Osim vratara Brkića, baš nitko nije dobio priliku u prvoj momčadi. Tu mislim na pravu priliku, a ne na nekoliko utakmica i minuta kao što je to bilo u slučaju Mancea, Dadića i Ivanovića. Mislim da se na njih moralo gledati kao na dugoročni projekt, a ne poslati ih u igru nekoliko minuta i onda odbaciti, rekao je trener te generacije Igor Krajnc

Prije nešto više od šest godina, točnije 6. travnja 2014. godine, odigrana je juniorska utakmica između Istre 1961 i Dinama. Utakmica je završila rezultatom 1:1, no više od toga vrijedi pogledati neke druge pojedinosti. Za domaćina su nastupali nogometaši koji su se u bliskoj budućnosti odrekli profesionalne karijere, tek su rijetki dobili "mrvice" u seniorskom sastavu pulskog prvoligaša, a sada su daleko od Pule. Kod gostiju je većina ostala u profesionalnom nogometu, tek jedan iz prvog sastava je na trećeligaškoj razini, svi ostali i dalje žive od nogometa. Nisu svi dobili priliku zaigrati na Maksimiru, no svoj su nogometni put nastavili na nekoj drugoj prvoligaškoj sceni.

Borba za ostanak

Vratar Ivan Brkić jedini je dobio pravu priliku u Istri 1961, branio je 36 utakmica u prvenstvu, tri u kupu te jednu kvalifikacijsku za ostanak u Prvoj ligi i bio je solidan. Po pet utakmica u seniorskom dresu imaju Robert Dadić i Antonio Mance, a dvije ima i Tin Ivanović. Svi ostali nisu bili ni blizu prve momčadi.

- Sjećam se te utakmice jako dobro. Ma sjećam se cijele sezone jer smo imali zbilja jako dobru generaciju igrača i te godine smo bili odlični i rezultatski, ali i po igri. S Rijekom koja je bila prvak igrali smo 2:2 i 3:3, a ne znam koliko ljudi zna da smo mi pobijedili Dinamo u Zagrebu 4:2, pa sam želio da to ponovimo i u Puli, ali nismo uspjeli. Nije nam dosuđen kazneni udarac u posljednjoj minuti, kada je Capan srušio Mancea. Potom Vošten nije pogodio zicer u zadnjim sekundama, a pomoćni sudac je, po meni, dozvolio da gosti postignu pogodak iz zaleđa. Da su s nama do kraj sezone ostali i Marjan Čorić (Parma), Nikola Gavrić (Vojvodina) i Mumin Nuriši (Dinamo) bila bi to godina za pamćenje, iako ni ovako nisam bio nezadovoljan, pokazao je odličnu memoriju tadašnji trener juniora Istre 1961 Igor Krajnc. I potom pokušao odgonetnuti iz kojeg razloga igrači nisu u konačnici napravili iskorak.

- Vjerojatno postoji niz razloga zašto je to tako. Nije lako ni treneru prve momčadi kada se boriš za ostanak davati prilike mladim neiskusnim igračima, tako da s te strane mogu razumjeti i njega. U ono vrijeme postojala je i B momčad, pa je vjerojatno i to utjecalo. Znam da smo nedugo zatim igrali s drugom momčadi Dinama i izgubili 5:0 u Puli, a od juniorskog sastava uzeli su samo Tina Ivanovića, što dovoljno govori kako se radilo. Mislim da je i politika kluba u ono vrijeme bila malo čudna po tom pitanju. Na nama trenerima je da igrače treniramo što bolje, da ih spremamo kako bi mogli napraviti taj iskorak prema seniorskom nogometu. Mislim da sam ja to ostvario, pokazali smo da možemo, a onda su ti dečki bili u nečijim drugim rukama.

Definitivno su morali dobiti više prilike kada su izašli iz juniora.

- Osim vratara Brkića, baš nitko nije dobio priliku u prvoj momčadi. Tu mislim prije svega na pravu priliku, a ne na nekoliko utakmica i minuta kao što je to bilo u slučaju Mancea, Dadića i Ivanovića. Mislim da se na njih moralo gledati kao na dugoročni projekt, a ne poslati ih u igru nekoliko minuta i onda odbaciti. Vodio sam ih pet godina i jako mi je žao što nisu u Istri stasali kako igrači. Ne govorim sada za cijelu generaciju, ali barem neki od njih, jer sam uvjeren da je bilo potencijala. Ja sam od onih koji želi da naša momčad ima istarski identitet, kojeg ne treba forsirati i ići "glavom kroz zid", samo treba prepoznati igrače iz našeg omladinskog pogona i pružiti im priliku, rekao je Igor Krajnc.

