TAICHI HARA
Japanac u pulskom prvoligašu odmah je stekao brojne fanove: Naklonim se igralištu, time zahvaljujem što igram nogomet
Fizička razina igre je ovdje vrlo visoka. Potpuno drugačija nego li u Japanu. Japanci se vrlo dobro snalaze na malom prostoru i imaju izraženu tehničku komponentu, dok su Hrvati dinamičniji, kaže napadač Istri 1961
Dobro se snalazi na malom prostoru - Taichi Hara (Snimio Dejan Štifanić)
Tek što je stigao u Pulu, odmah je zaintrigirao nogometnu javnost. Japanski nogometaši nisu česti gosti hrvatskih travnjaka, a 21-godišnji Taichi Hara je stigao u Istru 1961 kao mladi japanski reprezentativac i napadač od kojeg se, uz Hassanea Bandea, očekivalo da pokrene dotad sterilan napad "zeleno-žutih". I već prve utakmice su pokazale da je njegov dolazak bio pun pogodak.
No, osim odličnih nastupa koji su uvelike pomogli nizu od tri uzastopne prvenstvene pobjede, Hara je i svojim ponašanjem i egzotikom, ali i neuobičajenom staturom, jer sa svojih 190 cm ruši predrasude o niskim Japancima, odmah stekao brojne fanove. Veliku prepreku u lakšem snalaženju na i izvan terena zasad mu predstavlja jezična barijera. Naime, tek uči engleski, a pomalo "lovi" i poneku hrvatsku riječ. Stoga smo za ovaj prvi razgovor morali uključiti i njegovog japanskog menadžera koji je pomogao s prijevodom.
- Kada ste i gdje počeli igrati nogomet?
- Počeo sam još dok sam bi u vrtiću.
- Kako je tekao vaš nogometni razvoj i u kojim klubovima?
- Tijekom viših razreda osnovne škole (od 12 do 15 godina) i srednje škole (od 15 do 18 godina) igrao sam za mlađe uzraste FC Tokyja. Nakon toga sam tri sezone igrao kao profesionalac za TV Tokyo.
- Jeste li igrali i na drugim pozicijama ili isključivo u napadu?
- Kad sam pohađao niže razrede osnovne škole igrao sam i na poziciji braniča.
- Kako to da ste se odlučili za dolazak u Europu i kako ste izabrali Istru 1961, iako ste imali ponudu iz Poljske?
- Igranje u Europi je oduvijek bio moj san. Izabrao sam Hrvatsku i Istru 1961 jer je to vrlo atraktivna liga za mene.
- Kako ocjenjujete kvalitetu Prve HNL na osnovu ovoga što ste dosad vidjeli?
- Fizička razina igre je ovdje vrlo visoka. Potpuno drugačija nego li u Japanu.
- Koje su osnovne razlike između nogometa u Japanu i u Hrvatskoj?
- Japanci se vrlo dobro snalaze na malom prostoru i imaju izraženu tehničku komponentu, dok su Hrvati dinamičniji.
- Kako se sporazumijevate s trenerom i suigračima i jeste li naučili neku riječ na hrvatskom?
- Pokušavam govoriti engleski i komunicirati gestikulacijom rukama. Naučio sam par hrvatskih riječi koje mi trebaju tijekom igre: moje, ajde, da, ajmo, dobro, eto...
- S kojim se suigračima najviše družite i tko vas je iznenadio kvalitetom?
- Nakon treninga se uglavnom družim s Bandeom i s njim vrlo često izlazim u grad. Golman Lučić je vrlo dobar.
- Što vam znači onaj naklon terenu prilikom izlaska s travnjaka?
- Naklonim se igralištu. To mi je poput navike. Time zahvaljujem što sam u mogućnosti igrati nogomet.
- Da li ste probali neke domaće specijalitete (njoki, pizza, …)?
- Njoke još nisam probao, jeo sam pizzu i bila je jako velika.
- Donedavno je, pune tri godine, u Puli živio i trener juda Shun Kondo koji je trenirao judaše Istarskog borca. On se oduševio kavom i po povratku u Japan je kupio aparat za kavu. Da li ste čuli za Konda i jeste li pili kavu u Puli?
- Nisam čuo za Konda, a kavu ne pijem često.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
