Željko Kolar (Damir KRAJAČ/CROPIX)
Kandidat, a po mnogima i favorit, za predsjednika SDP- a, krapinsko-zagorski župan Željko Kolar želi drugačiju Hrvatsku i drugačiji SDP. Ambiciozan, odmjeren, umjeren, analitičan, nenametljivo strastven, u stanju je satima pričati o socijaldemokraciji. Zato se valjda i želi uhvatiti izazovnog, ali istodobno i kompliciranog posla šefa SDP-a. Prije toga mora pobijediti protukandidata Peđu Grbina. Mirela Ahmetović i Ranko Ostojić, realno, nemaju šanse. Ovo sada je finiš utrke u kojoj Kolar navodno bolje stoji od Grbina. Za njih će glasati oko 12 tisuća članova SDP-a.
- U svojoj kampanji za predsjednika SDP-a obišli ste veći dio Hrvatske. Kakvo je stanje među članstvom, tražite li sjaj u njihovim očima. Jel' ga pronalazite?
- Na moju veliku sreću, da. Naravno, nije svugdje ista situacija. Međutim, nadu da će sutrašnjica SDP-a biti bolja nego što je današnjica daje mi šutljiva većina stranačkih ljudi na terenu. Oni u principu nisu na nekim posebnim funkcijama, niti su ih tražili. Imaju svoje privatne karijere, a odani su stranci do te mjere da će lijepiti plakate noćima uoči izbora i agitirati za naše kandidate od vrata do vrata i nikada za sebe ništa neće tražiti. To su pravi ljudi, naši socijaldemokrati.
- Umjereni ste optimist kad je perspektiva SDP-a u pitanju?
- Bitno mi je da osjetim da među kolegicama i kolegama postoji želja da se izađe iz ove krize koja je duboka i velika.
- Priznajete to? Veliku krizu?
- Nemam izbora. Podjele se javno niti ne skrivaju. Sretna je okolnost da na terenu imamo puno ljudi koji žele raditi za stranku, no ne žele raditi za stranku koja se dijeli unutar sebe.
- Rekli ste kolege i kolegice, neki vaši konkurenti kažu drugovi i drugarice. Slučajno je to tako ili…
- Pa ja govorim i stranačke prijateljice i prijatelji, no ne smeta me ni drugovi i drugarice. Prihvatljivo je i jedno i drugo ako je u dobroj vjeri.
- Je li SDP pred velikom prekretnicom? Može li izbor nekog od vas četvero značiti i nešto loše i dramatično, odlazak u još gorem smjeru?
- SDP jest pred velikom prekretnicom. Jedan od razloga moje kandidature je i taj da dadem sve od sebe da bih spriječio daljnji nastavak sukoba i podjela u stranci. Želim okupljanje i suradnju, želim raspravu o programima i sadržajima koji će pomoći našim građanima da bolje žive, želim da se ova silna energija koju se troši u unutarnjim sukobima pretoči u izgradnju moderne stranke lijevog centra i ljevice, da bismo zajednički gradili modernu i efikasnu državu i otvoreno, napredno društvo. Borit ću se do zadnjeg atoma vlastite snage da ne dođe do podjele stranke. To bi bila ogromna šteta ne samo za SDP nego i za Hrvatsku kojoj treba stabilna moderna stranka lijevog centra. Sve od centra lijevo ponovno mora biti naš politički prostor koji, naravno, možemo dijeliti i s Možemo!, Pametno i ostalima.
- Podjela SDP - a na dvije stranke, kažete?
- Preciznije bi bilo reći da nam prijeti podjela SDP-a na dva dijela. Volio bih imati situaciju u kojoj stranačke kolege, saborski zastupnici mogu sjediti za istim stolom, konstruktivno raspravljati o politikama i važnim temama za stranku i državu uopće. Na žalost sada dio kolega doslovno ne mogu međusobno komunicirati.
- Tko je za to kriv: interesi, različita razmišljanja…?