Osim već spomenute četvorke koja u statistici ima upisane nastupe za prvu momčad, tu utakmicu odradili su i oni koji nisu dobili tu priliku. Carlo Škopac je nakon juniora Istre 1961 jedno vrijeme bio u Rudaru, Azur Makić u nekoliko istarskih trećeligaša, a sada je njemačkom niželigašu iz Hannovera, dok je Martin Stojčević neko vrijeme bio u Vodnjanu u Trećoj ŽNL, onda se vratio u Zagreb i trenutno igra na županijskoj razini. Filip Omazić ove sezone nije igrao nigdje, a prošle u Trećoj HNL jug za Primorac Stobreč, dok je Domagoj Maks Jereb nakon juniora igrao po županijskim ligama do prošle sezone, a ove nije ni počeo igrati. Tin Ivanović pokušao je u Lučkom u drugoj ligi, pa u Rudaru u trećoj, ali ga je ozljeda sputala da nastavi igrati ozbiljnije, pa je sada igrač u klubu kojeg mu vodi otac. Prije u Šišanu, sada u Štinjanu. Sebastian Jokić igra na razini trećeg ili četvrtog nogometnog ranga, u Jadranu, Rudaru i Uljaniku, a Viktor Vošten se zasitio velikog nogometa, pa je nakon Banjola, Rovinja i Uljanika, odabrao samo mali nogomet, odnosno MNK Futsal Pula. Ivan Macan je odabrao Rudar za nastavak karijere i još uvijek je član labinskog kluba, dok je Marko Vujičić nakon Rovinja i Mladost Fažane preselio u susjednu županiju i igra u županijskoj ligi.

Naučiti na pogreškama

Pogled na Dinamov sastav otkriva oprečnu situaciju. Samo Jakov Biljan ne igra više u prvoj ligi, svi ostali su manje ili više uspješni kao profesionalci. Tabela sa imenima igrača i njihovim trenutnim klubovima izaziva nevjericu iz dva razloga. Većina igrača Dinama, koja je prije šest godina bila na juniorskoj utakmici u Puli, dobila je priliku u prvoj momčadi i iskoristila je, dok velika većina igrača pulskog kluba nije dobila tu mogućnost. Naravno da su Dinamovi igrači kvalitetniji kao pojedinci, isto tako i kao momčad u odnosu na Istru 1961, ali se ipak zagrebački klub oslonio na njih i pružio im pravu priliku. Iz tog razloga i pulski se prvoligaš morao pouzdati u svoje dečke, koji su pokazali da u njima ima potencijala.

Isto tako samo nekoliko igrači Istre 1961 nakon odrađenog staža nastavilo se ozbiljnije baviti nogometom, ostatak nije napravio ništa ozbiljno u nogometnom smislu. Opravdano treba sumnjati da baš nitko od njih nije imao predispozicije da nastavi igrati na višem nivou ili to jednostavno nije želio.

- Nitko od njih nije rekao da ne želi, sigurno je da su svi htjeli odjenuti dres prve momčadi, ali nije im se pružila prilika pa su se oni pomalo razočarali. Većina njih okrenula se školovanju i tu je splasnuo interes za igranje nogometa na višem nivou, iako su oni to svojom kvalitetom i te kako zaslužili. Silno mi je žao što jedna takva generacija nije uspjela napraviti ništa posebno i volio bi kada nam se više ne bi događale takve stvari. Sada dolaze novi dečki, ponovit ću da potencijala ima, a vjerujem u sadašnju struktura kluba da će prepoznati mlade nogometaše iz našeg pogona i da će oni biti nosioci Istre 1961 u budućnosti, poželio je Igor Krajnc, trenutno trener U-11 generacije pulskog prvoligaša.

Povezane vijesti

• Brkić: Što te ne slomi, to te ojača
• HNL: Zagreb - Dinamo 1:2, remi Intera i Splita
• HNL: Istra 1961 na Drosini poražena od Intera (1:2)