VRUĆI POLITIČKI LONAC
80 posto građana Katalonije želi politički dogovor o održavanju referenduma o samoodređenju, a niti deset posto ispitanih traži jednostrano proglašavanje neovisne katalonske države
Mislim da je independentistički pokret izgubio zamah. Republikanska ljevica, koja je tradicionalno bila za neovisnost, sada je pragmatičnija. A tradicionalno pragmatičniji Junts sada je za jednostrano proglašavanje neovisnosti. Obje stranke su preslabe da bi nametnule svoj stav. Istovremeno, trebaju jedna drugu, a nemaju međusobnog povjerenja. Trebat će godine da se independentistički pokret ponovno okupi i ojača. Možda je ključno da se u strankama koje ga čine pojave novi, nepotrošeni lideri, prognozira Daniel Cetra sa Sveučilišta Barcelona
Vrući katalonski politički lonac
Na zapadnoj obali Mediterana godinama vrije u političkom loncu, ne jednom vrela katalonska kaša prelila se i preko njegova ruba. Kataloniju trenutačno vodi manjinska vlada Republikanske ljevice (ERC), nakon što je prošle jeseni iz nje izašla stranka Zajedno za Kataloniju (Junts per Catalunya), koja okuplja znatno tvrđe poklonike katalonske neovisnosti. Razlog je bio, kažu, nedostatak strateške koordinacije unutar independentističkog bloka, ali i one prema Madridu ili EU, kao i zajedničkog nastupa po pitanju amnestije osuđenih katalonskih političara ili procesa samoodređenja.
I formalno je tako, nakon samo 500 dana prisilne sloge, puknuo ionako predugo napregnuti independentistički blok, u katalonskom parlamentu najbrojniji više od desetljeća. Još u rujnu lani predsjednik katalonske vlade Pere Aragonès predložio je osnivanje stručne skupine koja će iznjedriti dokument, katalonska ga vlada potom usvojiti, a on onda s njime doći u Madrid na pregovore o održavanju referenduma o katalonskoj neovisnosti. Trebao bi nastati po uzoru na kanadski Kvibek, u kojemu je federalna vlada 2000. takav dokument usvojila kao zakonski akt koji stvara preduvjete za održavanje nekog budućeg referenduma o neovisnom Kvibeku, ali i o neovisnosti bilo koje druge kanadske provincije. Razlika u odnosu na katalonski slučaj ipak je golema. U kanadskom slučaju prvi je potez, naime, učinila središnja vlast, a ne kvibečki autonomaši.
Nužan je konsenzus
"Optužbe da je prijedlog o kvibečkom modelu mrtvorođeno dijete dolaze od dvije preostale independentističke stranke, kao i drugih stranaka u katalonskom parlamentu. Riječ je o pokušaju Republikanske ljevice da nakon propasti pregovora, prvi put u tri godine, pokuša iskoračiti sa suvislim teritorijalnim zahtjevom prema službenom Madridu, a nakon što su se u independentističkom pokretu međusobno posvađali. Istovremeno, ERC uoči sutrašnjih lokalnih izbora, kao i parlamentarnih krajem godine, pokušava ponuditi nešto svojim biračima, stješnjen uz zid optužbama da je prekoncilijantan prema Sánchezovoj vladi, kojoj drži ljestve u nacionalnom parlamentu", daje kontekst cijeloj priči politolog Daniel Cetrà sa Sveučilišta Barcelona, dodajući da je taj dokument sadržajna kombinacija kvibečkih i u manjoj mjeri škotskih elemenata o samoodređenju.
"Od 2010., kada je španjolski Ustavni sud ukinuo četrnaest članaka katalonskog Statuta o autonomiji, proživljavamo politički sukob u čijoj je srži demokratsko pravo katalonskog naroda da odlučuje o svojoj budućnosti. Nakon svega što smo prošli tijekom referenduma 1. listopada 2017., ne samo represije španjolske države i fizičkog nasilja nad mirnim građanima, već i zatvaranja naših političkih vođa i njihovih odlazaka u egzil, te brojnih sudskih procesa protiv gotovo 4.000 ljudi, uključujući i aktiviste, gradonačelnike ili novinare, bilo je trenutaka veće radikalizacije i sukob se produbio.