- Moram priznati da među njima nisam vidio nikakav ideološki razdor. Više je to osobno. No kad ste stranački čovjek, onda je interes stranke ispred osobnih interesa i osobnih animoziteta. Mislim da se u zadnje četiri godine jasno profiliralo koje su to dvije grupacije u SDP-u među kojima je nastao najveći prijepor. Od mene pak nikada nećete čuti koji su to ljudi. Nikada javno neću prozvati nijednog od mojih kolega i javno ga optužiti za bilo što što bi moglo naštetiti stranci.
- Nisu svi baš tako korektni.
- I nisu, svjestan sam toga. Svega tu ima. Recimo: ne mogu neki među nama za svoga stranačkog kolegu ili kolegicu reći da nisu pravi SDP-ovci jer su morali ići googlati njihova imena da vide o kome se radi. Apsolutno nepotrebno.
- Dosta zločeste i elitističke primjedbe nekih među vama.
- Slažem se. Neki naši kolege i kolegice, koje nisu politički jako poznati, imaju bogate profesionalne karijere. Uostalom, tko je ulaskom u Sabor po prvi puta odmah ili i prije toga bio nacionalno prepoznatljiv? Malo je takvih. To mogu biti jedino gradonačelnici nekih većih gradova pa ih javnost zato dobro zna.
- Znači, o imenima negativaca unutar stranke nema više smisla da vas pitam. Nećete ih prozvati?
- Ne, neću. Bitna su djela, a ne tko što govori. Unatoč svemu smatram da u SDP-u ima mjesta za sve.
- Bojite li se da će, u slučaju da pobijedi netko drugi za predsjednika SDP-a, u stranci biti odmazda i osveta?
- Volio bih da ne bude. Ali nisam skroz siguran u to.
- Opet nećete o imenima? Pod kojim novim predsjednikom bi moglo doći do toga?
- Neću ići dalje od ovoga što sam rekao. Neki su među nama, nažalost, u svojim javnim nastupima i najavili moguće odmazde i osvete. Nema potrebe da ih sada imenujem. Vjerujem da će i takvi kroz kampanju i razgovore s ljudima shvatiti da to nije rješenje. Ako sam nešto naučio u ovoj kampanji o SDP-u jest upravo to da članice i članovi stranke zamjeraju ove svađe, podjele. I to mi daje snagu, želju da zajedno s običnim članicama i članovima krenem u snažnu revitalizaciju stranke na novoj paradigmi, na okupljanju i suradnji.
- Što je s onima koji su najodgovorniji za poraz SDP-a na izborima?
- Ne mogu više biti u prvom redu! Ali to ne znači da u SDP-u nema mjesta za njih.
- Kada ste ušli u SDP?
- Sa samo 24 godine, početkom devedesetih, ušao sam u SKH - SDP, i napredovao sam korak po korak. Nisam ništa preskakao.
- Što vam je bilo da u trenutku kad svi bježe iz SKH - SDP vi ulazite u Partiju?
- Da se razumijemo, bio sam rodoljubno osviješten. U listopadu '91. već sam na karlovačkom bojištu. Bio sam zapovjednik protudiverzantskog voda u 103. brigadi HV-a. Sudjelovao sam u oružanim sukobima.
- Opet vas pitam, zašto u Partiju?
- Odgovor je prilično jednostavan, Ivica Račan.
- Što s njim?
- Moj politički uzor, čovjek koji je omogućio prve višestranačke, demokratske izbore. Način na koji je proveo tu tranziciju i poruke koje je slao meni su kao mladom čovjeku bile prihvatljive. Na takvu moju odluku vjerojatno su utjecale i okolnosti kućnog odgoja. Otac mi je, naime, umro kad sam imao samo šest godina, a mama me odgajala tako da uvijek cijenim ljude po onome što jesu, a ne koliko imaju. To mi je obilježilo čitav život i tako se ponašam.
- Račan u svemu tome?
- On je nudio upravo takve poruke, kao i poruke pomirenja. Osim one rečenice da je HDZ stranka opasnih namjera, ne sjećam se niti jedne Račanove štetne poruke. Znao je reći - Hrvatska je na prvom mjestu, SDP na drugom. Imao sam prilike, kao mlad čovjek, puno razgovarati s njime.
- Utjecao je na vas?
