SJAJAN OSJEĆAJ - Einar Galilea (Snimio Dejan Štifanić)
Goran Roce, Slavko Blagojević, Vanja Iveša, Šime Gržan, Mislav Anđelković i Nikola Prelčec dobili su pojačanje u "Klubu 100". Kao prvi stranac u ovom društvu, sedmi igrač s više od stotinu službenih utakmica odigranih za Istru 1961, postao je Einar Galilea, 27-godišnji Bask koji je na "Drosinu" stigao prije malo više od tri godine i svoj debi za "zeleno-žute" upisao 24. veljače 2019. u domaćih 0:0 protiv Lokomotive.
- Ponosan sam na ovaj doseg. Ipak sam došao u Hrvatsku iz druge zemlje i nisam ostvario nešto za što mi je bio dovoljan trenutak nadahnuća u jednoj utakmici, odnosno pogodak kojeg sam zabio nakon lijepe akcije. Za ovako nešto trebalo je puno više vremena. Trebalo je naporno raditi kroz nekoliko godina, što mi nikad nije bilo teško jer sam uvijek ponavljao, i ponavljat ću, da sam sretan u Puli i na svemu što mi je ovdje omogućeno želim uzvratiti na terenu, rekao je Einar Galilea.
- Želio sam svoj jubilej proslaviti pobjedom koju nismo ostvarili na mojoj stotoj utakmici protiv Dragovoljca, pa je stoga i slavlje izostalo. Sada je bila još ljepša prilika, susjedski derbi na kojem su Demoni slavili svoj 30. rođendan i stvorili sjajnu atmosferu na "Drosini" ali nakon poraza nikome nije bilo do slavlja. Meni prvom. Da je Rijeka pala, bio bi to perfektan dan, ali na žalost, naša želja se nije ostvarila.
Uvod u utakmicu nije mogao biti bolji, a i njen početak je obećavao puno više od četvrtog poraza u četvrtom ovosezonskom susjedskom derbiju, odnosno od devete uzastopne "nule" upisane na "Drosini" u srazu s Riječanima.
- Sjajan je bio osjećaj kad sam u onakvom nevjerojatnom ambijentu, koji se stvorio prije početka utakmice, dobio dres s brojem sto. Osjetio sam u tom trenutku svu energiju s tribina, atmosfera je bila perfektna i zbog toga sam tužan što navijačima nismo. na svemu što su napravili. uzvratili barem s bodom. Definitivno su ga zaslužili, dok nam je ovako svima ostao gorak okus u ustima, nije krio Galilea. - Očekivali smo puno više, naročito nakon prvog poluvremena u kojem su nam doslovno jednom puknuli po golu. Istina, iz tog jedinog udarca su i poveli, ali mi smo bili opasniji i zaprijetili dva-tri puta. Nisu to bile prilike koje su se mogle nazvati stopostotnima, no bolje smo izgledali na terenu i pokušavali nešto kreirati, dok su oni jednom pobjegli u kontru i zabili. Zato su Riječani treći, a mi deveti, jer kad oni dođu blizu našeg gola, imaju tu kvalitetu da postignu pogodak, što nama na drugoj strani nije uspjelo.