Malo koja hrvatska priča, pa i one koje spadaju u top afere, vezuju na sebe medijsku pažnju i zanimanje javnosti duže od nekoliko dana, ali ona o masonima i njihovim ložama i dalje je prvorazredno zanimljiva. Svako malo javlja se novi mason koji priznaje da pripada nekoj od loža, pa javnost sada već zna da su među njima poznati odvjetnik Veljko Miljević, bivši državni odvjetnik Dražen Jelenić, slikar Jadranko Ferko, oftalmolog Nikica Gabrić, ali i neki visokopozicionirani bankari, direktori, ljudi iz medija. Kao i uvijek u takvim situacijama šire se neprovjerene informacije o raznim imenima, a očito je javnost toliko zaintrigirana mističnim pričama o masonskim seansama da u svakom uspješnijem čovjeku u Hrvatskoj vidi - masona.
Veliki Orijent Hrvatske
Loža Veliki Orijent Hrvatske nakon curenja tajni teško će nastaviti s radom, a epilog, tko će na sud i zašto, tek treba pričekati. Sada je posve jasno da su tajne informacije o sastajanju masona u samom centru Zagreba procurile iz njihovih redova. Najčešće se tu spominje novinar Vuk Radić. On je za ložu trebao pripremiti službeni glasnik na sto stranica, koji je svjetlo dana trebao ugledati 16. ožujka 6018, godine istinske svjetlosti ili prevedeno za koji dan u ovom 'našem' ožujku, 2020.
Kako i zašto su fotografije i dio tekstova došli do javnosti teško je rekonstruirati, ali javnost je saznala da je utemeljitelj i prvi veliki majstor lože bio Zoran Vojnić Tunić, uz kojeg ide ono '33 stupanj'. Vlasnik je više tvrtki, među kojima i Grand Master d.o.o., a registrirane su za razne djelatnosti. Neke su ugašene, neke i dalje rade, a jednu je navodno osnovao i s Vedranom Režićem, predsjednikom Hrvatskog squash saveza. Rodom je iz Vojvodine i tamo se zauzimao za bolji položaj Hrvata u Srbiji, a pomogao je i izgradnju Bogoslovnog sjemeništa u Subotici. Na fotografijama je snimljen s monsinjorom Ivanom Penzešom, ali i kardinalom Theodorom McCarrickom iz Washingtona, a kažu da je i aktivni templar kojeg oni izuzetno poštuju. Upravo se Zorana Vojnića Tunića veže za suradnju s drugim balkanskim ložama, a ne tako davno, neke od njih imale su skup u Zagrebu.
Među 28 osnivača Velikog Orijenta Hrvatska je i dr. Nikica Gabrić koji je dao potpis na formiranje udruge u ožujku prije dvije godine. Sama udruga je registrirana po hrvatskim zakonima, a Gabrić je iznajmio i prostorije u koje je smješten hram. Koliko je potrebno uplatiti za pristupanje masonima nije posve jasno, ali se nagađa da 'upisnina' ide od 1.000 eura naviše, a mjesečna članarina je 500 eura. U prvoj godini rada Veliki Orijent Hrvatske imao je prihod od 1,38 milijuna kuna.
Dobri poznavatelji masonstva kažu da je mnogo aktivnija Velika loža Hrvatske koju sada vodi liječnik Slobodan Kuvalja koji je, bar po medijskim napisima, rođen u mjestu Strbac, i sklon je suradnji s masonskim ložama u regiji. Njegov je zamjenik ugledni liječnik Boris Vucelić, a tajnik Dragutin Lovrenčić. Sam Kuvelja dugo je mason, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirao anesteziju i reanimaciju, a osnovao je i centar za biomehaničku izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju lokomotornog sustava. Gastroenterolog Vucelić je znanstvenik svjetske reputacije s Rebra, a mediji su zabilježili prije dvanaest godina i glamurozno vjenčanje njegove kćerke Ive.
Igrokazi u pregačama
Isto kao što javnost intrigiraju imena masona, veliko je zanimanje i za rituale, posebno nakon što su procurile snimke iz Gabrićeve lože na kojima se vide članovi udruge u pregačama, s mačem u ruci, dok braća masoni stoje poredani jedan do drugog. U hrvatskim ložama nema žena, a bratsko slobodnih zidara prima one koji su prije svega 'na dobrom glasu'. Prisega se polaže nad otvorenom knjigom Svetog Zakona, time da načela nisu tajna, ali rituali jesu.
Tako je javnost saznala da postoji Veliki majstor kojem mandat traje godinu dana, da postoji Veliki Senat, da se rituali izvode u hramovima. Kada je riječ o Gabrićevoj loži, jedno je vrijeme hram bio u dvorcu Antuna Mihanovića, a sada je u Heizelovoj 44. Masoni se međusobno oslovljavaju s 'mili brat', a postoji i komplicirana struktura i razvijena suradnja s drugim ložama. Imaju i svoja odlikovanja, a sada su Gabrićevi htjeli slijediti i novi medijski trend da braća budu informirana o svim djelatnostima lože, ali je baš u tom pokušaju puklo i došlo do fijaska.