- Definitivno. Politički me na neki način oblikovao. Jednom smo 2000. godine imali sastanak nakon što smo preuzeli odgovornost za upravljanje Hrvatskom. Bili su tamo Leko, Linić, Šprem i još neki. Tada je Račan po prvi puta spomenuo izgradnju autocesta. Rekao je da ne vidimo svi isto daleko. Ali oni od nas koji najdalje vide, ako ne znaju onima što ne vide prenijeti ono što oni vide, kao da ne vide ni oni. Jaka misao.
- Je li to bilo zlatno doba SDP-a?
- Što se tiče međuljudskih odnosa, vjerojatno da. Ali tada su imali još nešto. Imali su politike!
- SDP ih trenutno nema?
- Tako je, nažalost. Zato smo na izborima i prošli tako kako smo prošli.
- Recimo?
- Radnička prava. Voditi brigu o uvjetima u kojima ljudi rade, aktualno je kao i prije dvadeset, trideset godina.
- Mislite da se danas radnicima uskraćuju prava?
- Dajte mi recite - potpisivanje ugovora o radu na određeno vrijeme: je li to kod nas iznimka ili pravilo? Po meni, isključivo iznimka! Imamo prostora za zaštitu radnika. Ljudima se ugovori produžuju do tri godine, onda ih se fiktivno otpusti da bi ih se opet zaposlilo. I sve na određeno, tako da radnik ne može dobiti sigurnost ni planirati svoj život. Znate, u Njemačkoj kažu da je onaj tko je član sindikata potencijalni glasač SPD-a. Da li mi možemo reći tako nešto i za SDP čiji su potencijalni glasači oni koji su u sindikatima? Nažalost, ne možemo!
- Zašto?
- SDP je dijelom izgubio biračku masu među sindikatima koji su naše prirodno interesno-političko okruženje. Nema se smisla uvjeravati da nije tako.
- Dalje, koje ste još politike izgubili?
- Dajte mi recite da li je SDP na pravi način otvorio temu duga u zdravstvu? Devet i pol milijardi kuna! Da li je moguće da Vlada pokazuje suficit državnog proračuna, a da istodobno postoji dug od 9 i pol milijardi kuna? Je li moguće da je sustav tako posložen da Zavod za zdravstveno osiguranje jedini pozitivno posluje, a sve bolnice u Hrvatskoj su u minusu? Tu smo zakazali! Nismo to komunicirali. Izgubili smo osjećaj za stvarnost.
- Uletio je Možemo! u vaš prostor.
- Slažem se. No ne rade oni ništa što mi prije nismo radili. I mi smo imali stranački aktivizam. I mi smo nekad bili na cesti i među ljudima. U posljednjih pet godina, međutim, toga nije bilo. Ne sjećam se nijedne situacije koja je nas SDP-ovce izvukla na ulicu.
- Tamo gdje ste vi stali, Možemo! je nastavio.
- Tako je, jednostavno tamo gdje nas više nema, sada postoji Možemo! Mi smo im otvorili vrata. Uzmite još jedan primjer – kurikularna reforma. Jesmo li joj mi udarili temelje – jesmo! Da li se ona provodi u cijelosti – ne! Da li smo mi na adekvatan način reagirali – nismo! Jesmo li mi trebali biti na ulici s nastavnicima i profesorima – jesmo! Samo smo im se pojedinačno priključivali i davali potporu, a to nije dovoljno. Tako SDP ne može funkcionirati, stranka iza toga nije stala jasno i nedvosmisleno, i to ljudi pamte.
- Zašto je SDP propustio djelovati?
- Nismo dovoljno radili.
- Zašto?
- U vrijeme kad smo sa Zoranom bili u Vladi ne može se reći da neke stvari nismo dobro napravili. Činjenica je da ih nismo dobro prezentirali. Problem je, međutim, što smo u to vrijeme izgubili stranku.
- Kako to mislite?
