U nizu nerazumnih poteza i izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića posljednjih dana, odluka da dodjeli odlikovanje bivšoj hrvatskoj premijerki Jadranki Kosor svakako je napozitivnije što je učinio. Ako je tko, na desetu godišnjicu potpisivanja Ugovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji zaslužio odlikovanje, to je Kosor. Jer, da nije bilo nje, propustili bi taj vlak, možda i posljednji za ulazak u Europsku uniju.

Hrvati brzo zaboravljaju, pa je tako brzo zaboravljen i napor koji je Jadranka Kosor poduzimala da na vrijeme završimo komplicirani postupak pregovaranja. U trenutku kada je misteriozno iz Banskih dvora otišao Ivo Sanader, bili smo na pola puta. Mnogo je toga bivši premijer napravio, ali nedovoljno da se kaže da je posao gotov. Ostalo je još mnogo poglavlja, pogotovo onih najkompliciranijih. Kosor je doslovno preko noći uletjela u taj komplicirani posao.

Poziv u noći

Poznata je priča kako ju je Sanader pozvao u noći u svoju kuću u Zagrebu i saopćio joj da napušta dužnost i da predlaže nju za nasljednicu. Bili su to dramatični dani, a nikada do danas nismo saznali - a očito i nećemo - pravu pozadinu. Ljubimac Europe, Ivo Sanader, odlučio se za odlazak u najteže vrijeme za europsku budućnost zemlje. Do tada je ionako bilo svega, problema s Antom Gotovinom i pritisaka Carle del Ponte, britanske skepse za hrvatsko članstvo koju su podržavale još neke zemlje. Hrvatska je sporo napredovala, nije bilo pomaka na najsliskijem terenu borbe protiv korupcije i vladavine prava.

Svo to vrijeme Jadranka Kosor, kao potpredsjednica Vlade i ministrica osjetljivog resora branitelja, bila je naravno uključena u proces pregovora s Bruxellesom, ali glavni dio posla vodio je Sanader i njegov uži tim. Odjednom, to se raspalo kao mjehur od sapunice, Kosor je preuzela HDZ i Vladu, svjesna da je mnogi nisu s odobravanjem dočekali na tom mjestu. Čak su i u kritičnim vremenima odlaska Sanadera njegovi suradnici tražili da za nasljednika imenuje bilo koga, samo ne nju.

Kosor je tada već imala dug staž u HDZ-u. Bivša novinarka koja je diplomirala na Pravnom fakultetu tijekom Domovinskog rata radila je posebne emisije na radiju vezane za branitelje, izbjeglice i vojne invalide. Članica HDZ-a postala je 1989. godine i vrlo brzo napredovala unutar stranačke hijerarhije. Imala je i otvorenu podršku Franje Tuđmana, a nakon njegove smrti podržala je Sanadera i postala ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u dva kabineta bivšeg premijera.

Ona i Bajić

"Pustite Jadranku, radi najteži posao", znao je govoriti Sanader kada su neki gunđali što joj povjerava najdelikatnije zadatke. Iako je svima bilo jasno da nema šanse, upustila se i u predsjedničku trku 2005. sa Stipom Mesićem, s kojim je kasnije uspostavila korektne, gotovo prijateljske odnose. Ali, pravi izazov došao je Sanaderovim odlaskom. Na prvom vanjskom putovanju u Gdanjsk susrela se Kosor s Angelom Merkel, s kojom je do kraja mandata imala krajnje korektne odnose.

Mnogi istaknuti HDZ-ovci su je dočekali "na nož", držeći palčeve da ne uspije. A imala je samo jedan cilj, u okolnostima kakve su bile, a to je završetak posla oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Nikada nismo i nećemo saznati što se iza kulisa događalo sa Sanaderom, koji je kasnije baš svoju nasljednicu i Mladena Bajića najviše optuživao za sudbinu koja ga je snašla. Nakon neuspjelog puča i pokušaja povratka Sanader je ubrzo postao pravni slučaj, a Kosor se susrela s problemima unutar stranke i Vlade, koji su bili sve samo ne jednostavni.

Padali su neki istaknuti ministri, dizane kaznene prijave, a Jadranka Kosor je grčevito pokušala izgladiti odnose sa Slovenijom koja je kočila nastavak europskog puta Hrvatske. Tajnom diplomacijom i uz podršku velikih sila, prije svega Amerike, Ljubljana je ublažila retoriku i Kosor i Borut Pahor uspjeli su izgladiti odnose poremećene zbog spora oko granice. Slovenija je prestala s blokadom Hrvatske i mogao je biti nastavljen proces pregovaranja.