Masoni nikako ne žele da se njihova imena spominju u javnosti i to naprosto treba tako prihvatiti. Mnoga od imena iz Gabrićeve lože kolaju ovih dana, a među njima su ugledni poslovni ljudi koji su na čelu velikih kompanija, ali i oni koji su javnosti posve nepoznati. Veliki Majstori i braća sastaju se jedanput mjesečno, a onda slijedi tajanstveni ritual s predstavom koja asocira na vrijeme kralja Salomona. E, tu sad već počinje veo tajnosti jer masoni nikako ne žele odati što se radi u 33 igrokaza u kojima postaju glumci, ali i prelaze iz jednog ranga u drugi.
Na stolu ispred masonskog vodstva postavljena je i mrtvačka glava, te njihova brojna obilježja, a masoni nose bijele rukavice i očito imaju neke pokrete ruku za vrijeme ceremonija. Kada objašnjavaju svoj rad govore o ljubavi, prijateljstvu, pomaganju, čak i humanitarnom radu, ali ne otkrivaju kome i kako pomažu. Oštro demantiraju neke uvriježene rituale koje laici povezuju s masonerijom, kao ”prinose djevici i štovanje vraga”, te poručuju kako svaki dan donosi sreću, samo je treba spoznati. Za njih neznanje nanosi štetu, kao što i samoljublje nije u konačnici dobro.
A put do Majstora nije ni lagan, ni jednostavan, jer prije svega treba ovladati duhovnom snagom. Put prema Savršenom vodi kroz hvatanje stupnjeva, od Tajnog majstora, Intimnog tajnika do Uzvišenog Izabranog Viteza i Velikog Majstora Arhitekta, pa sve preko Princa Jeruzalema do Viteza Istoka i Zapada, Velikog svećenika, Princa kraljevske tajne. I na kraju najviši je 33 stupanj, Suvereni Veliki Generalni Inspektor, što god to značilo.
Ali, kako su masoni ipak prije svega ljudi, ambicije često poremete te 'više ciljeve' koje iznose u javnosti. Pogotovo hrvatski masoni koji od vremena do vremena prelaze iz jedne lože u drugu, nezadovoljni tretmanom ili nemogućnosti da brže napreduju. Tako smo saznali i da je Jelenić imao transfer iz lože u ložu, a koji su bili razlozi nije objašnjeno. Sam Gabrić je konstatirao da 'cure masonske tajne', a već do sada su velikim dijelom i iscurile. Čuli smo da postoje i slobodnozidarske obitelji u kojima je više članova pristupilo masonima, čuli smo i da postoje među članstvom i oni koji mjesečno zarađuju skromnih 1.000 eura, kao i ispovijest slikara Ferka o povezanosti umjetnosti i slobodnog zidarstva.
Majstor 33. stupnja
Oni koji bolje poznaju masonske lože, uvjeravaju da u javnost nije procurilo mnogo važnog ili ono što je zapravo najvažnije. Masonski je postulat povezati mudrost sa znanjem, a koliko je ulazak u masone i put prema uspjehu, može se samo pretpostaviti. Od 800 hrvatskih članova navodno su po horizontalnoj i vertikalnoj liniji postavljeni na mjesta gdje se odlučuje, donose važne odluke, ali nisu samo masoni ti koji udruživanjem žele progurati svoje članove. Postoji i niz tajnih i javnih organizacija sa sličnim ciljevima, ali im rituali svakako nisu toliko tajanstveni kao oni masonski.
Masoni se bave i filozofskim raspravama, sudjeluju na svečanostima unutar svoje lože, imaju i posebnu ceremoniju kada se 'instalira' brat na 33 stupanj Velikog Majstora, a kada netko umre poprati se to riječima da je otišao "na Vječni istok".
Kako je najavio Nikica Gabrić novinara Vuka Radića, koji je odao neke od tajni, čeka izbacivanje, a nije prvi kojeg su masoni isključili iz svoje organizacije. Kako su oni tajna društva ne zna se ni tko im se pridružio, a još manje tko je izbačen. Sukobi unutar loža nisu svojstveni samo u Hrvatskoj, ima ih svugdje u Europi i svijetu. Ali one lože koje sačuvaju tajnost imaju daleko veću šansu da budu i 'međunarodno priznate'. Dok je bio živ ugledni pravnik Marijan Hanžeković svojim je autoritetom držao pod kontrolom gotovo sve lože, ali nakon njegove smrti stvari su za neke krenule po zlu, pa se sada iz dana u dan vuče ova trakavica s Gabrićevom ložom u prvom planu. Tako za 400 masona iz priznate lože malo znamo, oni su uspjeli održati tajnost, a za 400 onih koji su u ložama koje tek čekaju priznanje podaci cure nevjerojatnom brzinom. Tko koga otkucava i zašto, drugo je pitanje, ali je očito došlo vrijeme da se i među hrvatskim masonima napravi red i vrati sveto pravilno tajnosti.