- U to je vrijeme ista osoba bila predsjednik kluba zastupnika SDP-a u Saboru i Glavni tajnik SDP-a! Pa to supermen ne može istodobno odrađivati! Ma možda je on i bio angažiran, aktivan, trudio se, ali to tako ne ide. Nismo prepoznali trenutak: kad stranka preuzme odgovornost za obnašanje vlasti, prvi i drugi ešalon preuzimaju funkcije u izvršnoj vlasti, a treći ešalon mora preuzeti njihove pozicije. Mi to nismo napravili i tu je počeo pad SDP- a. Nije problem što smo izgubili izbore, nego što se nismo bavili strankom.
- Tada je SDP zapostavljen od SDP-ovaca?
- Tako je. Pritom smo izgubili i komunikaciju prema pojedinim skupinama, glasačkim bazenima koje su nam po prirodi odnosa naklonjene.
- Vi vodite županiju, imate operativno, praktično iskustvo. Je li to vaš najveći forte?
- Sve to, i još nešto – okupljanje! Imam ogromnu volju, želju i energiju, cilj i misiju, promijeniti stranku, okupiti ljude… Ja sam župan s dvije pobjede u prvom krugu, i kao gradonačelnik sam pobijedio u prvom krugu. Znam kako se pobjeđuje i znam kako se stvara pobjednički tim. Sve projekte koje sam proveo, uspio sam provesti jer sam formirao snažan tim. I to ne samo od stranačkih, nego prije svega od sposobnih ljudi. To je ključ uspjeha, to želim preslikati u SDP.
- Imat ćete otvorena vrata ako pobijedite. No ljudi ne vole promjene.
- Promjena se nitko ne mora bojati. One su u svemu samo dio nekog procesa. Jedan od najvećih problema u politici kao i u biznisu je ne donošenje odluka i izbjegavanje preuzimanja odgovornosti. Bolje donijeti odluku pa i pogriješiti, jer uvijek postoji mogućnost njene promjene u hodu. Kao župan, svakodnevno donosim odluke, i lakše i teške, i dobre i loše. Da smo mi u SDP-u na vrijeme donosili odluke, ne bi došlo do ovakvog rascjepa. U tome Bernardić nije bio na razini, mislio je da će se problemi riješiti sami od sebe. No život tako ne funkcionira. Probleme koje ću naslijediti rješavat ću već drugi dan od preuzimanja SDP-a.
- Možete li surađivati s protukandidatom Peđom Grbinom? Jel' bi on mogao biti u vašem timu?
- Naravno da ćemo surađivati! Peđa je trenutno u Saboru jedan od tri naša najkvalitetnija i najaktivnija saborska zastupnika. Sigurno ima predispozicije da bude naš budući ministar pravosuđa. Bez obzira tko koga sada podržava, kad preuzmem stranku više neće biti Kolarovih ljudi ili Peđinih ljudi ili Mirelinih ljudi. Jasno mi je da se svi ne slažemo oko istih stvari, ali to ne znači da nećemo usko surađivati.
- Siniša Hajdaš Dončić? Bio je nekad vaš, u međuvremenu je postao Peđin. Ne smeta vas to?
- Siniša je sigurno jedan od najjačih ljudi u SDP-u! U onom trenutku kad je Siniša podržao Grbina za predsjednika stranke, ja o kandidaturi nisam ni razmišljao! Puno nakon njegovog opredjeljenja za Peđu ja sam se odlučio kandidirati. Dakle, sve je jasno. Siniši ne zamjeram ništa. Bilo bi čudno da je promijenio stav i prešao od jednog k drugom kandidatu. Jedino neke njegove izjave… Ma ovako ću reći - ja ih ne bi tako dao.
- Ako pobijedite u SDP-u pa jednom osvojite vlast, vidite ga uz sebe?
- Apsolutno, negdje istaknutog u izvršnoj vlasti ili u Saboru. On je jedan od onih koji SDP-u trebaju.
- Kako ste prekjučer prošli na druženjima u Rijeci?
- Ne mogu o detaljima, ali ovo ću ipak reći. Na moj skup došao je i senior SDP-a Vladimir Šepčić. Kad je rekao da su moja razmišljanja ispravna i jedini pravi put – to mi je bio znak! Razgovarao sam s puno takvih seniora, tražeći savjet i sugestiju kako da se izvučemo iz ove situacije. Njihova mudrost i energija mladih članova je temelj na kojem želim graditi novi SDP.