Ali u većini katalonskog društva postoji snažna predanost rješavanju tog političkog sukoba na demokratski način. Upravo na tragu političkog rješenja naša vlada predložila je prevođenje tog društvenog konsenzusa u praktični prijedlog, dokument na kojemu bi trebali raditi znanstvenici različitih profila, a onda i predstavnici političkih stranaka i svih bitnih dijelova katalonskog društva. Naravno da to neće biti lako, tim više jer smo u megaizbornoj godini.
Ali naša je politička odgovornost raditi na političkom rješenju i izgradnji konsenzusa, te spriječiti daljnju radikalizaciju ili još dublji sukob. Ne možemo čekati da prođu svi izbori", ne ostavlja mjesta dvojbi oko Aragonèsove inicijative Meritxell Serret, katalonska ministrica vanjskih poslova iz redova Republikanske ljevice.
"Katalonski parlament već je odbio dokument koji je inicirao čelnik katalonske vlade. Isto je učinila i središnja vlast u Madridu. Republikanska ljevica misli da je to najbolji način kako izboriti neovisnost.
Naš je stav da na stol treba staviti i druge strategije i da se trebamo okupiti oko one koja će imati potporu svih političkih stranaka u Kataloniji. Tražimo stoga od Aragonèsa da se prvo sastane sa svim političkim strankama, jer on je ipak predsjednik vlade svih katalonskih građana. U Kataloniji po pitanju održavanja referenduma nema inače razlike između narodnjaka i socijalista, ali ovi drugi ponekad pokušavaju prikazati svoju lijepu stranu u želji da pokažu da su pomirljiviji i više posvećeni dijalogu.
Realnost je da se nekoliko tisuća ljudi i dalje kazneno goni po sudovima, te da je četvero katalonskih političara i dalje u egzilu, u Belgiji i Švicarskoj", obrazlaže argumente protiv Aragonèsova prijedloga parlamentarac stranke Zajedno za Kataloniju Josep Rius.
ERC nema potporu
Okupljeni trust mozgova već je sastavio prvi izvještaj, a Aragonès sazvao sastanak s ostalim političkim strankama u lipnju, nakon održavanja sutrašnjih lokalnih izbora. Ali samo kako bi one iznijele svoje opaske na nacrt dokumenta, prije negoli ga pošalje u javnu raspravu. Plan je da u njoj do jeseni sudjeluju fokus grupe slučajno izabranih građana, u osam krugova, te da se do početka 2024. izradi konačna verzija.
"Sve katalonske stranke u predizbornoj kampanji trudile su se dokazati da Republikanska ljevica, koja je tu stručnu skupinu stvorila iz puke političke nužde, nema potporu za takvu inicijativu. ERC pokušava okupiti najrazličitije profile znanstvenika, uključujući i one koji ne podupiru katalonsku neovisnost i koji su bili vrlo glasni protiv tzv. katalonskog procesa, ali koji se naposljetku slažu s idejom samoodređenja.
Ako prijedlog i krene iz Katalonije prema Madridu, bit će jednostranački, koliko god ga ERC pokušava učiniti čim pluralističkijim. Jednom kada dođe do Sánchezova stola šanse su mu gotovo nikakve.
U odgovoru će navesti isti pravni argument kao i stoput dosad, a taj je da španjolski Ustav ne dozvoljava takvo nešto i tu je priči kraj", kazuje Daniel Cetrà, koji se nakon gotovo punog desetljeća znanstvenog rada u Škotskoj, gdje se bavio pitanjima nacionalizama i identiteta, vratio kući i sada se u svom radu fokusira na modele koje središnja država koristi pri suprotstavljanju secesionistima, te ulogom ustavnih sudova kada je riječ o arbitriranju pri teritorijalnim nesuglasicama.
"Španjolski ustav ne omogućava održavanje jednostrano raspisanog referenduma o samoodređenju. Smatramo stoga da je riječ o gubljenju vremena i da španjolsko društvo treba okrenuti novu stranicu po tom pitanju.
Želimo ujediniti sve katalonske političke snage i početi razgovarati o onome što nas ujedinjuje. Jer očito je puno toga što nas razdvaja. Mogli bismo dogovoriti zajednički prijedlog o boljem financiranju u Kataloniji, primjerice", nudi svoju viziju izlaska iz pat pozicije ulice Alícia Romero iz Socijalističke partije Katalonije (PSC).
