Potvrda Visokog upravnog suda da istospolni parovi mogu posvajati djecu – koja je, igrom slučaja, objavljena u mjesecu kada se u Zagrebu i drugdje održava dvadeseti QUEER festival – od velikog je značaja za hrvatsku LGBT+ zajednicu. U medijima je već objavljeno nekoliko priča o posvajanju djece od muških ili ženskih istospolnih parova, pa Zoran Dominković, izvršni direktor Iskoraka, jedne od najstarijih i najvećih organizacija LGBT+ zajednice u Hrvatskoj, kaže da je time napravljeno ono što se čekalo punih šest godina. U razgovoru vođenom uoči Parade ponosa, Zagreb Pridea koji se održava danas, s direktorom Iskoraka Dominkovićem razgovarali smo o najvažnijim temama koje se odnose na poštovanje prava istospolnih zajednica u čitavoj zemlji, kao i o problemima na koje nailaze.

- Kako komentirate Odluku Visokog upravnog suda o mogućnosti da istospolni parovi posvajaju djecu i predstavlja li ona pravi iskorak u priznavanju prava LGBT+ zajednice?

- Ova odluka je veliki iskorak u izjednačavanju prava LGBT+ zajednice, budući da su sada praktički izjednačena prava osoba u životnom partnerstvu s osobama koje su u braku. Već duže vrijeme imamo Zakon o životnom partnerstvu koji daje većinu prava kao osobama u braku, ali se zakon koristio kao osnova za diskriminaciju pri udomljavanju i usvajanju djece.

- Proces je bio dugotrajan?

- Odluka Visokog upravnog suda je rezultat dugog i sporog procesa koji je trajao šest godina. Dio osoba u životnom partnerstvu koji žele usvojiti djecu sada mogu pristupiti usvajanju, jer jasno je zabranjena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije. Presuda nekoliko puta spominje prijašnje presude Europskog suda za ljudska prava koja jamče zaštitu obiteljskog života istospolnim parovima. Usvojiti dijete u Hrvatskoj nije lako, no sada barem nema više dodatnih prepreka prema istospolnim parovima.

- Najpoznatiji slučaj je onaj koji su u javnost iznijeli članovi Dugine obitelji, ali nije jedini?

- Iznimno sam zahvalan Ivi Šegoti i Mladenu Kožiću, kao i udruzi Dugine obitelji, koji su ustrajali i uložili ogroman trud da se ovaj proces provede i da se približimo izjednačavanju prava životnih partnera.

- Hoće li biti sporno to što se neće mijenjati Obiteljski zakon?

- U osnovi državni službenici se moraju držati odluka suda, tako da nije prepreka što se neće mijenjati Obiteljski zakon. Iako zakon ne navodi eksplicitno životne partnere kao moguće posvojitelje, odluka suda se mora pratiti. Vidjet ćemo kako će se odluka provoditi u praksi. Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola već ima stavku da životni partneri imaju jednaka prava u status u svim sudskim i upravnom postupcima kao i bračni drugovi. Ovo je i prilika zakonodavcu da uskladi zakon s odlukom i da se poboljša Obiteljski zakon.

- Udruga Iskorak bavi se različitim oblicima pomoći LGBT+ zajednici već dugi niz godina. Jedna je od najstarijih u Hrvatskoj. Kad pogledate unatrag, kada je bilo najteže djelovati?

- Na samim počecima udruge prije dvadeset godina bilo je najteže djelovati. Po riječima prvog predsjednika udruge, Dorina Manzina, osnovali smo se u nevjerojatnim uvjetima, gotovo bizarnim. Usred brojnih problema proizašlih iz rata, suradnje Hrvatske s Haškim sudom, prosvjeda protiv vlasti i sl. problema, pojavili smo se i mi te smo dodatno razdrmali ionako usijanu društvenu i političku situaciju. Bilo je rizično, ali mi smo hrabro ustrajali, vjerujući u bolju budućnost.

- Kako se službena politika kroz godine odnosila i prema Iskoraku i prema sličnim LGBT+ udrugama civilnog društva?

- Politika i LGBT prava imaju neobičan odnos od samih početka udruge. Samo godinu dana nakon osnutka udruge donesen je tadašnji Zakon o istopolnim zajednicama koji je više bio simbolički, međutim i to je bio znak da politika želi regulirati i zaštiti prava LGBTI+ osoba. Kroz vrijeme postepeno su se mijenjali zakoni, dijelom radi rada naše udruge, ali i zbog promjene svijesti građana i političara, kao i procesa pridruživanja Europskoj uniji. Danas dolazimo do toga da se prava praktički izjednačila s bračnim drugovima, da postoji zaštita protiv diskriminacije. Ali još uvijek postoji manjak političke volje, jer i proces oko usvajanja se mogao brže riješiti, umjesto čekanja šest godina da sud donese logičnu odluku. Nedostaje odvažnosti političara da jasno poruče da diskriminacija, mržnja i nasilje nisu prihvatljivi. Potrebno je napraviti još da se više ne diskriminiraju LGBT+ osobe

- Od prve Parade ponose prošlo je dvadeset godina. Koliko je društvo napredovalo u prihvaćanju prava vaše zajednice?

