U finalnom dvoboju dvije najuspješnije ekipe u povijesti Mini Ulice Istra 1961 svladala Jadran

Emocija nije nedostajalo

U 17. finalnom susretu Mini Ulice za igrače do 11 godina starosti, snagu su odmjerile dvije najuspješnije ekipe u povijesti ovog turnira. I Istra 1961 i Jadran Poreč imali su, do ovogodišnjeg međusobnog sraza u završnom susretu, po četiri naslova pobjednika i jedno izgubljeno finale, a usto su u nekoliko navrata zaustavljeni u polufinalu te su svoj nastup na U-11 turniru završili na trećoj ili četvrtoj poziciji.

Gledajući zbroj dosad osvojenih bodova, koje je uredno u svojoj bilježnici prikupio jedan i jedini Branislav Šokec, "siva eminencija" pulske prosinačke malonogometne fešte, Puljani i Porečani bili su posve izjednačeni na vrhu vječne liste te je ovogodišnje finale dalo odgovor tko je bolji. Ono je završio s početnih 0:0, što je samo još jednom potvrdilo kako su ova dva kluba posve izjednačena, a ovogodišnjeg pobjednika odlučio je "rulet sedmeraca" u kojem je sreća bila malo više naklonjenija mladim igračima Istre 1961.

U njihovim je je rukama završio pehar namijenjen pobjednicima, nakon čega je uslijedilo zajedničkog slavlje s navijačima, glavnim "krivcima" za sjajnu atmosferu u kojoj se odigralo finale.

"Smotani" zbog publike

Izjednačenost ovogodišnjeg U-11 turnira potvrđuju i činjenica da su i Puljani i Porečani finale izborili s tek jednim postignutim pogotkom. Jadranu je polufinalno slavlje nad Iskrom donio Dani Hodžić, dok je trijumf Istre 1961 u ogledu s Novigradom potpisao Niko Blašković. Niz utakmica siromašnih golovima na trenutak je prekinuo dvoboj za treće mjesto, u kojem su mali Novigrađani svoj prvi ulazak u nokaut fazu Mini Ulice proslavili s četiri lopte što su ih pospremili u mrežu svojih vršnjaka iz Vineža, a onda je finale donijelo povratak na "tvorničke postavke".

Mreže se u 20 minuta nisu tresle, za što nije bilo niti velikih prigoda te i prije nego što se posljednji put začula sirena sa zapisničkog stola, sve je ukazivalo na to kako će pobjednika odlučivati udarci sa sedam metara. Tu se već prvi pokušaj pokazao presudnim, jer su "jadranaši" otvorili seriju preko Tea Dujanića, koji se zaletio prema lopti i pucao najjače što je mogao, ali točno po sredini gola kojeg je čuvao najbolji vratar turnira Viktor Marfan. Uslijedila je obrana nakon koje su preostalih pet izvođača bili precizni i slavlje igrača Istre 1961 moglo je započeti.

- Uspio sam obraniti prvi udarac, poslije kojeg su preostala dva bila jača i preciznija te nisam stigao uhvatiti loptu, ali i taj jedan je bio dovoljan da pobijedimo i osvojimo turnir. Prvi put sam igrao na njemu i mogu reći da mi je bio super osjećaj, čak i mnogo bolji nego na velikom travnatom terenu te bih se lako mogao priviknuti na parket i manji gol.

Što se tiče same finalne utakmice, na njoj nije bilo puno prilika te samim tim nisam ni imao puno posla, no vjerovao sam kako smo bolja momčad i ako ne damo gol, sigurno ga nećemo ni primiti. Tako je i bilo i na kraju su penali odlučivali - ispričao je svoje dojmove Viktor Marfan, desetogodišnji vratar Istre 1961 koja na turniru nije primila niti jedan pogodak, dok ih je u pet susreta koji su prethodili finalu postigla deset.

Mladog čuvara mreže Zeleno-žutih posebno je impresionirala atmosfera koju su zajedničkim snagama napravili Demoni i Šajete, najvjerniji navijači pulskog i porečkog kluba.