"Moramo uzeti u obzir da se nalazimo u izbornoj godini. I da nakon što predložite pregovore, druge stranke na početku mogu reći da u tome ne žele sudjelovati. Tome smo već svjedočili na početku pregovora sa španjolskom vladom, kada je premijer Sánchez rekao da nikada neće biti reforme Kaznenog zakona. U konačnici se to ipak dogodilo i pomoglo je u reviziji optužnica nekih od naših političkih vođa. Kao vlada ne bojimo se preuzimanja odgovornosti. Isto moraju napraviti i druge političke stranke", odgovara inoministrica Serret, inzistirajući na tome da se ne mogu dozvoliti daljnje podjele među independentistima.
Posljedice neovisnosti
Prema istraživanju agencije katalonske vlade, početkom travnja 50 posto katalonskih građana bilo je protiv neovisnosti, 43 posto njih za. 77 posto ispitanih želi politički dogovor koji će rezultirati održavanjem referenduma o samoodređenju, tek 9 posto njih jednostrano proglašavanje neovisne katalonske države…
"Bitno je analizirati odgovore u takvim istraživanjima, kao i stav ljudi da žele konzumirati pravo na odlučivanje. Naravno, svatko to želi. Ali o kakvom odlučivanju je riječ? O izboru pedijatra svog djeteta, financiranju prometnica i mnogim drugim životnim stvarima. U Kataloniji smo već svjedočili tome kako se lakomisleno, uz veliku ushićenost, govorilo o neovisnosti. Ali ovdje nije bilo ozbiljne rasprave o tako krupnoj promjeni, kao što je to bio slučaj, primjerice, u Velikoj Britaniji prije brexita.
Nitko nam nije objasnio ništa o mogućoj neovisnosti. Ni o strukturi buduće administracije, ni o tome hoćemo li imati vojsku i tko će nas braniti, ni o tome kakva će biti Porezna uprava, koji carinski model ćemo imati… Jedino što su napravili jest organiziranje neustavnog referenduma 1. listopada 2017. To je zapravo bio dan sloma independentističke politike. Jer pozvali su građane na glasanje, a idući koraci nisu bili pripremljeni.
Poigrali su se s ekonomijom, s osjećajima građana. Problematičan je, međutim, bio i narativ španjolske vlade, koja se nije htjela suočiti s problemom u Kataloniji,“ kritična je i prema drugoj strani, koju je personificirao nekadašnji premijer Rajoy, socijalistkinja Romero.
"Ono što se dogodilo 2017. bilo je protivno zakonu. Ustavni sud stoga je zatražio od policije da spriječi održavanje referenduma. Ali neizbježno je i tada i danas prisutan element demokratskog deficita španjolske države. Jer u nekoliko uzastopnih izbornih ciklusa stranke su dobile mandat za organiziranje referenduma, čak i za ostvarivanje neovisnosti, a od središnje vlasti nije bilo nikakve reakcije. Stoga se independentistički pokret 2017. odlučio na korak više.
I ERC i Junts znali su, međutim, da konačan ishod te avanture neće biti dobar za independentistički pokret. Na njihovim licima u katalonskom parlamentu 27. listopada 2017., kada su proglašavali neovisnost, nismo vidjeli sreću. Znali su da će biti uhićeni, možda i istog dana. Nisu ni pokušali primijeniti neovisnost, samo su je simbolički pripremili. U Škotskoj su me tamošnji ministri znali pitati – Što im je bilo na pameti, jesu li doista mislili da će od toga biti nešto? Mislim da su bili ulovljeni u zamku neuspjelog pokušaja,“ sumira svoj sud o događajima iz 2017. politolog Cetrà.
Odvjetnik bivšeg predsjednika katalonske vlade Carlesa Puigdemonta ustraje na najavama kako bi se političar koji je u očima Madrida najodgovorniji za organizaciju neustavnog referenduma mogao vratiti u Španjolsku do kraja godine. Narodnjaci za to vrijeme upozoravaju Pedra Sáncheza da ni ne pomišlja na Puigdemontovo pomilovanje, kao što je to učinio s drugim katalonskim političkim liderima, koji su ipak proveli dio vremena iza rešetaka.
"Mislim da Puigdemontov skori povratak nije realan. Ono što ga čini jedinstvenim, iako se možda neće vratiti u Kataloniju uskoro jer za to neće postojati uvjeti, jest to što je odstupio s čelnog mjesta u stranci i dozvolio joj da odluči o vlastitom smjeru, kolikogod to loše završilo. Španjolska vlada slala je inače određene izaslanike u Waterloo kako bi ispipali Puigdemontovo raspoloženje. On je naznačio kako se ne planira uskoro vratiti, kamoli pod uvjetima koje je Republikanska ljevica dogovorila s vladom u Madridu prije dvije godine", otkriva Daniel Cetrà.
Puigdemont će se vratiti
Revizija Puigdemontove optužnice rezultat je reforme španjolskog Kaznenog zakona (dosad mu je u objedinjenoj optužnici prijetila kazna i do 13 godina iza rešetaka, što je bilo dosuđeno njegovom potpredsjedniku vlade iz 2017. Junquerasu).
Iako je glavni državni tužitelj to zatražio, Puigdemont nije u konačnici optužen i za teže ometanje javnog reda. Španjolski Vrhovni sud optužio ga je umjesto toga za neposluh, kao i za zloporabu novca (moguća kazna između šest mjeseci i pet godina zatvora). To znači da bi u Španjolskoj za njim mogla biti izdana tjeralica.
S međunarodnom će se očito više oklijevati, tim više jer je Puigdemont uspio izbjeći nekoliko pokušaja izručivanja. Španjolska država osporava inače navode njegova odvjetnika kako prije izdavanja uhidbenog naloga treba formalnu dozvolu Europskog parlamenta. Jer u ožujku 2018., kada je prvotno optužen, tvrde u Madridu, Puigdemont nije bio europarlamentarac i nije ga štitio imunitet.
"Presuda Suda EU-a u slučaju Carlesa Puigdemonta, kojom mu je privremeno vraćen imunitet eurozastupnika, daje nam nadu. On će se vratiti u Kataloniju, a to može biti i ove godine, jedino ako to bude politički čin i posljedica političke odluke. To podrazumijeva dogovor sa španjolskom vladom, kao i u slučaju nekih drugih političara koji su živjeli u egzilu.
Odluka da još 2017. ovaj politički sukob usmjerimo prema sudovima pokazala se inače punim pogotkom. Dosad smo dobili sve glavne pravne bitke. Istina, Puigdemont je uhićen u Njemačkoj, a potom na Sardiniji, ali je pušten na slobodu. Službeni Madrid mora se izjasniti hoće li poštivati principe međunarodnog prava i same Europske unije. Nažalost, Španjolska je zemlja koja najmanje u EU primjenjuje dosuđene presude Europskog suda pravde. Tek njih 40 posto, i to nakon više od tri godine kašnjenja,“ kritičan je Josep Rius, koji sa skepsom čeka španjolsko predsjedanje Vijećem EU-a u drugoj polovici ove godine, budući da po njegovim riječima u Španjolskoj ne postoji trodioba vlasti i neovisno sudstvo.
Aktualna ministrica vanjskih poslova Meritxell Serret, prva od katalonskih političara koji su se vratili iz egzila, ovih je dana nepravomoćno osuđena na godinu dana zabrane obavljanja javne dužnosti i kaznu od 12 tisuća eura. Ima pravo žalbe Vrhovnom sudu, dotad ostaje ministrica. Tijekom procesa bila je na slobodi, budući da se na njegovu početku svojevoljno pojavila pred sucem. I tada je izjavila da je put prema katalonskoj neovisnosti legitiman politički projekt. Sudjelovanjem u organizaciji referenduma 2017., kaže, samo je ispunila demokratski mandat koji su građani njoj i njezinoj stranci povjerili, dajući tome prednost u odnosu na stav Ustavnog suda. Referendumsko izjašnjavanje, ponavlja i danas, nije zločin.
"Kao tadašnja ministrica poljoprivrede bila sam optužena za zloporabu novca, što je kažnjivo zatvorom, te neposluh, koji više nema za posljedicu odlazak iza rešetaka. Nakon što su neke od mojih kolega poslije suđenja završile u zatvoru, njihove su presude postale temelj za progon ostalih članova vlade u egzilu.
Za sve njih, osim za mene, poslan je novi europski uhidbeni nalog. Vjerujem da su u Madridu shvatili da će u Belgiji, gdje sam živjela, izgubiti pravnu bitku kada je u pitanju optužba za zloporabu novca. Ali u Španjolskoj sam i dalje ostala optužena za neposluh i na snazi je ostao zahtjev za pritvaranjem. Takvo stanje moglo je potrajati do kraja mog života, shvatila sam da to nema smisla. I da moram pokušati razriješiti tu situaciju. U međuvremenu je uslijedilo raspisivanje katalonskih regionalnih izbora. Ušla sam na izbornu listu i osvojila mjesto u parlamentu.
