(Snimio Dejan Štifanić)
Bila je to utakmica dostojna finala Kupa Istre. Igralo se na većoj razini od Treće HNL zapad, gdje su obje momčadi, Uljanik i Rudar, pri vrhu ljestvice, a krenule su izuzetno motivirane, otvorene i željne nadigravanja. Uljanik je za nijansu djelovao više aktivniji, no to se nije odrazilo na prilike. Pobijedili su 2:0, s dva eurogola Belančića i Trešnjića, oba su s velike udaljenosti, jedan iz igre, a drugi iz slobodnog udarca, pogodili sam gornji kut Bulata.
No, uz strijelce valja istaknuti i stopera Matea Petrovića, koji je bio neprelazan, bilo da je lopta bila na terenu ili u zraku, te svestranog i sveprisutnog Sandija Mofardina koji će, gdje god ga trener postavi na teren, odraditi ono što se od njega i traži. No, i Matiju Kraljevića, koji je na golu bio neprelazan i s nekoliko odličnih obrana zadržao prednost svojoj obrani. Što bi tek bilo da su se s tribine na teren mogli spustiti Vigan Hoxha, Robert Kajtazi, Dino Radetić, Mateo Babić, Sebastian Jokić ili Viktor Marić.
- Snaga momčadi se očituje u tome da si jak koliko ti je jaka najslabija karika u kadru, a mi smo pokazali da i uz nedostatak šest igrača, od kojih bi barem četiri njih našli mjesto u prvom sastavu, igramo odlično i pobjeđujemo, ponosno je istaknuo Saša Kolić, trener Uljanika, nakon susreta. - Furiozno smo krenuli u utakmicu, nametnuli se od prve minute i u prvom djelu prvog poluvremena pokazali koliko smo jaki ovo proljeće. Ta nas je igra i nagradila eurogolom, mada smo jako mladi pa nam se dešava da smo sami sebi najveći protivnik. Ponekad reagiramo sa srcem, a ne razumom, mislim da smo se do kraja prvog djela čak i malo ispuhali jer smo htjeli još više, a tada je Rudar je pojačao tempo i učinio neke prilike koje je Kraljević obranio. Uostalom, ne zovemo ga "Kralj" samo zbog prezimena. U nastavku smo svjesno prepustili inicijativu, htjeli da kroz kontre i polukontre ugroziti protivnika. Nismo uspjeli, ali je rani pogodak, još jedan eurogol, ovog puta Trešnjića, primirio malo utakmicu u rezultatskom smislu. Branili smo se i obranili te, po mom mišljenju, zasluženo slavili. Uostalom, finala se ne igraju, ona se osvajaju.
Golovi ga nisu iznenadili.
- Belančić iz utakmice u utakmicu pokazuje da zaslužuje igrati puno veći rang od Treće HNL, a ovaj pogodak je samo potvrda da uz obrambene zadatke može biti vrlo koristan i u ofenzivi. Trešnjić igra u možda životnoj formi ovog proljeća i žao mi je što je onaj drugi slobodnjak umjesto u mreži završio u stativi, kaže Kolić.
Pobjedu u kup natjecanju vidi kao jednu krunu odlične sezone.
- Ovo je nagrada svima nama za težak i naporan rad na terenu, ali i upravi kluba za sve ono što čine da nama ne nedostaje ništa. Sigurno je to veliki "vjetar u leđa" i poticaj da shvatimo da možemo i da će se Uljanik u budućnosti samo dizati. Ipak, trebam naglasiti da nije kraj sezone, valja odraditi još dvije prvenstvene utakmice u istom ritmu, zaključit će trener Uljanika.
Desni bočni "brodograditelja" Robert Raković će reći da se na terenu nije vidjela neka razlika.
- Bili smo podjednaki, s nekoliko prilika na obje strane, prije našeg eurogola koji nas je dignuo i držao do kraja poluvremena. Otvorili smo drugi dio s novim pogotkom koji nam je dao mirnoću, malo smo se povukli, nismo htjeli previše srljati i mirno čekali kraj. Žao mi je što nije bilo gledatelja jer se igralo dobro, a uz njihov poticaj sigurno bi i bili još i bolji.
Strijelac vodećeg pogotka Marin Belančić izašao je nakon sat vremena s terena zbog ozljede, no nije se obazirao na nju.