Odbojkašice Velog Vrha nove su članice Superlige. Plasman među 12 najboljih hrvatskih ekipa Velovršanke su ostvarile trijumfom u seriji na dvije pobjede nad zagrebačkim Olimpikom. Nakon što su u prvom susretu odigranom u Trnskom prva dva seta lagano riješile u svoju korist te u konačnici slavile s 3:1, očekivalo se da će igračice Tatjane Tonković ulazak u najviši hrvatski rang proslaviti u svojoj dvorani. Međutim, na Velom Vrhu je Olimpik uzvratio istom mjerom i trebalo se još jednom krenuti put Zagreba te novim "breakom" potvrditi kako ova ekipa posjeduje kvalitetu vrijednu Superlige.

- Pokušavale smo pred drugu utakmicu staviti kočnicu, da osjećaji malo splasnu, ali jednostavno je euforija bila prevelika te smo očekivale da ćemo to lagano riješiti u svoju korist i na domaćem ih terenu svladati još lakše nego u Zagrebu. Ušle smo u susret previše ležerno, oko dvorane su se okupili navijači, stvorile smo si dodatni stres, prevladala je nervoza i završilo je kako je završilo, prisjetila se Ivona Ćaćić, korektorica Velog Vrha. - Shvatile smo tada kako nije bez veze izreka da tko visoko leti, nisko pada. Prerano smo poletjele, ali dan nakon poraza smo se skupile, popričale i potom smo odradile ozbiljan tjedan. Spustile smo loptu na zemlju i utišale malo cijelu tu priču, jer nismo željele da nam i treću utakmicu preuzme nervoza. Sabrale smo se, stalno bile jedna za drugu i u Zagreb došle bez stresa.

Odlično su Velovršanke otvorile susret i brzo se odlijepile na 16:9, ali Zagrepčanke nisu potonule i u završnici seta povele s 24:22. No, više od toga nisu mogle i uslijedila je serija 4:0 kojom je Veli Vrh prvu dionicu riješio u svoju korist.

- Čim smo krenule za Zagreb, znale smo da nećemo odustati u niti jednom trenutku i bila je to velika razlika u odnosu na drugi susret. Koliko god je nekad znalo biti situacija na terenu u kojima bi zavladala mala panika, nismo dopustile da nas to pokoleba. Cijelo vrijeme vukle smo jedna drugu i kad bi se međusobno pogledale u trenucima kad smo gubile, vidjele bismo da među nama ne vlada ona nervoza koja je bila prisutna u Puli, naglasila je Ćaćić. - Stalno smo imale osjećaj da smo u igri, a kad su igračice Olimpika došle do dvije set lopte, ponašale smo se kao da smo na treningu. Puno smo vježbale te situacije u kojima gubimo i moramo stići rezultat te ga okrenuti u našu korist. Same smo sebi rekle da nam to nije ništa strano i da idemo sada na utakmici napraviti ono što smo radile na treninzima.

Očekivalo se da će na krilima tog preokreta Velovršanke bolje ući u drugi set, ali dogodilo se suprotno i Zagrepčanke su povele s 8:3. Reagirala je odmah Tonković minutom odmora, a savjeti trenerice očito su urodili plodom, jer su po povratku na parket njene igračice ulovile rezultatski priključak, povele s 24:21 i potom realizirale treću set loptu za vodstvo od 2:0.

- Puno je lakše igrati kad se vodi, jer nema panike, dok kad dođete u situaciju koja daje naslutiti kako se set prelama na protivničku stranu, normalno da zavlada mala nervoza. Ono što je u tim trenucima bilo puno bolje u odnosu na pulsku utakmicu, bio je minimalan broj naših neforsiranih grešaka. Na Velom Vrhu nam svaki segment igre na određeni način nije funkcionirao kako smo željele, dok smo u Zagrebu manjih problema imale tek s dvije stvari, obranom kratkih lopti i zaštitom našeg napada, odnosno pokrivanjem iza bloka, istaknula je Ćaćić. - Napad i blok su nam proradili i bile smo čvrste u glavama te si u niti jednom trenutku nismo dopustile da odustanemo. Dok lopta nije pala, poen nije bio gotov, toga smo se držale i igrale do kraja.

I većim dijelom trećeg seta domaće su odbojkašice bile u prednosti. Vodile su s 19:14, što su Velovršanke uspjele okrenuti na 23:22 u svoju korist te potom na naredni poen Zagrepčanki odgovorile sa svoja dva i zaključile majstoricu.

- Tijekom cijelog susreta najbolji nam je napad bio preko sredine. Tu smo bile najjače, pa je tako i u tim trenucima kad smo zaostajale povukla Dorotea Ćosić. Odradila je to kako ona najbolje zna i vratila nas u igru, a onda je zadnji poen Nelli Ćopić meni digla loptu, ja sam prošla kratkom dijagonalom i to je bio kraj. Trenutak kad je ta lopta pala ostao nam je svima nekako u magli. Sjećam se da sam pala na koljena, neke su cure počele plakati od sreće, plesale smo, derale se, veselile, svega je bilo. Izbacile smo sve iz sebe i stvarno je bio lijep osjećaj da smo mi cure, koje smo se u tom trenutku našle na tom mjestu, nakon dosta godina vratile Superligu u naš grad, zaključila je Ćaćić.

Dva razloga za slavlje

Jutro nakon majstorice poprilično se razlikovalo od onog koje je uslijedilo poslije pulske utakmice.

- Imale smo dva velika razloga za slavlje. Jedan je bio ulazak u Superligu, a drugi taj što je tijekom povratka doma, kad je otkucala ponoć, Ana Šverko napunila 18 godina i postala punoljetna. Stigle smo u Pulu oko dva sata ujutro, a dečki s Velog Vrha i Štinjana, koji su nas pratili cijelo vrijeme i svaka im čast na tome te koristim ovu priliku da im se u ime cijele ekipe zahvalim, priredili su nam fenomenalni doček. Bilo je tu baklji i šampanjca, okupili su se i roditelji te smo svi zajedno dočekali dan, otkrila nam je Ćaćić.

Povezane vijesti

• Rovinjske odbojkašice poražene u Novoj Gradišci
• Prva utakmica kvalifikacija za Superligu: ODBOJKAŠICE VELOG VRHA NA KORAK DO ULASKA U ELITU!
• SUPERLIGA SE VRATILA U PULU Odbojkašice Velog Vrha slavile u majstorici!