- Kad se upita LGBT+ osobu koja je proživjela ovih dvadeset godina od prve povorke ponosa do danas, mislim da bi svatko rekao da se vidi društveni napredak. Danas je puno više osoba spremno otvorenije podijeliti svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet s drugima. Danas imamo zakone i politike koji osiguravaju prava LGBT+ osobama i štite od diskriminacije. Dok je prije 20 godine većina medija i osoba u javnom prostoru bila negativno nastrojena prema nama, sada je situacija drugačija. Prije 20 godina LGBT+ osobe su tražile azil u drugim zemljama, dok danas imamo situacije osoba koje su LGBT+ koje traže azil u Hrvatskoj. Naravno da diskriminacija i stigma još postoje te je mnogo posla pred nama, no napredak se vidi.

- Kolike su regionalne razlike u prihvaćanju LGBT+ aktivista i njihova djelovanja, u nekim dijelovima Hrvatske i povorka se doživljava kao provokacija?

- Regionalne razlike postoje. Najviše su vidljive razlike između većih gradova i manjih sredina. Mislim da je ovo najviše uzrokovano s manjkom vidljivosti LGBT+ osoba u manjim sredinama, oni radi straha zataje svoj identitet ili se odsele u druga mjesta ili države gdje se osjećaju sigurnije. Radi toga u manjim mjestima duže ostaju predrasude. Danas imamo medije kroz koje se većinom širi afirmativna poruka, no direktni razgovor s prijateljicom ili članicom obitelji koja je LGBT+ daleko više znači. Naravno, ovo je problem "kokoš ili jaje", osobama je teško napraviti iskorak (coming out) svojim bližnjima radi straha od odbacivanja, a samim time što taje svoj identitet održava se postojeća razina neprihvaćanja. Mi u udruzi pomažemo u procesu iskoraka, ali svakako je sigurnost je na prvom mjestu. Na žalost, zbog financijske ovisnosti o obitelji ili nasilnih članova obitelji mnogi moraju živjeti u strahu i skrivati dio sebe.

- Koliko osoba okupljate oko Iskoraka, članova i onih koji trebaju vaše usluge?

- U rad udruge uključeno je stotinjak ljudi, što aktivnih članova/ica, volontera/ki, suradnika/ica i zaposlenih. Naše direktne usluge - savjetovališta, edukacije, društvene aktivnosti - koristi preko tisuću osoba, a preko društvenih mreža i web stranica deseci tisuća ljudi.

- Iskorak je fokusiran na medicinsku pomoć članovima, testiranja na HIV i slično. Kako surađujete sa zdravstvenim ustanovama i ima li problema?

- Iskorak organizira zdravstveno savjetovanje i testiranje u zajednici na HIV, sifilis i druge spolno prenosive infekcije u Zagrebu te povremeno u Rijeci, Splitu i Osijeku u suradnji s drugim udrugama i zavodima za javno zdravstvo. Također, informiramo LGBTI+ populacije, posebice gej i bi muškarce. Na žalost u Hrvatskoj HIV češće pogađa gej i bi muškarce, radi čega provodimo brojne zdravstvene aktivnosti kako se unaprijedilo njihove zdravlje. Pružamo informacije i podršku osobama koje žive s HIV-om koje su često žrtva dvostruke diskriminacije, radi svog zdravstvenog statusa i seksualne orijentacije. Iako osobe koje žive s HIV-om i uzimaju lijekove mogu doživjeti normalnu starost, mogu imati HIV negativnu djecu, te su nezarazni za svoje seksualne partnere, stigma još uvijek postoji. Mi često zaprimamo prijave diskriminacije prema osobama koje žive s HIV-om.

- S kime surađujete?

- Od samog početka našeg zdravstvenog programa surađujemo sa zdravstvenim institucijama, posebice s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, Klinikom za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu, Ministarstvom zdravstva, kao i s županijskim zavodima za javno zdravstvo. Iako ponekad imamo drugačije poglede na javno zdravlje, imamo zajednički cilj poboljšanja zdravlja. Surađujemo dug niz godina zajednički pronalazimo rješenja na probleme. Mislim da smo s vremenom postali ravnopravni partneri.

- Ipak, ima li teškoća?

- Problemi u zdravstvenim ustanovama postoje, no većinom su vezani za pojedine zdravstvene djelatnike ili neke zdravstvene ustanove, najčešće u manjim mjestima gdje je češća diskriminacija. Dio problema je vezan općenito uz zdravstveni sustav, primjerice uz financiranje, dostupnost određenih usluga i organizaciji sustava. Sam proces edukacije zdravstvenih djelatnika često zanemaruje komponentu ljudskih prava i LGBTI+ teme.

