"Za desetak godina imat ćemo najmanje deset klubova manje u Istri.", rekao nam je jedan od istarskih političara, koji je aktivan u "svom" nogometnom klubu na županijskoj razini. Iz sadašnje perspektive bio je popriličan optimist. Realno stanje stvari malo je gore, proći će puno manje godina, a ugasit će se puno više istarskih nogometnih klubova.

Novi logo

Općenito, sve je manje djece i onih koji se žele baviti nogometom. Iz dana u dan imaju nove i druge mogućnost ukoliko se žele baviti sportom. Zapisnici s utakmica mlađih dobnih kategorija otkrivaju da pojedini klubovi jedva skupljaju osam igrača za odigravanje utakmica. Imaju mlađe naraštaje samo da bi ispunili kriterij za natjecanje seniora. Isto tako, sve je manje onih koji su voljni u volonterski pratiti klub da bi klub na županijskoj razini egzistirao. Stoga je izvjesno da će se nogometni klubovi početi spajati, poglavito oni u istoj lokalnoj samoupravi, a bit će primjera da se udruže i oni iz susjednih općina. No, ima i onih koji to ne žele.

Naime, članovi Treće ŽNL jug, Barban 2013 i Manjadvorci, nisu u tome uspjeli, iako je postojala intencija da se spoje u cilju okupljanja lokalnih igrača. No, pojedinicima su bili važniji sitni interesi, pružili su otpor i ideja je propala. Trener Irgen Jurić i predsjednik Sandi Butković podnijeli su ostavke zbog otpora fuziji djela uprave u Manjadvorcima. Nisu spremni dati izjave. No, predsjednik Barbana 2013 Mauro Kalčić komentirao je neuspješnu akciju spajanja dva kluba.

- Barban 2013 nema što kriti, sve smo radili sa čistim namjerama i vrlo otvoreno. Potaknuti svime što se događa u naša dva kluba, ali i općenito svuda oko nas, pomislili smo da bi bili dobro da se spojimo i učinimo klub jačim u svim segmentima. Održali smo dva sastanka između dvaju uprava, na kojem smo se dogovorili da se ujedinimo u jedan klub kako bi lakše djelovali u smislu igračkog kadra, djece, infrastrukture, ali i financija. Nitko, niti s naše, a niti s njihove strane, nije bio protiv toga i vjerovao sam da je prevladao glas razuma. Otišli smo toliko daleko da smo dogovorili novi logo kluba, boje, opremu, članove Izvršnog odbora, dopredsjednika i predsjednika kluba. Čak smo usuglasili trenera i trebalo je samo sve to staviti na papir i potvrditi da bi spremni dočekali sljedeću natjecateljsku godinu. Dio uprave Manjadvorca rekao je da trebaju pričati s igračima i da će tada dati konačni odgovor. Po mojim saznanjima, oni nisu ništa pitali igrače koji su ionako bili da se udružimo, Između sebe su održali sastanak, mimo predsjednika Butkovića i dogovorili se da odustaju od fuzije. Vjerojatno je to i razlog što su tadašnji predsjednik i trener podnijeli ostavke jer se radilo njima iza leđa. Žao mi je što se to dogodilo, mi nastavljamo svoj put bez njih, nekako ćemo se snaći, a njim želimo svu sreću u daljnjem samostalnom djelovanju, rekao je Kalčić.

Žrtve kluba

Umjesto da se olakša rad nogometnog kluba i onih rijetkih ljudi koji su voljni biti dio toga, zbog neracionalnog razmišljanja ljudi koji su zapeli duboko u prošlosti propao je pokušaj dobre ideje zbog koje bi mogli vrlo skoro požaliti. Jer očito je bitno da svako selo ima svoj klub, a još važnije da si bolji od susjednog sela.

Broj klubova smanjit će se i zbog mlađih naraštaja jer djeca su u službi klubova, a ne klub u službi djece. Otkriva to pogled na zapisnike s juniorskih i pionirskih susreta. Čast izuzecima, no postoji određeni broj klubova koji jedva da ima dovoljan broj djece za nastup. Prošlog tjedna u juniorskoj konkurenciji ŽNL-a, domaći su nogometaši pobijedili svoje goste s nevjerojatnih 32:0. Da se sudac nije smilovao i skratio susret za osam minuta vjerojatno bi prosjek od jednog gola svake 2.56 minute bio još i bolji. Jasno je da djeca poražene momčadi, bilo ih je osam u terenu, nemaju niti radost, niti zadovoljstvo igranja i dolaska na susret. Osim što su izgubili katastrofalnim rezultatom, vrlo skoro će izgubiti i volju za nogometom jer primaju više od 15 golova po susretu ove sezone. Ta djeca, osmorica njih, žrtve su kluba i ljudi koji vode taj klub, a sve kako bi seniorska momčad mogla steći uvjete igranja u višem rangu. Netko bi tome morao stati na kraj, NSŽI ili klub, posve je nebitno. Zato i ne čudi da ih ima sve manje na nogometnim terenima.

Manuel Pamić novi trener Žminja

Ono što se moglo i očekivati nakon proteklog vikenda, u Žminju se i dogodilo, smijenjen je trener prve momčadi Nino Kos. Smjeni je kumovala serija od četiri uzastopna poraza, od kojih je najviše odjeknula ona nedjeljna protiv Muntića. Zamjena je pronađena vrlo brzo i to u vidu Manuela Pamića, koji je do sredine desetog mjeseca bio na klupi NK Smoljanci Sloboda, a sad se nakon 18 godina vraća u matični klub.

- Nakon Smoljanci Slobode sam se odmorio od nogometa, točnije pet mjeseci. Stigao je nenadani poziv da ponovo sjednem na klupu, a osim što je moj matični klub, za Žminj me veže puno toga lijepoga pa sam odlučio prihvatiti izazov. Trenutno Žminj ima puno ozlijeđenih igrača, uslijed čega se i dogodila rezultatska kriza. Treba momčad trgnuti i opet dovesti na vrh ljestvice, gdje realno i pripadaju, kratko je rekao novi trener.

Povezane vijesti

• MUNTIĆ UMJESTO MOELE U PRVOJ ŽNL Ali, ima jedan jako važan uvjet
• IZVANREDNA SKUPŠTINA JEDINSTVO OMLADINCA: Klub nije ispao iz Prve, ali će na koncu igrati Treću ŽNL jug
• Dajla dočekuje Istru, na Fortinu gostuje lider