnom dijelu upravo zato što se radi o ranim fazama postupaka, kada ne postoji optužnica. Ovim prijedlogom tijelima se omogućuje da učinkovito vode postupak, okrivljenicima se osigurava pravo na pravično suđenje jer nema suđenja prije suđenja, a žrtvama se jamči pravo na privatnost. Kada već spominjete odvjetnike, ovakav pristup omogućit će im da kvalitetno i objektivno pripremaju obranu na temelju onoga što je u spisu, a ne na temelju onoga o čemu je stvorena predodžba.

Javni interes

Tu se spominje jača uloga DORH-a u informiranju javnosti, ali ako i dalje budu objavljivani inicijali, bez detalja, čak i kad je o nekom ministru ili drugom visokorangiranom osumnjičeniku riječ, koja korist onda od toga za »javni interes«?

– Tijela koja vode kazneni postupak dužna su o tome dati pravovremenu i točnu informaciju javnosti kada postoji javni interes. Zakonom reguliramo pitanje otkrivanja sadržaja dokaznih ili izvidnih radnji. To ne ograničava tijela da s javnosti podijele informacije od javnog interesa.

Ali kako će novinari dodatno pitati, ako ne znaju bar osnovno o privođenju ministara ili drugih visokorangiranih osoba?!

– Očekujem da će se sve informacije od javnog interesa odmah i komunicirati. Sada su novinari u neravnopravnom položaju, neki imaju informaciju, a neki ne, pa ih urednici vjerojatno pitaju gdje je njima informacija u odnosu na konkurenciju. I u tom smjeru napravit će se iskorak kada je riječ o ravnopravnom položaju medija.

Kad smo kod DORH-a, ovih dana se očekuje izbor novog glavnog državnog odvjetnika. Koje bi karakteristike ta osoba trebala imati? Neki od kandidata su evidentno i politički izloženi? Što ako niti jedan ne zadovolji uvjete Vladina povjerenstva? Primjerice, svi znamo da sudac Turudić ne bježi od političke retorike, s druge strane kandidat Kalabrić bio je zamjenik sadašnjoj glavnoj državnoj odvjetnici čiji su najkrupniji slučajevi padali pred sudovima, poput slučaja Agrokor.

– Prvenstveno mislim da je ovo predstavljanje kandidata na Odboru za pravosuđe još jedan dokaz da je uvođenje ovakvog postupka izbora glavnog državnog odvjetnika dobar potez. Glavni državni odvjetnik izuzetno je važna funkcija u našem pravosudnom sustavu i mislim da je važno da javnost čuje ono što oni koji pretendiraju na to mjesto imaju za reći. Ja neću govoriti ni o jednom kandidatu. Vlada je osnovala Povjerenstvo koje će već idućeg tjedna razgovarati sa svim kandidatima. Procedura izbora glavnog državnog odvjetnika je jasna. Kada Vlada nakon što zaprimi mišljenje Odbora u roku od 15 dana ne predloži niti jednog kandidata, Državnoodvjetničko vijeće prema zakonu poništava javni poziv i u roku od 8 dana ponovno pokreće postupak. Tko god preuzme čelnu funkciju u DORH-u, očekujem da ćemo imati konstruktivan dijalog i da će se Državno odvjetništvo otvoriti prema javnosti. Mislim da je nužno da građani imaju cjelovitu sliku o tome što DORH radi i kako radi.

Smatrate li da je pad optužnice za slučaj Agrokor primjer tog neefikasnog rada DORH-a dosad?

– Ne znam kako su i zašto izabrani baš ti vještaci, odnosno kuća koja je to procjenjivala – to je odluka koja je donesena unutar DORH-a. Oni su ti koji donose odluke u konkretnim predmetima i odlučuju koje će dokazne radnje izvoditi, odnosno što im je potrebno za optužnicu. Kada bih ulazio u to i na taj način komentirao koju su oni privatnu tvrtku ili vještaka angažirali da im provede vještačenje u predmetu, optužili bi me da utječem na DORH i pravosuđe, stoga to ne mogu, niti želim komentirati.

Bojite li se da bi Pantovčak mogao tražiti ocjenu ustavnosti odluke o novom državnom odvjetniku, bude li izabran?

– Ustavom Republike Hrvatske propisano je da glavnog državnog odvjetnika imenuje Sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Ustav nije predvidio da u tom postupku sudjeluje predsjednik Republike. Stoga ne vidim po kojoj bi to on osnovi mogao osporiti izbor glavnog državnog odvjetnika.

Ovih dana aktualan je bio i slučaj Habijan, odnosno činjenica da je predsjednik Zoran Milanović javno govorio o njegovim privatnim temama. Mislite li da je tom izjavom Milanović naštetio ministru, i da je njegov rad sad »usporen« time što je fokus na ovim temama?

– Izjava predsjednika Milanovića nažalost izlazi iz okvira normalnog političkog diskursa i zaista je teško vjerovati da je to bila jedna u nizu njegovih nesmotrenih izjava. Međutim, ne mislim da je to na bilo koji način naštetilo ministru Damiru Habijanu, niti je njegov rad kako kažete »usporen« zbog toga. Ministar Habijan je prije nekoliko tjedana preuzeo dužnost i logično je da se još upoznaje sa sustavom. Rezultati njegovog rada predsjedniku, ali i javnosti, bit će uskoro vidljivi.

Inzistiranje na datumu izbora pokazuje nespremnost oporbe

Zašto HDZ ne izađe s datumom izbora i ne riješi dileme oporbe i javnosti?

– Inzistiranje oporbe na datumu izbora pokazuje njihovu nespremnost za preuzimanje odgovornosti. U izbornoj smo godini, nema tu puno matematike. Okvirno vrijeme kada bi parlamentarni izbori mogli biti je svima poznato i u ovom trenutku nevažno je hoće li to biti 20 dana prije ili kasnije. HDZ je u ove četiri godine ponovo pokazao svoju vjerodostojnost i odvažnost da građanima osigura kvalitetniji život i sigurnost. Ja sam uvjeren da će rezultate našega rada prepoznati građani i da ćemo ponovno imati prilike sastaviti Vladu i voditi Hrvatsku u boljem smjeru.

Povezane vijesti

• Malenica: DORH podnio tužbu jer nema uvjeta za štrajk sudaca
• Plenković: Ne vidim logiku u odbijanju Vladine ponude sucima
• Vesna Alaburić: Objava komunikacije državnih dužnosnika je u javnom interesu