- Imao sam mali stres zbog publike koje je bilo jako puno, a usto su bili i poprilično bučni. Svjestan sam da ti žestoki navijači daju momčadi dodatnu snagu i potiču te da igraš dobro, ali od njihovog navijanja nismo se međusobno baš najbolje čuli tijekom igre. Ja nisam razumio ni što mi govori najbliži suigrač, trenera uopće nismo mogli čuti, pa mislim da je to bio glavni razlog što smo u nekim trenucima bili malo "smotani". No, nema veze zbog toga kada smo na kraju ipak pobijedili - konstatirao je Marfan, jedini dobitnik pojedinačnog priznanja koji je došao iz redova pobjednika.

Najbolji strijelac ovogodišnjeg U-11 turnira je Marko Čakarun iz Novigrada, koji je svojih šest pogodaka rasporedio na način da je na pet utakmica pospremio barem jednu loptu u protivničku mrežu. Kad god je on bio strijelac, Novigrađani su slavili, a jedini put kad mu to nije pošlo za nogom te se usto nije ukazao nijedan njegov suigrač koji bi ga uspio nadomjestiti, bilo je to u polufinalu protiv Istre 1961 i uslijedio je poraz.

Neporaženi drugi

Poraz su na završnom danu morali priznati i nogometaši Jadrana, koji tako nisu uspjeli četvrtu uzastopnu godinu osvojiti U-11 turnir. Ovom su se prilikom morali utješiti peharom za drugo mjesto, uz koje je išlo i priznanje za najboljeg igrača turnira. Ono je završilo u rukama Lea Božića, koji se uz nogometne vještine, među svojim vršnjacima isticao visinom i stasom.

- Prošle smo godine bili prvaci, dok nam sada to nije uspjelo. Imali smo manje sreće prilikom izvođenja penala od protivnika u finalu, pa je ispalo da nismo prvaci, premda nismo izgubili niti jednu utakmicu na turniru. Gledamo li cijelu momčad, bili smo puno niži i sitniji od Puljana koji su stoga bili i jači u duelima, ali mi smo to uspjeli nadoknaditi borbenošću te smo zadržali do kraja nulu i potom se nadali da kroz penala možemo stići do pehara.

Ukupno gledano, možda je kod njih bila prisutna malo veća želja za pobjedom, barem se tako meni činilo i žao mi je što je serija od tri osvojena turnira Jadrana stala upravo na nama, ali nema veze. Lijepo je bilo biti dio ovog turnira, a još je ljepše bilo doći na završni dan i igrati finale pred toliko publike koja te bodri i nosi. Taj se osjećaj ne zaboravlja, a uz njega se i poraz lakše podnese - iskren je bio Leo Božić, koji je na turniru postigao jedan pogodak te potom kod izvođenja sedmeraca preuzeo odgovornost i zatresao mrežu, ali na kraju je ipak morao čestitati protivnicima na pobjedi.

Marin Žgomba i dalje nedostižan

Šest pogodaka Marka Čakaruna jedan je od najslabijih dosega najboljeg strijelca U-11 turnira. Samo jednom, 2011. godine, prvi topnik manje je puta zatresao protivničke mreže. Bio je to Duje-Ante Bilobrk, igrač Uljanika, kojem su pet pogodaka bila dovoljna da kući ponese priznanje za najboljeg strijelca.

S druge strane, rekordan učinak i dalje je onaj iz 2015. godine, kad je Marin Žgomba postigao 13 pogodaka i pripomogao Žminju da jedini put osvoji ovaj turnir. Na korak od Žgombe stigao je 2019. godine Rio Joka, koji je u dresu Istre 1961 bio najbolji strijelac turnira s 12 postignutih pogodaka. Joka je i jedini igrač kojem je pošlo za rukom da dvaput osvoji ovo priznanje, jer je najubojitiji topnik U-11 turnira bio i godinu kasnije.