Europski sud za ljudska prava (ELJSP) presudio je da Hrvatska nije povrijedila prava Vladimira Milankovića, osuđenika za ratni zločin nad sisačkim Srbima, koji je tvrdio da je nezakonito osuđen po zapovjednoj odgovornosti dok to nedjelo nije bilo opisano u hrvatskom zakonodavstvu.

ELJSP je precizirao da stoga nije došlo do povrede članka 7. Europske konvencije o ljudskim pravima koji se vodi načelom da jedino zakon može definirati kazneno djelo i propisati kaznu.

Milanković je tvrdio da je u domaćem postupku osuđen za ratni zločin iz 1991. godine po zapovjednoj odgovornosti, što je bilo protivno članku 7. Konvencije jer u vrijeme kada su ti zločini počinjeni domaće pravo nije poznavalo zapovjednu odgovornost.

Uz to, Milanković je tvrdio da se nisu mogle primijeniti ni odredbe Ženevskih konvencija jer je Hrvatska tek u siječnju 1992. godine postala međunarodno priznata država.

ELJSP je prvo utvrdio kako je u domaćem postupku podnositelj osuđen na temelju odredbe tada važećeg Kaznenog zakona koja je blanketne naravi, odnosno koja upućuje na normu međunarodnog prava.

Sud je naglasio kako je nedvojbeno da je odgovornost zapovjednika za ratne zločine počinjene tijekom međunarodnog oružanog sukoba bila u vrijeme kad su zločini počinjeni postojeće pravilo međunarodnog prava te da je u to vrijeme RH bila potpisnica Ženevskih konvencija u kojima je to pravo bilo sadržano.

ELJSP se nadalje pozvao na utvrđenja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Hadžihasanović i drugi te utvrdio da se taj koncept treba jednako primijeniti i u slučajevima unutarnjih oružanih sukoba. Pojam zapovjedne odgovornosti izveden je iz koncepta odgovornog zapovijedanja, koji ne pravi nikakvu razliku između međunarodnog i unutarnjeg oružanog sukoba, prisnažio je ELJSP.

Vrhovni sud povisio kaznu za dvije godine

''S obzirom na flagrantnu protupravnu prirodu ratnih zločina koje su počinile policijske postrojbe pod zapovjedništvom podnositelja, ELJSP je smatrao da bi čak i najpovršnije promišljanje ukazivalo na njegovu zapovjednu odgovornost za ta djela, bez obzira jesu li ti zločini počinjeni tijekom međunarodnog ili unutarnjeg sukoba'', priopćio je sud.

Slijedom navedenog, ELJSP je zaključio da je protupravnost djela za koja je osuđen u domaćem postupku podnositelju u vrijeme počinjenja tih djela bila predvidljiva te da je presuda hrvatskog suda utemeljena na zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela te da nije došlo do povrede Europske konvencije o ljudskim pravima.

ELJSP ističe da će presuda u ovom predmetu postati konačna ukoliko niti jedna stranka u roku od tri mjeseca ne podnese zahtjev velikom vijeću Europskog suda.

Vrhovni sud potvrdio je u lipnju 2014. osuđujuću prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku kojom je Vladimir Milanković proglašen krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Sisku, a izrečenu kaznu zatvora povisio mu je za dvije godine tako da je pravomoćnom presudom Milanković osuđen na deset godina zatvora.

Milanković je proglašen krivim zato što kao zamjenik načelnika sisačke Policijske uprave, u razdoblju od srpnja 1991. do lipnja 1992., nije spriječio nezakonite nasilne ulaske u kuće i stanove, nezakonite pretrage, ponižavanje, zastrašivanje te fizičko i psihičko zlostavljanje ljudi na širem području Siska i Banovine.

Optužnica ga je teretila da je sprječavao istrage zločina, odobravao nezakonite radnje podređenih i ohrabrivao ih na to te i osobno sudjelovao u zlostavljanju i napadima na civile i naredio nezakonito zatvaranje većeg broja civila srpske nacionalnosti, što je rezultiralo ubojstvom 24 žrtve, 23 civila i jednog ratnog zarobljenika.

Povezane vijesti

• DEN HAAG: Članovi udruga iz BiH okupljanjem pred sudom podsjetili na razmjere ratnih zločina
• Vrhovni sud potvrdio Lukajiću šest godina za zlostavljanje zarobljenika u Manjači
• Vrhovni sud: Krađa berača kukuruza ne može se smatrati ratnim zočinom