Osječki novinar Drago Hedl 1984. godine je postao glavnim urednikom Glasa Slavonije. Direktoru tvrtke, grafičaru Ivanu Borovcu, odmah je predložio da kompjutoriziraju redakciju, i riješe se pisaćih mašina i slaganja novina od olovnih slova. »Zapamti, Drago, nikad neće biti novina bez olova«, odgovorio mu je Borovac, odbijajući taj »nerazumni« prijedlog.

Hedlovu zlu slutnju potvrđuju i argumenti inozemnih kolega. U Velikoj Britaniji, najveći oglašivač u tiskanim novinama prije izbijanja pandemije bio je prijevoznički i putnički sektor, kategorija koja se 2020. bori za opstanak, prije nego za oglašavanje. Slično je i sa sektorima zabave i luksuza, koji su, za razliku od ostalih industrijskih grana, svih ovih godina »ostali relativno lojalni tiskanim medijima«.

No u uvjetima pandemije, kada je otkazano »svako socijaliziranje koje nije nužno, malo je vjerojatno da će se u prvoj polovini godine reklamirati tvrtke za zabavu i luksuz«. Posljedice su predviđanja da bi 2020. mogla biti »najteža godina« za tiskane medije uopće. Nije, međutim, sve počelo s pandemijom.

»Novinska industrija dijeli krivicu za vlastito opadanje, koje je krenulo u trenutku kada je počela sadržaj dijeliti besplatno, nadajući se da će zaradu od tiraže nadomjestiti novcem od reklama«, napisala je ovoga tjedna Jane Martenson.

»To je stvorilo ‘komercijalni sadržaj’ koji više nije donosio ozbiljne novinarske priče za lojalne čitatelje, nego riječi za koje je plaćao biznis«. Neki analitičari nazvali su to »luđačkim modelom«: njime je započeo masovni trend nepovjerenja u novine koji je Facebook, sa svojom iluzijom da je novinar svatko tko objavi fotografiju i rečenicu komentara, samo još dodatno pojačao.

"Luđački model"

Ne moramo, međutim, do Velike Britanije da bismo znali kako su novine pucale u vlastitu nogu kada su sadržaj prepustile na prodaju oglašivačima, umjesto da inzistiraju na povjerenju čitatelja: sada je pravi čas da se javnost prisjeti kako je Feral Tribune 2006. godine, pritisnut financijskim nedaćama jer zbog političkog pritiska nije mogao dobiti reklame, duhovito i inovativno upozoravao da novinarstvu prijeti baš ono što mu se u sljedećim godinama masovno i dogodilo: gubitak vjerodostojnosti, a potom i dramatičan pad naklada. Riječju, propast.

O tome mnogo zna svaki hrvatski novinar s više od petnaest godina iskustva. Saša Leković, novinar s četiri desetljeća u peru, ratni reporter, urednik u više utjecajnih novina i bivši predsjednik HND-a, s nostalgijom – kao i Hedl - sjeća se zlatnih vremena tiska, kada su novine »njegovale različite novinarske forme, a najveće redakcije imale autorske zvijezde, od reportera do komentatora, te odlične dopisnike iz inozemstva«.

Imale su novca, a stizale i u najmanja mjesta, te gotovo posvuda imale stalne dopisnike. Ta je vremena, kaže, okončano internet i samostalni portali: dopisništva u zemlji su ugašena; »vlasnici novina više ne žele trošiti na slanje dopisnika u inozemstvo«; a u »redakcijama drastično su prorijeđeni takozvani sektorski novinari sa znanjem i iskustvom«.

Sve više se umjesto znalaca, posebno na portalima, angažiraju »nevježe kojima je zadatak i osnovni cilj biti prvi i šokirati, a ne napisati ili snimiti nešto uistinu važno i korisno«. I nisu za to krivi ti ljudi sami.

- Umjesto da ih u tome sprječavaju, urednici ih potiču, od izbora tema do naslova koji zovu na ‘klikanje’, sprdajući se s jednim od temeljnih pravila novinarstva – da naslov treba ponuditi bit novinarskog priloga. Takvi su postali uređivački kriteriji, kaže Leković, zaključujući:

- Umnogome ovise o broju klikova i komentara na sadržaj, bez obzira kakav je taj sadržaj i kakvi su komentari.

Taj je trend globalno desetkovao tiskane medije. Od 2000. do 2016, u američkim je novinama zatvoreno više od polovine radnih mjesta. U Velikoj Britaniji, od 2005. do 2018., ugašeno je 245 lokalnih novina - a sada još stižu i posljedice pandemije. Saša Leković misli da je ukidanje novina naprosto »neminovan proces«:

- Naravno da će proizvodnja i prodaja novina trpjeti i više. Na kioscima dodatno opada prodaja novina zbog ograničenja kretanja, malo je izdavača koji imaju alternativne načine prodaje, a ni ti načini nisu jeftini. Dugoročni nepovoljni trendovi još će ubrzati gospodarska recesija, koja bi mogla prerasti u depresiju, kaže iskusni medijski stručnjak.

Vrlo je slično i na Zapadu: »Za mnoge najkrhkije novinske naslove, naročito lokalne novine u Americi i Velikoj Britaniji«, napisala je ovih dana Jane Martinson, »virus bi mogao, nakon godina borbe, oglasiti posmrtno zvono«. A događa se to, paradoksalno, »u vrijeme kada su potrebe i zahtjevi za vijestima i informacijama na vrhuncu«: neki su online mediji izvijestili o 50-postotnom povećanju čitanosti proteklih dana, a televizije izvješćuju o najvećoj gledanosti od izbijanja financijske krize 2008. godine.