Odlučila sam se vratiti u ožujku 2021. jer sam kao zastupnica ojačala svoju poziciju i imala veća jamstva da ću izbjeći odlazak u zatvor prije suđenja. To je bila moja strategija - izbjeći uhićenje. Jer nakon tri i pol godine provedenih u egzilu, nisam im htjela pružiti zadovoljstvo da me uslikaju s lisicama na rukama,“ s prkosom u očima razlaže činjenice ministrica Serret, za koju je referendum iz 2017. i danas ništa drugo osim masovnog demokratskog izražavanja proizašlog iz mandata tadašnje parlamentarne većine, a kršenja ljudskih prava katalonskog naroda i njegovih političara evidentno dokazuju i rezolucije UN-a i mišljenja Vijeća Europe, inzistira.
Razočarani građani
"Ono što se dogodilo na referendumu u listopadu 2017. za nas je i dalje važeća politička odluka. Ne samo za našu stranku nego i za 2 milijuna i 300 tisuća ljudi koji su glasali tog dana. Povijest pokazuje da svaki proces borbe za neovisnost ima trenutak kada ljudi glasaju, a zatim slijedi razdoblje od godinu, pet ili deset dok neovisnost ne postane stvarnost i ne nastane samostalna država.
Na posljednjim regionalnim izborima prije dvije godine 52 posto glasova pripalo je independentističkim strankama, što je dosad nezabilježeno. Dopuštam da u posljednje dvije godine građani nisu vidjeli zadovoljavajući iskorak prema neovisnosti najprije koalicijske vlade, u kojoj smo i mi sudjelovali, a sada manjinske ERC-ove vlade. Mislim da su poprilično razočarani.
Ali ne poznajem ni jednu osobu koja je 2021. bila za neovisnu Kataloniju, a sada više nije. Ljudi od independentističkog pokreta, koji uključuje i jake i utjecajne nevladine organizacije, očekuju samo da se ujedini i krene prema neovisnosti", rezolutno sve dvojbe oko planova independentističkog tabora otklanja Josep Rius, napominjući kako referendum od 1. listopada 2017. može zamijeniti novi samo u slučaju da njegove rezultate potvrdi Europska unija ili međunarodna zajednica, te da se oni poštuju.
Iz Sánchezove vlade za to vrijeme jasno poručuju kako neće prihvatiti nijedan dokument koji nije u skladu s Ustavom, te da neće biti nikakvog katalonskog referenduma o samoodređenju dok je on šef parade u Madridu. Čelnik katalonske vlade Aragonès prijeti, pak, iz prazne puške i uzvraća središnjoj vlasti da zbog pretvaranja kako problem ne postoji on neće nestati sam od sebe…
"Kako bismo napredovali na putu iznalaženja političkog rješenja, moramo politički sukob maknuti iz domene sudova. Nužno je pregovorima dokinuti pravosudnu represiju. Pokušavamo pojednostavniti put prema amnestiji, te dekriminalizirati independentizam. To znači da na tom putu moramo slijediti demokratska načela. Bez obzira na političke preferencije, 80 posto Katalonaca tijekom posljednjih 10-15 godina želi rješavanje ovog političkog sukoba izlaskom na referendum.
To znači da se zalažu na pravo na samoodređenje", zaključuje Meritxell Serret i još jednom naglašava da se katalonskom narodu priječi odlučivanje o vlastitoj budućnosti.
"Mislim da je independentistički pokret izgubio zamah. Republikanska ljevica, koja je tradicionalno bila za neovisnost, sada je pragmatičnija. A tradicionalno pragmatičniji Junts sada je za jednostrano proglašavanje neovisnosti. Obje stranke su preslabe da bi nametnule svoj stav. Istovremeno, trebaju jedna drugu, a nemaju međusobnog povjerenja. Trebat će godine da se independentistički pokret ponovno okupi i ojača. Možda je ključno da se u strankama koje ga čine pojave novi, nepotrošeni lideri", prognozira Daniel Cetrà.
