(Snimio Mijat Gavran)
U kojoj mjeri su opravdali status istarskog prvoligaša »kanarinci« iz Dajle, pokazali su u protekloj sezoni. Premijerno igranje u jačoj konkurenciji potvrdili su plasmanom koji je zadovoljio sve u klubu. Neki su uvjerenja da je »žuto-plava« družina trebala postići još i više. Priznaju struka i igrači da i takvo što nije bilo daleko od ostvarivog. Nadvladali su momci iz predgrađa neke od nedaća, epilog kojih je u povijesnom ostvarenju.
Ljepši prilog klubu za 66-godišnjicu djelovanja nisu mogli izručiti oni koji su najzaslužniji da se klub u današnje vrijeme vinuo do povijesne razine. Istina je, da se strijelci »žuto-plavih« nisu iskazali u svom elementu, jer tada bi Ližnjancima bili još ozbiljniji konkurent za naslov prvaka. Ranijih su sezona imali vodeće strijelce lige, no ovom prigodom Hrvoje Lončarević nije imao raspoloženijeg topnika. Iza toga se krije nešto drugo, a imalo je utjecaja da »kanarinci« nisu bili još uspješniji.
– Dio zadaće iz trenažnog procesa nismo ispunili u potrebnoj mjeri, što se osjetilo na igrama momčadi. Trebali smo više trenirati, ali puno igrača je klupske obveza moralo pretpostaviti životnim, radnim, obiteljskim, studentskim ili školskim. Kritično je pripremno razdoblje, a s njime gotovo i polovica prvenstva, dokad je većina igrača zauzeta radnim obvezama u sezoni - istaknuo je trener Hrvoje Lončarević.
- Pratile su nas i česte ozljede i ne sjećam se jesmo li koju utakmicu igrali u najboljem sastavu. Bili smo primorani na brojne kombinacije i tad se dogodi da nismo pravi protiv suparnika iz donjeg dijela ljestvice. Baš u tim smo utakmicama »posijali« desetak bodova, iako nemam za takve ishode što spočitnuti onima koji su nastupali. Događalo se da od šest-sedam izglednih prilika ne uspijemo realizirati niti jednu, a protivnik iz neobećavajućih situacija postigne gol-dva.
Upravo smo zbog toga tu gdje jesmo, imajući to na umu. Sezonu smo završili ogledom s prvakom Ližnjanom, čestitali im i poželjeli da budu uspješni i u Četvrtoj ligi. Oni su pokazali najviše, imali konstantu igara protiv rivala za prvo mjesto i onih koji su se borili za ostanak. Vrlo dobrom igrom smo potvrdili naš domet i vrijednosti ove momčadi, koju predvode Bašić, Novaković, Ribić, sve bolji Ferenac i drugi. Mladi Gržetić, Jalušić i Mišković ozbiljno su se nametnuli.
Ozljede su obilježile ovu sezonu »žuto-plavih« poradi čega svi u klubu postignuto smatraju još vrednijim. Posebice ih ljuti što su sve češće na meti pojedinaca igrači koji odskaču svojim umijećem. Ti znalci ne uživaju zaštitu sudaca, Pravila nogometne igre se izigravaju i postaju »mrtvo slovo« na papiru. Grubosti se različito vide i tumače, a igrači-znalci više su izvan terena nego na njemu zbog teških ozljeda. Ta stradanja su sve učestalija, a i zabrinjavajuća poput nedavnog slučaja u Dajli, na što se osvrnuo i naš sugovornik.
– Zbilja smo još uvijek u šoku i pitamo se je li to moguće u današnje vrijeme. Sramotne su to i nedopustive scene, da se netko na takav način odvaži onesposobiti dečka ne samo za igranje, nego i posao od kojeg živi. U polufinalu Kupa igrač Banjola (Filipović, op. p.) je ponajboljem našem igraču Najhartu slomio nogu. I prije nego se kontakt dogodio, svi prisutni osim gostiju ostali su u nevjerici. Naime, u 2. minuti sudačke nadoknade Najhart je bio u naletu ka golu, a u tom trenutku službeni predstavnik gostiju s klupe viče svom igraču: »Slomi ga«.
Nekoliko se sekundi kasnije to i dogodilo, nakon pogibeljnog starta s dvije noge. Nikakvog opravdanja za taj neljudski čin nije bilo, vodili su i pobijedili s 1:0. Epilog svega je žuti karton za izgrednika. Što je još trebao učiniti da bude udaljen s terena na kojemu njemu i sličnima nije mjesto? Mi smo prije toga prošli u Kupu protiv Uljanika, ali nismo lomili noge. Nitko se od gostiju nije udostojio ispričati za učinjeno nastradalom igraču, niti ikome iz kluba. Gdje im je savjest? Naš igrač je još uvijek u gipsu i na bolovanju, tko zna do kada. Ostaje nam nadati se da će oporavak teći uspješno kako bi se vratio normalnom životu - vidno pogođen događajem zaključuje svoje kazivanje trener Dajle.
U stereotipnom izvješću se navodi da su dvojica domaćih igrača zaradila javne opomene za preoštri start. Istog karaktera po sucu je bio i Filipovićev - lom Najhartove noge. Ništa čudno zna li se da je naš nogomet pun apsurda. Delegat je najavio dopunsko izvješće na, za Najharta kobnu 2. minutu nadoknade, ali koje li koristi od njega. Sve će to završiti kao i mnogo sličnih događaja, pasti u zaborav. Svi se u Dajli nadaju i žarko priželjkuju da njegov povratak među »kanarince« bude brži od prošlogodišnjeg, kada je Tonijev oporavak potrajao gotovo osam mjeseci.
O trenutačnom zdravstvenom stanju Tonija Najharta, koji je ne tako davno slovio za otkriće u dresu Novigrada iz drugoligaških dana, doznajemo iz prve ruke. Životne situacije su utjecale na njegovu daljnju afirmaciju, no nije Toni niti priželjkivao nešto posebno i više, osim da igra za sredinu u kojoj se ugodno osjeća.
– I dalje sam »okovan« gipsom, tako da zasad ništa od kretanja, a još manje kupanja. Što bih vam više mogao reći o čovjeku koji me namjerno »slomio«. Tog trenutka nije osjetio potrebu ispričati se, a na upite mojih igrača kako može tako nešto učiniti, on se ponašao kao da se nije ništa dogodilo. »Dobro, što sad, mislili ste da ću ga pustiti da ide do gola?«, lik je uzvratio.
Tog lika nastojim zaboraviti. Ohrabruju me brojne poruke podrške prijatelja i nogometaša iz cijele Istre koji mi žele brz oporavak, tješeći me da je to kostolomac. Čak su mi preporučali tužbu, no nisam se odlučio na tu »trakavicu«, puno mi je važnije da oporavak protekne što uspješnije. Hvala svima na potpori i lijepim željama - odgovorio nam je dobri duh »žuto-plave« momčadi Toni Najhart.