- Bavite se pružanjem psihološke pomoći svojim članovima. Osjeća li se još uvijek u društvu neshvaćenost prema pripadnicima LGBT zajednice te imaju li problema pri, primjerice, zapošljavanju?

- Pružamo psihološku pomoć LGBT+ osobama, osobama koje žive s HIV-om, kao i članovima njihovim obitelji, poput roditelja LGBT+ osobe. Zbog velike stigme i diskriminacije oni češće imaju problema s mentalnim zdravljem, uključujući anksioznost i depresiju. U našem savjetovalištu pružamo mogućnost besplatnog povjerljivog individualnog i grupnog savjetovanja. Usmjereni smo na pomaganje u razvoju vještina suočavanja s emocionalnim, interpersonalnim, akademskim i drugim poteškoćama. Na žalost zbog velikog interesa, naše savjetovalište se često napuni pa ne možemo primiti nove osobe.

- Traže li se u Iskoraku i pravni savjeti?

- Pružamo pravno savjetovanje. Još uvijek se događaju slučajevi nasilja i diskriminacije. Danas je diskriminacija često suptilnija, nego prije. Budući da je diskriminacija zakonski zabranjena, poslodavci često znaju čekati da nađu drugi razlog za otkaz. Stanodavci pronalaze druge izlike. Zdravstvene ustanove ili djelatnici pruže najmanji opseg skrbi. Sve ovo čini diskriminaciju puno teže dokazati. Radi toga, LGBT+ osobe često odluče zatajiti svoju orijentaciju, iako to ponekada nije moguće.

- Istraživanje među mladima pokazalo je kako im je neugodno priznati svoje seksualno opredjeljenje čak i u obitelji. Najviše se boje očeva – što nam to govori o društvu u kojem živimo?

- Tužno je da dijete ne može podijeliti svoju seksualnu orijentaciju roditeljima. Nažalost, radi straha od odbacivanja mnogi to taje. Roditelji znaju svojim riječima ili ponašanjem jasno dati do znanja da im nije prihvatljivo da im dijete kaže da je gej, lezbijka, biseksualna ili transrodna osoba. Mi smo pripremili priručnik za roditelje LGBT djece pod nazivom "Volim te bez ali" koji daje korisne informacije, savjete kao i priče drugih roditelja LGBT djece. Djeci najčešće zna biti teško reći ocu, ponajviše radi patrijarhalnog društva u kojem živimo. Podrška roditelja mladoj osobi puno znači u životu, pomaže da vode kvalitetniji i ispunjeniji život. Žalosno je da mnogi roditelji uskrate podršku svojoj djeci.

- Gdje se može nabaviti taj priručnik?

- Priručnik „Volim te bez ali“ može se preuzeti na iskorak.hr/vtba

- Govori li se mladima u obrazovnom procesu dovoljno o njihovim pravima?

- Nažalost, u obrazovnom procesu malo se uči o seksualnosti, zaštiti zdravlja i ljudskim pravima. Tako da imamo djecu koja završavaju dugi obrazovni proces u kojim su naučili brojne godine povijesnih događaja i rješavati matematičke probleme, a nisu neke osnovne životne vještine. Mladi stupaju u partnerske odnose bez osnovnih vještina komunikacije pa im bude teško iskomunicirati što žele i da im odnosi budu ugodni. Također, zbog manjka edukacije o seksualnom zdravlja česti su zdravstveni problemi, kao i niska stopa korištenje zaštite, npr. jako malo mladih se cijepi protiv HPV-a. Najgore je kada se događa diskriminacija i nasilja da mladi ne znaju koja su njihova prava i kako mogu zatražiti pomoć.

- Proteklih godina radili ste na smjernicama vlastitog djelovanja koje ste nazvali iskorak u zdravlje, u društvo i iskorak naprijed. Koji ste iskorak ostvarili?

- Ponosni smo što smo održali udrugu 20 godina. Kontinuirano provodimo zdravstveni program, društveni program i radimo na zagovaranju. Drago nam je što osobe imaju mogućnost doći na sigurno mjesto testirati se i razgovarati o seksualnom zdravlju, dobiti podršku u slučaju diskriminacije kao i kada imaju poteškoća vezanih za mentalno zdravlje. Utjecali smo na brojne zakonske promjene i politike u Hrvatskoj, kao i kroz naš rad i javne kampanje utjecali na stavove ljudi. Sve ovo radimo kako bi kvaliteta života svih LGBTI+ osoba bila bolja.

Povezane vijesti

• LGBT povorka u Podgorici bez incidenata
• Izložba u pulskom klubu Kotač: Zbog patrijarhata se blaže gleda na dvije majke s djetetom, nego na dvojicu očeva s djetetom
• Novo istraživanje dokazuje da Hrvati sve više vole gejeve. Čak 59 posto podržava istospolne parove u posvojenju djece