Paradoksalno, dok je sanjao o katalonskoj republici, independentistički pokret zanemario je svih ovih godina pitanje očuvanja katalonskog jezika, kao i povijesnog identiteta regije. U samoj Barceloni uporaba katalonskog u ozbiljnom je opadanju, a tek svaka četvrta objavljena knjiga u Kataloniji tiska se na katalonskome…
DANAS SE U KATALONIJI ODRŽAVAJU LOKALNI IZBORI
U 947 gradova diljem Katalonije birat će se danas novi vijećnici i novi gradonačelnici, a rijetko viđeni fotofiniš mogao bi se dogoditi u Barceloni. Španjolsko izborno zakonodavstvo još od 1985. ne dozvoljava objavu predizbornih anketa pet dana prije izbora, ali iz onih posljednjih jasno je da u utrci za gradonačelničko mjesto katalonske prijestolnice podjednake šanse ima troje kandidata sa svojim vijećničkim listama.
Među njima je i dosadašnja gradonačelnica Ada Colau, koja želi i treći uzastopni mandat. U manifestu objavljenom tri dana prije izbora dobila je podršku 250 međunarodno priznatih imena, među kojima su i bivši urugvajski predsjednik Mujica, bivši lider britanskih laburista Corbin, gradonačelnici Londona i Milana Khan i Sala, te profesorske veličine poput Chomskog, Pikettyja i Butler. Svi oni slažu se kako je u posljednjih osam godina Barcelona pokazala svijetu da su demokratski, jednakopravni i feministički gradovi - mogući.
"U aktualnom kontekstu ekoloških, socijalnih i ekonomskih kriza, kada krajnja desnica pokušava diljem svijeta nametnuti kontrolu širenjem straha i mržnje, trebamo Barcelonu koja će osnažiti alternativu takvim trendovima", navodi se u manifestu koji hvali i strogu regulaciju iznajmljivanja turističkih apartmana, kao i politiku stanovanja koju promiče administracija Ade Colau.
Ključne teme u kampanji
Stanovanje i mobilnost, ponajprije javni prijevoz, bile su ključne teme predizborne kampanje u Barceloni, pa i u posljednjoj televizijskoj debati glavnih kandidata. Zaiskrilo je između dojučerašnjih partnera na vlasti, gradonačelnice i njezina zamjenika iz redova socijalista.
Colau Jaumea Collbonija optužuje da joj u osam godina mandata nije pomogao u naumu da ograniči visinu stanarina u Barceloni, a one su doista otišle u nebo. Predložila je pritom tzv. amsterdamski model, koji brani međusobnu kupoprodaju stanova između nekretninskih mogula i/ili fondova rizičnog kapitala, a koje je nazvala lešinarima. Collboni, čiji bi trijumf nakon 12 godina nekada neprikosnovene socijaliste vratio na čelo katalonske metropole, zalaže se za zelenu tranziciju (izgradnja tramvajske pruge kroz centar grada, pomoć vozačima taxija, te davanje subvencija i do 3.500 eura za kupnju električnih automobila) i ekonomski rast zasnovan na novim tehnologijama, a izrazito se protivi gradskim skvoterima, zbog čega ga je ljevica označila megafonom desničarskog narativa.
Pravila na lokalnim izborima su inače takva da ako nijedan kandidat ne dobije potporu većine vijećnika pri glasovanju onda gradonačelnik automatski postaje onaj čija je lista dobila najveći broj glasova.
Katalonskim socijalistima predizborne ankete daju znatne šanse i za osvajanje gradonačelničkih mandata u Gironi, Lleidi i Tarragoni. Nesmiljena borba za vijećnička mjesta u ruralnim dijelovima regije vodit će se, pak, između dviju najjačih independentističkih stranaka.
Republikanska ljevica raste u odnosu na stranku Zajedno za Kataloniju, koja je nekad imala i više nego dvostruko veći broj lokalnih vijećnika od ERC-a. Da se sutra uz lokalne u Kataloniji održe i regionalni izbori, socijalisti bi pojedinačno bili najuspješniji, kao i na izborima prije dvije godine, kada ipak nisu imali dovoljno koalicijskog potencijala za sastavljanje vlade. Republikanska ljevica bila bi druga, a Junts, koje je nekad vodio Carles Puigdemont, osvojili bi i do 10 posto manje glasova nego 2021. Najveći pozitivan skok imali bi narodnjaci, s možda i četiri puta više mandata.
