Belju protivnički obrambeni igrači sada mnogo ozbiljnije shvaćaju i posvećuju mu puno više pažnje, u čemu im zasigurno pomaže i činjenica da je posljednji pogodak Istre 1961, kojeg on nije potpisao, postigao Einar Galilea, a bilo je to davnog 19. veljače protiv Osijeka
OSTAJE NA DESNOM BOKU - Luka Hujber (Foto: HINA/ A. Buljubašić)
Izuzmemo li "veliku četvorku" taktika ostalih klubova koji čine najjači razred hrvatskog nogometa svodi se prvenstveno na zatvaranje svih prilaza prema svom golu, a prema naprijed ako se nešto napravi iz kontranapada, puna šaka brade. Ime protivnika pritom ne utječe bitno na pristup utakmici, u što su se na svojoj koži uvjerili nogometaši Istre 1961, koji su odigrali još jednu u nizu utakmica na strani na kojoj im je domaćin prepustio inicijativu i strpljivo čekao na svojoj polovici da oni povuku prvi potez.
Taj smo scenarij mogli vidjeti protiv Slaven Belupa i Hrvatskog dragovoljca, a slika na terenu nije se promijenila niti protiv Gorice. Vidi se da takav pristup predstavlja problem "zeleno-žutima" koji ipak nemaju dovoljnu kvalitetu da mu doskoče, ali ono što veseli je da bi većinu takvih utakmica u prvom dijelu sezone izgubili, što sada nije slučaj. Puno su se igrači trenera Gonzala Garcije popravili u nekim segmentima te bolje čuvaju loptu i bolja im je prevencija protivničke tranzicije.
Bolje Puljani reagiraju i nakon prekida, što se moglo vidjeti u Velikoj Gorici gdje im domaćin iz pet kornera koje je imao nije uputio niti jedan udarac u okvir gola. Usto, sve propuste što su napravili u Turopolju "skrojio" je jak vjetar, a izostale su njima svojstvene pogreške, koje su često ovakve utakmice u prošlosti znale odlučiti u protivničku korist. Štoviše, ovom prilikom su greške radili domaćini, poput akcije krajem prvog poluvremena kad je Krizmanić promašio "čistu" loptu, što Beljo nije uspio kazniti.