- Ego vam dozvoljava da primate savjete i uvažite ih?
- Da, naravno. To je individualno. Meni ego nije problem, kao što mi ne bi bio problem dobiti ni treći mandat za župana. Najgore je kad čovjek ili političari misle da su najpametniji i nezamjenjivi. Imam puno utakmica u nogama, previše sam rada, truda i energije uložio u to što radim, previše sam obavio razgovora, seminara i edukacija da bi danas s 53 godine dozvolio da me pojede ego. Prekjučer kad smo razgovarali Vojko Obersnel mi je dao savjet koji ću prihvatiti.
- O čemu je riječ?
- Malo ću ga parafrazirati: rekao je da ne dijeli optimizam koji sam pokazao misleći da se možemo izvući iz ove situacije. Ustvari, prije bi se moglo reći da je riječ o mišljenju koje sam uzeo u obzir, iako se oko puno toga i nismo složili. Vjerujem u ljude, u naše članice i članove, uvjeren sam da zajedno, pametnim politikama i suradnjom možemo i moramo mijenjati SDP. Obilazeći Hrvatsku i naše članstvo shvatio sam dvije stvari: dubinu problema u kojem se nalazimo, ali i kvalitetu ljudi koje imamo na terenu, ali ih nismo koristili. Upravo mi ta snaga, energija koju prepoznajem u tim razgovorima, u ljudima na terenu daje za pravo da optimistično gledam u polupunu čašu.
- Tko god preuzme SDP, po logici stvari morat će u fajt s Možemo!. Lovite u istom bazenu. Mala bara, puno krokodila! I što onda?
- 'Ajmo objektivno: ne želim podcijeniti Možemo! ni u jednom trenutku, cijenim što su radili i što rade, poštujem njihove rezultate, no sve je to tako ispalo zahvaljujući činjenici što mi nismo bili na razini i nismo dovoljno radili. Recite mi, molim vas, što je to Možemo! posebno radio, a što mi već davno prije nismo napravili. Mi smo aktivizam koji sada njih krasi, kao i razne performanse, radili još prije 20 godina!
- Ne bojite se da oni birači koji su otišli prema Možemo! nemaju namjeru za povratak SDP-u?
- Ne bojim se toga. Kako se vraća povjerenje ljudi i birača? Jasnim stavom, vjerodostojnošću i rezultatom. U narednom periodu mi ćemo to komunicirati prema van, no da bi uspjeli i vratili se moramo prestati s unutarstranačkim sukobima na kojima je logično i sav fokus medija.
- Peđa Grbin kao da je olako prepustio Zagreb Možemo! i Tomaševiću. On je vrlo jasno dao do znanja, ako postane predsjednik SDP-a, da bi SDP mogao podržati Tomaševića za gradonačelnika Zagreba. Nije li to malo čudno, kukavički?
- To nije dobar stav. SDP kao i dalje najjača stranka ljevice u Hrvatskoj, s najvećom stranačkom infrastrukturom, mora imati kandidata za Zagreb, kao i za sve veće gradove.
- Ako vi pobijedite, SDP će imati svog kandidata?
- Da, ali ima jedno - ali.
- Da čujemo.
- U politici treba biti pragmatičan. Cilj je da SDP kao stožerna stranka sa svojim koalicijskim partnerima pobijedi u Zagrebu i postavi svog gradonačelnika. Ako takvog nekog nemamo unutar stranke, tražit ćemo nestranačku osobu iz lijevog biračkog spektra. Ta osoba, mora imati realnu šansu pobijediti Bandića. Tek onda, ako prve dvije opcije ne budu realne i ankete pokažu da Tomašević jedini može pobijediti Bandića, dobit će našu podršku. Ali tek tada. Bilo bi suludo da se svi tada ne okupimo i podržimo ga. No do toga je dug put i prve dvije opcije koje sam izložio. Pri tom je vrlo važno istaknuti da to mora biti odluka Gradske organizacije stranke, a nikako nametnuta volja s Iblerovog trga.
- Vama je Tomašević tek treća, zadnja opcija?
- Tako je. Nikako ne prva. Ni druga.