Uvijek uz čitatelje

U petak, 20. ožujka, kada je i u Britaniji postalo jasno da kriza s koronavirusom eksplodira, više od šezdeset međusobno konkuretnih britanskih regionalnih novina objavilo je identičnu naslovnicu s objavom: »Kad ostanete sami, mi smo s vama«. Tiskali su svi i isti uvodnik, s podnaslovom: »Bili ste s nama i u najtežim vremenima.

Želimo da znate da će vaše novine sada biti tu za vas«. »Znamo da su vam ključne stalne i vjerodostojne vijesti i informacije. Obećajemo: ma što se dogodilo, bit ćemo s vama. S vama da razumijete situaciju. S vama da vas vodimo do svake pomoći. S vama, da ponudimo sigurnost i mirnu, čvrstu ruku«, poručili su čitateljima britanski listovi, njih više od šezdeset, svi identično, ma koliko inače suprotstavljeni bili.

I premda je, kako konstatira »Guardian«, »prodaja novina u proteklim godinama kolabirala«, i premda ih čekaju neizvjesna vremena, novine su »u Velikoj Britaniji i dalje među medijskim formama koje uživaju najveće povjerenje, naročito među starijima«.

Može li to nasljeđe vjerodostojnosti, koje ni u oluji interneta, ni pod napadima samovolje društvenih mreža nije posve iščezlo, biti sidro oporavka tiskanih izdanja? »Postoje znakovi nade«, tvrdi Jane Martinson. I Leković, premda pesimističan, ne misli da baš sve mora propasti:

- Vjerojatno čak i u najgorem scenariju mogu opstati specijalizirani časopisi za manji broj platežno sposobnih i zainteresiranih za sadržaje koje drugdje ne mogu naći. ?Martinson dodaje kako je »gotovo banalno podsjećati da svijet više no ikada treba dobro novinarstvo, kao i da su građanima, suočenima sa širenjem lažnih vijesti i zdravstvenom prijetnjom bez presedana, nužne provjerene informacije.

Štoviše, mjere socijalnog udaljavanja lokalne vijesti čine još važnijima, bile to informacije da susjed treba pomoć, do onih kako spasiti lokalne institucije«. »Mora postojati način da se podrže lokalne zajednice, umjesto pohlepnih vlasnika koji su iscijedili vlastite novine, a sada samo kukaju«, napisala je kolumnistica.

Kako bi sve to moglo izgledati u Hrvatskoj, koja je mnogo siromašnije i manje tržište od Velike Britanije, ali i tradicionalno s mnogo manje poštovanja i interesa za ozbiljno i vjerodostojno novinarstvo, možemo samo nagađati.

U protekla tri desetljeća, hrvatsko je iskustvo takvo da su mediji – tiskane novine naročito - preživljavale usprkos pritiscima, a ne cvjetale u atmosferi medijske raznolikosti i podrške. Bi li ova kriza mogla to promijeniti – naznaka u Hrvatskoj zasad nema.

Britanci, međutim, ne daju se lako. Gaseći tiskano izdanje, urednik besplatnog »City AM« obećao je da će, čim bude mogao, obnoviti staru nakladu od devedeset tisuća primjeraka dnevno.

Još jedan besplatni izdavač, popularni »Evening Standard«, objavio je da će nakladu u sadašnjim uvjetima uvelike smanjiti – s osamsto na petsto tisuća primjeraka dnevno – ali i novine dostavljati izravno u domove čitatelja.

Ali rečenica koju je glavni urednik George Osborne objavio u nedavnom uvodniku, mogla bi stajati kao geslo nekog budućeg, možda mogućeg, tiskanog novinarstva iznova osvojene vjerodostojnosti i obnovljenog čitateljstva: »U 2020, kada se naša zemlja i naš glavni grad suočavaju s jednom od najvećih kriza u svojoj povijesti, ovo je naša poruka čitateljima: bit ćemo tu za vas.«

Novinski papir ne prenosi virus

Nema dokazanog incidenta u kojem bi virus Covid-19 bio prenešen s novinskog papira, objavila je ovih dana Međunarodna udruga novinskih izdavača INMA, kojoj je sjedište u SAD-u. INMA je analizirala niz vjerodostojnih znanstvenih istraživanja, uključujući i ona Svjetske zdravstvene organizacije, svjesna da »globalna pandemija bez presedana prirodno pogoduje stvaranju paranoje o svemu što dotičemo«, objavio je u tekstu izvrši direktor INMA-e Earl Wilkinson. Na temelju analize istraživanja nekoliko američkih svečilišta i institute, kao i WHO-a, zaključio je kako »znastveni dokazi sugeriraju kako su porozne papirnate površine, u koje pripadaju i novine, sigurni od korona virusa«. One, naime, posjeduju »najnižu potenciju i najkraće vrijeme za prijenos virusa«. Pritom, »novine su, zbog tinte i tiskarskog procesa, još sterilnije«, objavila je INMA, u pokušaju da smiri strah javnosti od mogućnosti širenja virusa preko novina.

Povezane vijesti

• Sportske novosti d.d. pripojene društvu Hanza media
• U ČETVRTAK U TISKANOM GLASU ISTRE: Puljanin Sean Lisjak otkriva što bi moglo spasiti hrvatski turizam od posljedica korone. Raspitali smo se i što je s cijenama nekretnina u Puli
• "Pospani Joe probudio Ameriku"! , svjetski mediji pozdravljaju Bidenovu pobjedu