SAMOUVJEREN PRED DVOBOJ SEZONE - Matej Vuk (Snimio Dejan Štifanić)
Kad se jednom budu pisale knjige o povijesti Hrvatskog nogometnog kupa, za Istru 1961 bi u njoj moglo biti rezervirano mjesto u rubrici vjerovali ili ne. Prije 18 godina je pulski klub, tada još pod imenom Uljanik, kao drugoligaš izborio završni obračun za Rabuzinovo Sunce, doseg koji je prije i poslije njih bio rezerviran isključivo za članove najjačeg hrvatskog razreda.
Ove su godine, pak, "zeleno-žuti" svoje drugo finale izborili kao prvoligaši, ali taj će status morati danas spašavati u posljednjem prvenstvenom kolu, samo tri dana nakon najveće utakmice u njihovim karijerama.
- Dogurali smo do finala Kupa u kojem je Dinamo pokazao da je razina više, po svemu, ali bilo je predivno igrati tu utakmicu. Ozbiljan su klub i ozbiljno su nas shvatili, nije tu bilo nikakvog podcjenjivanja, već su poslali na teren sve najbolje što imaju na raspolaganju. Nakon što im ga je Rijeka posljednje dvije godine uzela, željeli su opet osvojiti trofej namijenjen pobjedniku Kupa i u tome su uspjeli, ali mi nemamo za čime žaliti, jer smo stvarno dali sve od sebe.
Oni su odlično krenuli, poveli 3:0 do poluvremena i činilo se da je sve gotovo, ali onda smo se vratili iz mrtvih te smanjili na 3:2 i 4:3. Na kraju je presudila njihova kvaliteta, ali drago mi je što nismo podigli bunker, već smo odigrali otvorenu utakmicu i probali se nadigravati s Dinamom. Baš sam sretan zbog toga, istaknuo je Matej Vuk, krilni napadač Istre 1961.
- Ako zbog nečeg žalim, onda je to teren. Dan prije finala trenirali smo na njemu i bio je baš dobar, pravi tepih, a onda se probudimo ujutro i dočeka nas pljusak koji nije stao, što se odrazilo i na travnjak. Kreneš u prodor pa u punom sprintu završiš u lokvi, ili pretrčiš loptu koja zapne u vodi. Baš mi je bilo krivo zbog terena, jer se nismo mogli pokazati u punom sjaju.
Osim što je ometao igru, težak teren uzimao je i snagu koje nakon ovako naporne sezone nitko od igrača nema u izobilju.