- Kuloari, oni koji vam nisu skloni, kažu da ste vi skloni Bandiću, da mu u Zagrebu držite štenge za održavanje na vlasti.
- To su prljavštine i podmetanja u predizborne svrhe. A autori tih podmetanja su oni koji ne razumiju kako funkcionira izvršna vlast dvije susjedne jedinice regionalne uprave i samouprave. Suradnja s gradonačelnikom Zagreba, Krapinsko - zagorskoj županiji susjedne jedinice, proistječe isključivo na projektima važnim za njegov grad i moju županiju. Ono što dogovorimo, to se poštuje i realizira. A ovo podmetanje oko držanja štenge u Gradskoj skupštini je i nekorektno. Pa svi znademo da većinu u Zagrebu čuva HDZ, da je za tu svoju ulogu nagrađen raznoraznim sinekurama po gradskoj upravi i gradskim poduzećima, i da su zajedno s gradonačelnikom sukrivci za katastrofalno stanje u Zagrebu. I za to će biti uskoro na izborima i kažnjeni.
- Znači, nema podrške Bandiću?
- Stranka 365 Milan Bandić sigurno nije niti će biti partner SDP-a na bilo kojoj razini. Naravno, ako preuzmem odgovornost za vođenje stranke.
- Tito ili Tuđman, tko je najveći Hrvat i Zagorec svih vremena?
- Jednom je Zoran Milanović dobro rekao, komentirajući njih dvojicu – u datim povijesnim okolnostima bolje ljude nismo imali. Slažem se s predsjednikom Republike.
- Kakav je vaš stav prema Istri, IDS-u i tamošnjem SDP-u?
- Kolege iz IDS-a su ljevičari, potencijalni su nam i poželjan koalicijski partner. Moramo se dogovoriti da neki potezi s nacionalne razine ne prenose obveze i na lokalnu razinu. Ako i jedni i drugi smatramo da unutar naših redova postoje kvalitetni kandidati za Pulu, Poreč ili Rovinj, logično je da svatko izađe sa svojim kandidatom.
- Takvo suprotstavljanje bi moglo dovesti do prekida suradnje na nacionalnoj razini.
- Ne bi smjelo. To je poanta. Ključno je, iz SDP-ove perspektive, nešto drugo. O tome hoće li SDP imati svoje kandidate za Pulu, Poreč ili Rovinj, odluku moraju samostalno donijeti tamošnje organizacije. Isto je i za Zagreb – odluku o gradonačelniku neće više donositi Ibler, gdje je sjedište stranke, nego Praška, gdje se nalazi zagrebački SDP. Naravno, postojat će suradnja Iblera i Praške, ali oni će imati tu samostalnost. Mora se preuzeti odgovornost, a toga u posljednjih izbornim ciklusima nije bilo. Recimo, Milanović je pripremao Bernardića za gradonačelnika Zagreba, ali je u zadnji trenutak stavio Rajka Ostojića koji je doživio poraz. I što se dogodilo?
- Nikome ništa.
- Tako je. Nije bilo odgovornosti. Ubuduće će lokalne razine dobiti pravo izbora, ali i odgovornost za rezultat.
- Ambiciozni ste. Planirate puno promjena.
- Jesam, priznajem. Želim što više ljudi uključiti i što ih više profilirati u pripremanju za buduće odgovorne funkcije koje zahtijevaju sposobnost i odgovornost. Na neki način imat ćemo neki oblik Vlade u sjeni. Želim povezati Predsjedništvo sa Saborom. Smatram da članovi Predsjedništva imaju obvezu rada na terenu. Sve je to dosad bilo zanemareno.
- Jeste li zadovoljni sa saborskim zastupnicima SDP-a koji su uglavnom rezultat volje Davora Bernardića?
- Mi imamo 34 najbolja saborska zastupnika.
- Znači, dobro je kadrirao?
- Ako me pitate prema van, naši su saborski zastupnici najbolji. I taj stav branit ću do kraja. E sad, iznutra gledajući, bilo je još ljudi koji su svojim radom zaslužili mjesto u Saboru prije nekih drugih koji su dobili mandate. Uglavnom, u stranački rad uključit ćemo puno više ljudi. Novi SDP za novu Hrvatsku!