Urušavanje dvaju blokova
"To je odraz promjene u katalonskoj politici. Ono što se sada događa treba sagledavati kroz postupno urušavanje dvaju blokova. Onoga koji želi neovisnost i održavanje referenduma o samoodređenju, a nakon što su se te dvije stvari s vremenom ujedinile u jednu ideju. Te onoga unionističkog, tzv. ustavnog bloka, koji je otvoreno protiv toga i zalaže se za ostanak Katalonije u Španjolskoj. Prvi put slabljenje ta dva bloka bilo je vidljivo na regionalnim izborima 2021., kada su unutar njih dominantnije postale umjerenije stranke. U independentističkom bloku pragmatična Republikanska ljevica, a u unionističkom Socijalisti.
Sadašnji rezultat socijalista posljedica je međusobnih sukoba independentističkih stranaka, kao i činjenice da Kataloncima bitnija postaju druga pitanja. Ali ne zato jer su prestali podupirati neovisnost, već zato jer to ne vide kao nešto što će uskoro biti ostvarivo. Katalonski socijalisti pametno se, pak, pozicioniraju kao centar i pokušavaju zauzeti prazninu nastalu nakon radikalizacije stranke Zajedno za Kataloniju. Kandidati socijalista na sutrašnjim izborima za saveznike imaju važne poslovne ljude u Kataloniji. Socijalisti su bili i ključna stranka za izglasavanje regionalnog proračuna, što je prvi takav slučaj u više od desetljeća.
Zauzvrat su od manjinske independentističke vlade mogli tražiti, primjerice, ravnomjerniju raspodjelu bogatstva, ali zatražili su izgradnju casina u Tarragoni, između ostalog. Kao i neke druge stvari koje ne biste vezali uz socijalističku politiku. Pregovori oko podržavanja proračuna bili su ponižavajući za ERC, koji je poručio da neće prelaziti preko crvenih linija, a u konačnici su prešli baš sve. I prihvatili sva četiri uvjeta Socijalista, a rashodovna strana proračuna iznosi rekordnih više od 41 milijarde eura.
Zajedno za Kataloniju optužuje Republikansku ljevicu da je u tihom savezu s Pedrom Sánchezom, da je izdala pokret i da ćemo tek saznati što je ponudila zauzvrat vlastima iz Madrida za oprost i puštanje independentističkih vođa iz španjolskih zatvora. Sumnjaju kako nije riječ samo o potpori Sánchezovoj vladi u nacionalnom parlamentu", pojašnjava politolog Daniel Cetrà.
Uvjet koalicija ili podrška
"Da bismo na sljedećim izborima došli na vlast jedna od independentističkih stranaka, ona koja ostvari najbolji izborni rezultat mora s nama ući u koaliciju ili nas podržavati u katalonskom parlamentu. To mi se zasad čini teško ostvarivim. Republikanskoj ljevici jesmo pomogli prilikom izglasavanja proračuna, ali na nacionalnoj razini riječ je o puno stabilnijem i dugotrajnijem odnosu.
Vjerujem da je u interesu ERC-a da vlada Pedro Sánchez, a ne narodnjaci i Vox. Sa Sánchezovom vladom ipak mogu sjesti za stol i razgovarati. Čelnici Juntsa mogu javno poručivati to da je Sánchez isti kao i Mariano Rajoy, ali vjerujem da privatno i sami sebi priznaju kako je upravo Sánchez pridonio normalizaciji odnosa između Katalonije i španjolske države. Naravno, i ERC, pa su tenzije u Kataloniji znatno pale. Sánchez svakako neće dopustiti povratak u 2017., moramo se posvetiti stvarima koje su ljudima bitne za odvijanje svakodnevnog života.
Nije da nemamo i vlastite osjećaje kada je u pitanju taj politički sukob, ali ne možemo biti zatočenici te debate unedogled", navodi glasnogovornica socijalista u katalonskom parlamentu Alícia Romero.
Za to vrijeme, cijene hrane u Kataloniji neprestano rastu. Inflacija je za Katalonce, kao i za sve Španjolce, glavni problem. Polovini katalonskih kućanstava problem je pokriti mjesečne troškove hrane i režija. Oni stanovnici Barcelone koji su podstanari u prosjeku, pak, izdvajaju gotovo 60 posto plaće za stanarinu. Za otplatu kredita za stan u toj španjolskoj autonomnoj regiji prosječno je potrebno više od osam i pol godina, što je nezabilježeno u posljednjem desetljeću…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