Imala je Jadranka Kosor tada podršku i mnogih europskih lidera, prije svega onih koji su bili uključeni u proces hrvatskog pristupa. Ali, većina su joj izravno govorili da neće uspjeti u roku dovršiti posao, jer su i do Bruxellesa stizale vijesti o raznim nepopularnim potezima koje je Kosor morala poduzimati u zemlji. Tadašnji predsjednik Ivo Josipović bio je u dilemi, podržati protivnike Jadranke Kosor na svim planovima, od SDP-a nadalje i time zakočiti proces ulaska Hrvatske u EU, ili odigrati konstruktivnu ulogu. Odlučio se na kraju za ovo drugo i nije pogriješio.

Kosor je zaista uspjela u nemogućem, na vrijeme su završili pregovori i nakon niza peripetija Hrvatskoj se otvorila perspektiva da postane punopravna članica EU. Na kraju je galantno odlučila da zajedno s Josipovićem 9. prosinca 2011. godine u Bruxellesu potpiše Ugovor o pristupanju EU, čime je sigurno zaslužila epitet najuspješnijeg hrvatskog premijera. Nisu joj to nikad do kraja priznali, ne priznaju joj ni danas, jer hrvatski jal je ipak jači od svega. Ali, da nije bilo entuzijazma Jadranke Kosor koja je gurala svoje suradnike da danonoćno rade završni dio posla, tko zna kako bi sve to završilo s EU. U svakom slučaju bi propustili još jednu priliku, a povijest nas uči i kako su se brzo mijenjale okolnosti u europskoj obitelji i kako je napredovalo uvjerenje velikog broja članica da više ne treba proširenje.

Na unutarnjem planu Kosor nije imala šansu, jer su otpori u HDZ-u bili preveliki. Njeni suradnici brzo su okretali kapute i tražili novog vođu, a našli su ga u Tomislavu Karamarku. Mnogi od onih koje je sama Kosor primala "u pionire" na kraju su joj prvi okrenuli leđa, a kada je izgubila izbore od Zorana Milanovića slijedio je i krah unutar HDZ-a. Karamarko ju je isključio iz stranke, a Andrej Plenković to do danas nije poništio. Razočarana, ali i pragmatična Kosor, više nije željela sudjelovati u politici, iako je možda i bilo šanse. Ostala je van stranačkih prepucavanja, kao politička analitičarka koju pozivaju televizije da komentira našu stvarnost. I to radi jako dobro, bez osobnog stava prema mnogima s kojima je surađivala. Radi to profesionalno.

Na koncu pometena

Mnogo puta se politička elita krajnje ružno ponijela prema Kosor, ne pozivajući je na neke skupove, namjerno je isključivši iz političkog života. Ali, iza Kosor nema repova, nema sumnji u korupciju i svega onog što opterećuje hrvatske političare. Iako je dugo bila u samom vrhu politike nije se obogatila, nije se ni bahatila. Pripadala je onom krilu HDZ-a koje je bilo liberalno, koje se grozilo ustašluka, desnog ekstremizma. Isticala je one vrijednosti koje su bile i presudne da Hrvatska uđe u EU, koje nažalost nakon ulaska više nisu uvijek poštivane.

Jadranka Kosor je među onim političarima koje je vlastita stranka, HDZ, pomela. I nije jedina. Tako je završio i Sanader, prije njega Stipe Mesić, zatim Karamarko i brojni drugi manje znani. U tom procesu naprosto nema milosti, novo vodstvo pomete sve što je bilo prije.

Zanimljiv je bio i odnos Jadranke Kosor i Zorana Milanovića. Znala se prisjetiti kako je izgledao njihov susret, kada ga je kao domaćin u Banskim dvorima ponudila kavom. "Ne pijem kavu", odbrusio je Milanović. "Čaj? Neću čaj". Pale su prije i poslije neke teške riječi, koje Milanović sipa na sve strane, ali, eto, toliko godina poslije učinio je kao šef države pravu gestu i odlikovao gospođu Kosor.

Hrvatska se tako bar dijelom odužila bivšoj premijerki koja, usprkos kratkom i neobičnom mandatu, može biti zadovoljna da je obavila velik i težak posao. To ostaje povijesti, sve drugo se zaboravlja.

Povezane vijesti

• Milanović: Pelješki most sigurno će se graditi
• Milanović: Hrvatska izlazi iz postupka arbitraže jer je on kontaminiran
• Milanović odlikovao rukometaše za osvajanje srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu