IZDRŽAT JOŠ TRI TJEDNA - Bojan Gjurchinoski
Trenutno nije izgledno da će se virus povući do početka sljedećeg mjeseca. Dapače, svaki dan je situacija sve kritičnija pa sumnjam da ćemo igrati tako skoro. Do prije neki dan smo imali treninge, a sada više nema ni toga. Zatvoreni su, između ostalog, i sportski objekti te više ne postoji takva mogućnost. Iskreno, mislim da ni nema smisla, kaže 25 godišnji rovinjski napadač
Najveće žarište virusa u Europi nalazi se u Italiji, a tamo je trenutno i bivši igrač Rovinja, Pazinke, Funtane i talijanskog petoligaša Guglionesija, Bojan Gjurchinoski. Točnije, nalazi se u San Marinu, u mjestu Fiorentino, kao član prošlogodišnjeg osvajača Kupa i ovosezonskog Superkupa FC Tre Fiori. Trenutno na prisilnom odmoru kao i većina profesionalnih nogometaša diljem europe.
Rad na minimumu
- Ne igramo već dva tjedna, a rečeno nam je da niti nećemo do 3. travnja, a onda da će vidjeti kakva je situacija, pojasnio je Gjurchinoski kakvo je stanje u San Marinu.
Situacija nije dobra.
- Trenutno nije izgledno da će se virus povući do početka sljedećeg mjeseca, dapače, svaki dan je situacija sve kritičnija pa sumnjam da ćemo i igrati tako skoro. Do prije neki dan smo imali treninge, a sada više nema ni toga. Zatvoreni su, između ostalog, i sportski objekti te više ne postoji takva mogućnost. Iskreno, mislim da ni nema smisla. Dali su nam treneri neke programe što da radimo kod kuće, kako bi ostali aktivni i kako bi ipak malo trenirali, i za sada je to sve. Ja zapravo živim u Riminiju, petnaestak sam kilometara od stadiona gdje igramo i vidim zadnjih dana da sve ono što je otvoreno, a većinom je zatvoreno, radi na minimumu. Po ulici ima jako malo ljudi i ne izgleda dobro. Na ulicu možeš samo kada ti je krajnje nužno i najkraćim putem otići u trgovinu i odmah se vratiti kući, opisao je napadač iz Rovinja kako se trenutno živi u Italiji.
Otklonio je mogućnost da se barem privremeno vrati doma.
- Nisam razmišljao jer bi, ako bi me uopće i pustili sada preko granice, morao u karantenu 14 dana. Izdržat ćemo još tri tjedna, a onda, početkom travnja, vidjeti što će nogometni savez odlučiti.
Bojanu je ovo druga sezona da je na talijanskom poluotoku.
- Igrao sam u petoj ligi nedaleko Pescare i odlučio se vratiti u Istru, dogovorio se sve s jednim našim trećeligašem, ali onda se pojavila mogućnost igranja u San Marinu i prihvatio sam ju. Zadovoljan sam kako se stvari odvijaju, u 15 utakmica postigao sam 10 golova, osvojili smo Superkup, a trenutno se nalazimo na prvom mjestu s odličnom izgledima da budemo prvaci.
Sama liga nije na visokom nivou.
Bogata država
- Razumljivo je da nije to Prva liga kakva bi se mogla očekivati u nekoj drugoj državi, ipak je San Marino poprilično mali po površini. Kada bi je morao usporediti s našom ligom, onda je to trećeligaški nivo u taktičkom i tehničkom smislu, a između Druge i Prve lige ako govorimo o infrastrukturi. Bogata su država, tako da su stadioni dobri, baš svi su s umjetnom travom, svlačionice su odlično opremljene i stvarno sam iznenađen po tom pitanju.
Ugovor mu traje do kraja ove sezone.
- Dogovorili smo se na jednu sezonu pa ćemo vidjeti što dalje i kako će uopće ova završiti. Naravno da bi volio napraviti korak više, a to bi bila i Treća talijanska liga. Neki kontakti postoje, ali se ne želim previše zamarati tim stvarima. Na meni je da igram kao i do sada i vjerujem da ću i doći do boljeg ugovora, zaključio je 25 godišnji napadač.
JEDINI U POGONU DIEGO ŽIVOLIĆ I LUKA MARIĆ U POLJSKOJ: Dvije stvari odaju da se nešto događa, igranje bez gledatelja i nestašica wc papira
Istarski su nogometni internacionalci razasuti svuda po Europi , i većina njih više ne igra. U Sloveniji, BiH i Rumunjskoj pauzirati će najmanje do kraja mjeseca, a Grčka, Makedonija, Portugal i Engleska sljedećih desetak dana. Jedini koji su i dalje u pogonu su Diego Živolić i Luka Marić u Poljskoj.
- Mi, za sada, redovito igramo, ali bez gledatelja. Doduše, grad je zabranio korištenje stadiona, koji je u njihovom vlasništvu, ali ga mi i dalje koristimo za treninge jer jednostavno nemamo gdje, nemamo nikakav trening kamp. Do kada će to trajati ne znam, nitko nam ništa ne govori, reći će Luka Marić, koji se javio iz poljske Gdyne na obali Baltičkog mora.
Poljska trenutno broji pedesetak zaraženih osoba.
- To su službeni podaci, koji se ionako stalno mijenjaju. Tu kod nas samo dvije stvari odaju da se događa nešto što nije u normalnim okvirima. Prva je što igramo bez gledatelja, a druga što je trenutno u našem gradu, koji broji oko 250 tisuća ljudi, nemoguće kupiti papir za wc. Isto tako, zalihe sapuna i ostalih sredstava za higijenu su sve manje. Ispada da se do sada nitko nije prao i koristio papir, opisao je situaciju Kanfanarac na privremenom radu u Gdyini.