- Gdje sebe vidite? Bilo bi uobičajeno, kao budućeg premijera.
- Možda, ali sve u svoje vrijeme. Pokušat ću objasniti zašto – možda. Koliko god da je uobičajeno da je predsjednik vodeće i pobjedničke stranke kandidat za premijera, puno je situacija kad netko drugi preuzme premijersku dužnost. Dakle: ja mogu biti i bit ću dobar predsjednik stranke. Sebe vidim kao dobrog trenera koji će svakom svom sjajnom igraču pronaći u sustavu igre adekvatno mjesto. U tome je poanta. Zamislite da mog dobrog prijatelja Roberta Prosinečkog stavite da igra stopera? Pa vi ste ga ubili! Greška do neba. No ako ga stavite na sredinu i date mu loptu u noge, onda ste pogodili. Ja znam prepoznati koga gdje treba staviti. Možemo ići i korak dalje: izabrali smo Bernardića za šefa SDP-a. Unatoč tome ljudi ga nisu percipirali kao kandidata za premijera. Je li to njegovo inzistiranje da baš on bude kandidat za premijera pomoglo SDP-u? Pa nije! Moramo biti realni. Znalo se da on to ne može biti.
- Zašto se prije nije reagiralo?
- Ne znam. To je pitanje za neke druge ljude. Je li se moglo pametnom politikom profilirat u tom vremenu nekog drugog, uglednog SDP-ovog člana kao kandidata? Moglo se, da, ali se to nije napravilo. Da je pristao na tako nešto, Bernardić u mojim očima ne bi vrijedio manje, nego više.
- HDZ po tom pitanju ne radi takve greške.
- Plenković i kad nije imao neku većinu, ponašao se kao da je ima. To nešto govori. Mi pak imamo četiri godine da se pripremimo za bolji i drugačiji SDP koji se može suprotstaviti HDZ-u i pobijediti.
- Dobro, vi onda nikako sebe ne vidite kao premijera?
- Nisam to rekao. Rekao sam – možda, ali sve u svoje vrijeme. I sad dodajem, ne po svaku cijenu. Tko se uopće danas usudi prognozirati što će biti za četiri godine. Ne osjećam se tako hrabrim i pametnim da kažem što će biti za četiri godine, ali ću napraviti sve da idući premijer bude iz SDP-a. Puno će toga ovisiti o raznim okolnostima, premijer će obzirom na stanje gospodarstva, posljedice korone, socijalne nepravde ili uzimajući u obzir neka teža društvena pitanja, morati imati brojne i različite kompetencije, znanja, sposobnosti i kvalitete. Ako u tom trenutku idealna osoba za premijera budem ja sa svojim specifičnim upravljačkim i drugim vještinama i znanjima, svojim iskustvom, onda je to to. Ako se pokaže da bi možda netko drugi bio bolji odgovor za situaciju u zemlji onda će to biti netko drugi. Moramo se napokon naučiti i u ovoj zemlji da političari nisu univerzalni, da posjeduju takve generalne vještine za sve situacije. Da je tome tako ne bi nam zemlja bila u stanju kojem se sada nalazi.
- Da rezimiramo: vi ste spremni priznati da u jednom trenutku, dok vi upravljate SDP-om, vaša stranka za premijera može nominirati neku drugu osobu, čija su specifična znanja u tom trenutku potrebnija Hrvatskoj od onih kojima vi raspolažete?
- Upravo tako. Ne odričem se svoje premijerske ambicije, ali ne inzistiram da to moram biti po svaku cijenu. I vjerujem da je to moja snaga, a nikako slabost kako mi žele imputirati politički protivnici.
- Možda to može biti vaš prijatelj Zvonimir Mršić koji je karijeru top menadžera izgradio u Podravci?
- Hipotetski, može. Ili netko treći. Poanta je da želim oko sebe okupiti ljude koji znaju pobijediti.
- Bez takvih nema šanse skinuti Plenkovića.
- Nitko nije nepobjediv. Ali za uspješan politički put, kao i za sve u životu, treba puno rada, predanosti. Trebat će nam odličan tim. A kad je riječ o sadašnjem premijeru, jedva čekam da mu u Saboru postavim niz jako zanimljivih pitanja.
- Kako vam se čini da se nosimo s koronom? Što je možda najveća pouka koju možemo izvući iz ove situacije?
- Ako smo u koroni bilo što naučili, onda je to da se moramo okrenuti vlastitoj proizvodnji.
- Evo jednog primjera: kako gledate na situaciju da BAT sa svojom tvornicom duhana u Kanfanaru razmišlja o njenom zatvaranju i napuštanju Hrvatske zbog nedovoljno poduzetničke klime? Podsjećam da je BAT jedan od ključnih punitelja proračuna, zapošljava (in)direktno tisuće ljudi i njegov proizvod, koji je gotovo 100 posto hrvatski, jak je izvozni brend. Spremaju se otići jer ih država ne prati s adekvatnom trošarinsko - poreznom politikom koja favorizira uvoznike, umjesto izvoznika. Nije li to apsurdno?
- Je, apsolutno. U ovom konkretnom slučaju mi bi se itekako posvetili brzom iznalaženju rješenja s BAT-om. Oni moraju ostati u Hrvatskoj jer su efekti njihovog rada golemi i transparentni. Šire gledajući, prednost uvijek moramo dati domaćim proizvođačima i što većoj zaposlenosti. I uvijek moramo tražiti model da potenciramo izvoz.
- Trenutno, to je upravo BAT.
- Tako je. U mojoj županiji je pokrivenost izvoza uvozom 180 posto, a u Hrvatskoj je to 60 posto. Kod nas je strašno puno izvoznika, uspješnih malih, srednjih i velikih investitora koji stalno pomiču granice svojih rezultata.
- Koliko su ti uspjesi rezultat osobnih inicijativa poslovno ambicioznih pojedinaca, a koliko lokalne politike?
- Prije svega njihov uspjeh je rezultat dugogodišnjeg rada i tradicije, ulaganja u modernizaciju i ljude te kvalitetu proizvoda. Kao županija nemamo kapacitete za sufinanciranje investicija, ali imamo poduzetničke zone i skidamo im administrativne prepreke. U zadnjih sedam godina najveće firme s našeg područja bile su u velikim investicijskim ciklusima od 10 do 35 milijuna eura. Kad dođu u moj ured za graditeljstvo imenom i prezimenom postavim čovjeka koji prati određeni projekt. Kad njihov projektant dođe kod nas, s njime prođemo i provedbene odredbe prostornog plana i njihove idejne skice, komuniciramo s njima u procesu projektiranja, otklanjamo probleme… Onog trenutka kad predaju zahtjev za građevinsku dozvolu, deveti dan ujutro, u devet sati, mi im je izdajemo!
- Slijedi vam teška borba za mjesto predsjednika SDP-a. Peđa Grbin vam je za leđima. Osjećate pritisak?
- Jedini mi je pritisak da realiziram ono što zagovaram. Nama socijaldemokratima socijalna pravednost mora biti na prvom mjestu. Umjesto toga, mi smo nekim porukama zbunjivali naše birače. U jednom trenutku smo bili i (neo)liberalne orijentacije! S druge strane, nemamo što koketirati s desnicom. Svaki puta kad smo samo pogledali udesno, izgubili smo dio lijevog biračkog tijela. Naša politika mora biti jasnija nego dosad.
- Znamo kakav želite SDP. A Hrvatsku, kakvom je vidite?
- Vidim Hrvatsku čije će se gospodarstvo temeljiti na inovacijama, znanosti i obrazovanju, novim tehnologijama, centrima za robotiku, centrima izvrsnosti. Imamo šansu, kao društvo smo napravili iskorak, ali sve je to nedovoljno. Imamo puno potencijala koji tako slabo koristimo. Gledajte rodnu Slavoniju, nemamo poljoprivrednu proizvodnju koja bi zadovoljila vlastite potrebe. No zato imamo uvozničke lobije, trgovačke centre prepune lošijih, uvoznih proizvoda. Umjesto da podupiremo domaću proizvodnju kao strateški interes, mi je ignoriramo. Sve je naopako.