NITKO IH NIJE ZAŠTITIO

DOSSIER GLASA ISTRE Slučaj premlaćene djevojčice nažalost nije jedini. U zadnjih deset godina i u Istri je bilo stravičnih ubojstava djece koja su bila ŽRTVE RODITELJA MONSTRUMA

Javnost pamti ubojstvo malenog Denis Pašića u svibnju 2017. u Puli (Snimio Goran Šebelić/Cropix)

Javnost pamti ubojstvo malenog Denis Pašića u svibnju 2017. u Puli (Snimio Goran Šebelić/Cropix)


Uskrsno blagovanje i druženje u opuštenoj atmosferi mnogima je prekinula vijest da je pretučena dvoipolgodišnja djevojčica iz Nove Gradiške preminula. Ozljede koje joj je nanijela vlastita majka bile su preteške za maleno tijelo da se izbori s njima. S obzirom na njeno stanje, ovaj je ishod bio izvjestan, a dobri poznavatelji stanja u društvu reći će i da je sam slučaj još jednog zlostavljanog djeteta koje neće dobro završiti bio jednako izvjestan.

Samo u zadnjih deset godina Hrvatska je doživjela više prestrašnih slučajeva stradavanja djece od strane njihovih roditelja. U svakom od tih slučajeva javnost se s pravom pitala zašto socijalna služba nije poduzela ništa da zaštiti tu djecu ako je i sama imala indicije i dokaze da u tim obiteljima ne vlada zdrava atmosfera.

Nevjerojatan je niz slučajeva kada je forsiranje očuvanja primarne obitelji, pa makar i sa samo jednim roditeljem, dovelo do tragičnog kraja. Pula će, nažalost, također biti zauvijek obilježena crnom točkom na karti ubojstava djece.

Denis Pašić danas bi bio živahni sedmogodišnjak da ga vlastita majka Chiara Pašić te 2017. godine nije - ubila. Usprkos činjenici da je imala psihičkih problema još od rane mladosti, da joj je starija kćer već oduzeta i o njoj cijelog života skrbi baka, unatoč upozorenjima socijalnoj skrbi na njeno raskalašeno i neodgovorno ponašanje, Denis joj je ostavljen na skrb, a ona ga je ugušila jastukom kad je imao tri godine. Službeni nadzor u pulskom Centru za socijalnu skrb utvrdio je ozbiljne propuste u organizaciji, no četiri socijalne radnice koje su radile na slučaju Chiare Pašić dobile su samo ukor. Jedna od četiri djelatnice dala je otkaz u Centru vrlo brzo nakon tog događaja, a ostale tri zaposlenice i dalje rade.

Nesređeni partnerski odnosi i sukobi oko skrbništva nad djetetom samo nekoliko godina ranije doveli su do nezapamćene tragedije. Sredinom studenog 2011. policija je u jednom stanu u Vodnjanu pronašla dva tijela. Mauro Pinzan (33) je prerezao vrat petogodišnjem sinu Samuelu, a zatim se objesio.

Krvavi Uskrs u Raklju dogodio se 2009. Roberto Percan, 44-godišnji Rakljanac, kuhinjskim je nožem u krevetu spavaće sobe usred noći ubio 40-godišnju suprugu Alenku i njihovog osmogodišnjeg sina Martina. Suprugu i mlađeg sina koji su spavali u obiteljskoj kući Percan je brutalno usmrtio ubadajući ih mahnito u vrat, prsa i leđa. Potom je sebi nožem izrezao žile na rukama te je sutradan preminuo u pulskoj Općoj bolnici.

U Rovinju je 20. svibnja 2010. Đuro Đurić u stanu ugušio svog devetogodišnjeg sina Luku tako što ga je uhvatio rukama za vrat i snažno ga stiskao sve dok nesretno dijete nije izdahnulo. Iste godine je Đurić nepravomoćno osuđen na 21 godinu zatvora. Đurić je dugo godina ima problema s alkoholom, a iako je bio radno sposoban, nije bio zaposlen, tako da je od rovinjskog Centra za socijalnu skrb povremeno tražio jednokratne novčane pomoći. U lipnju 2009. Centar je zajedno s majkom podnio zahtjev Općinskom sudu u Rovinju da se Đuriću zabrani susret s djecom.

Da nešto ozbiljno ne štima u sustavu obitelji i zaštite djece i njihovih prava, govori i poražavajući podatak da je u veljači ove godine u Hrvatskoj 4.439 djece bilo bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Od toga ih je 2.133 smješteno u domovima, a 2.306 u udomiteljskim obiteljima. Ovo je šokantan podatak s obzirom na to da je 2015. godine bilo upola manje djece u sustavu - 2.795. Nažalost, brojka posvojene djece u posljednjih pet godina gotovo da se nije pomaknula s mjesta. U 2015. godini tek ih je 126 našlo svoju obitelj, a lani 129, dok broj udomiteljskih obitelji neprestano opada.

Domovi za nezbrinutu djecu trebali bi biti samo privremeno rješenje za djecu dok im se ne pronađe adekvatna skrb, odnosno obitelj koja će im pružiti zdravi psihofizički razvoj. Osim toga, prema Zakonu o socijalnoj skrbi, djeca mlađa od sedam godina mogu boraviti u domu samo privremeno, najdulje do šest mjeseci, no ni ta odredba se ne poštuje. Posvajanje je jako težak i mukotrpan proces s neizvjesnim ishodom, a udomiteljstvo zna biti psihički jako zahtjevno, zbog čega Hrvatska ima jako mali broj udomiteljskih obitelji. A s obzirom da je to opće poznata situacija i problematika koja je aktualna već desetljećima, građani su s pravom frustrirani kad im se javno ponovi "mijenjat ćemo sustav".

SLUČAJEVI KOJI SU POTRESLI POLUOTOK

Pula 2017. Chiara Pašić ugušila je jastukom svog trogodišnjeg sina Denisa

Vodnjan 2011. Mauro Pinzan (33) prerezao je vrat petogodišnjem sinu Samuelu

Rovinj 2010. Đuro Đurić u stanu je ugušio svog devetogodišnjeg sina Luku

Rakalj 2009. Roberto Percan nožem je u obiteljskoj kući usred noći ubio 40-godišnju suprugu Alenku i njihovog osmogodišnjeg sina Martina

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter