Je li u Hrvatskoj lakše dijete upisati na fakultet nego u vrtić? Svake godine ostane oko 10.000 praznih upisnih mjesta na veleučilištima i sveučilištima. Dok s jedne strane pada broj srednjoškolaca i maturanata, raste broj studijskih programa i upisnih mjesta, prenosi HRT.
pad kvalitete?
Broj studijskih programa raste, a broj srednjoškolaca i maturanata pada. Je li lakše dijete upisati na faks nego u vrtić?
(Snimio Mateo Levak)
Austrija s oko 8,5 mil. stanovnika ima 470 studijskih programa, a Hrvatska čak 1700. Prevelik broj programa smanjuje kvalitetu studija, utječe na inflaciju diploma i doktorata, a sve to dovodi do gubitka povjerenja u obrazovanje i znanje.
Knin je grad s gotovo 12.000 stanovnika. Ima dvije osnovne škole, dvije srednje i veleučilište koje je osnovano da bi se pokrenuo život u gradu. No posljednjih godina studenata je sve manje. Na prvoj godini upisna kvota je 230 studenata, a upisana je samo trećina.
Za vrijeme Sanaderove vlade, kada je bila 10. godišnjica Vojno-redarstvene akcije Oluja, prisjeća se Tomislav Čolak (Most), član Gradskog vijeća Knina, nekome je palo na pamet otvoriti veleučilište.
- Otvorilo se i novih radnih mjesta gdje su se zaposlili ljudi iz Knina - od domara i spremačice do administrativnog osoblja, rekao je, među ostalim, Čolak i dodao da je prije 10-ak godina napravljen i dom za studente koji ima 60-ak soba i apartmana.
Još do prije koju godinu dana studenata je bilo više jer se fakultet mogao upisati bez položene državne mature. No otkako je ta mogućnost ukinuta, studenata je još manje.
- Studente zanima studij trgovinskog poslovanja s poduzetništvom, odnosno, ekonomski studiji. Ako govorimo o podbačaju, imamo smanjen broj studenata iz područja biotehničkih znanosti, to je poljoprivreda krša i prehrambena tehnologija. Na prvoj godini na poljoprivredi je to petero studenata, a na prehrambenoj tehnologiji dvoje. Na poljoprivredi na oba studija je kvota po 30 studenata, a na prehrambenoj tehnologiji 60, dodala je dr. sc. Marijana Drinovac Topalović, prof. struč. stud. dekanica Veleučilišta "Marko Marulić" u Kninu.
Dora Kršul novinarka je portala Telegram i bavi se obrazovanjem. Proučavajući upisne kvote i broj upisanih studenata, zapelo joj je za oko baš kninsko veleučilište. Zapazila je da su godišnji prihodi za cijeli sustav zaposlenih na tom veleučilištu, na koje se godišnje upiše 20 studenata - oko milijun eura.
- Nemam ništa protiv toga da kvalitetno visoko obrazovanje imamo decentralizirano i da nekim ljudima kojima je možda financijski problem ići na studij u Zagreb, Split - da im se ta komponenta visokog obrazovanja približi u njihovu lokalnu sredinu. Međutim, ono što nedostaje, kada su veleučilišta u pitanju, to je kontrola kvalitete. Pitanje je kamo nas to kroz godine vodi, kaže Dora Kršul za HRT.
Kninsko veleučilište nije izuzetak. Posljednjih 20-ak godina veleučilišta se osnivaju po cijeloj Hrvatskoj. Teško je pronaći gradić bez veleučilišta. Sve s idejom da će na taj način smanjiti iseljavanje. No ljudi su otišli, djece nema, a veleučilišta se i dalje otvaraju.
Profesor Matko Glunčić sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičnog fakulteta posebno se bavi upisnim kvotama na našim veleučilištima i mogućnostima zapošljavanja.
- Raste broj studijskih programa, raste broj visokih učilišta, a istodobno pada broj djece koja upisuju srednje škole, djece koja dolaze na maturu i te baze koja se može upisati na fakultet. Istovremeno imate taj suprotni trend, taj kontradiktorni trend da vam je broj studijskih programa narastao u zadnjih pet godina s 1.400 na 1.700. Znači porast studijskih programa od 20%, kazao je Glunčić.
- Prosjek zapadnih država je jedno sveučilište na milijun stanovnika. Mi imamo 3,5 milijuna stanovnika, a devet sveučilišta. U zadnje tri godine su se otvorila dva sveučilišta, jedno visoko učilište, a sad će se otvoriti još jedno sveučilište. Tako da broj sveučilišta, obrazovnih programa neprekidno raste, a broj studenata pada, dodao je Glunčić.
Lani je, kaže, čak 13% studijskog programa upisalo 0 studenata. Do 10 studenata je upisalo čak 45%, znači skoro 50% studijskih programa, tvrdi Glunčić, upisalo je manje od 10 studenata.
U Gospiću je priča slična kao u Kninu. Gospić je grad s 12.000 stanovnika. Ima tri osnovne škole, dvije srednje i veleučilište. Može se studirati ekonomika poduzetništva, upravni smjer te cestovni promet. I ondje su upisne kvote podbacile.
No mogu li veleučilišta smanjiti iseljavanje? Mogu li biti razlog ostanka u nekom malom gradu? Sociologinja Anita Bušljeta Tonković, viša znanstvena suradnica s Instituta "Ivo Pilar", bavi se razvojem ruralnih krajeva, a budući da živi u Gospiću, dobro poznaje lokalne prilike.
Kazala je da su prije deset ili osam godina, pa možda i sve do prije COVID-a, veleučilišta privlačila određeni broj mladih ljudi u gradove u kojima su osnivana. I Gospić je dobar primjer toga. Bušljeta Tonković procjenjuje da je od 2010. do 2016. ili 2017. u Gospiću bilo možda oko 200 studenata. Napominje da to za grad, od oko 12 ili 13 tisuća stanovnika i nije mala stvar. Ali danas više, nažalost, nema studenata u Gospiću.
Ljudi vole reći da u mjestu gdje nema škole, nema više ni života, navodi Kršul i dodaje da se to može čuti i u ovim slučajevima.
- Na pitanje je li se možda onda to pretvorilo u praksi, kroz cijeli niz godina, u uhljebistan - o tome bismo mogli razgovarati s obzirom na ono što vidimo u posljednjih 20 godina, tvrdi Dora Kršul.
U velikim gradovima smještena su sveučilišta koja nude kvalitetno obrazovanje te veleučilišta koja također nude nekakve kvalitetne smjerove obrazovanja, tvrdi Tonković Bušljeta. Na gospićkom području nema više takvog sadržaja, pa se pita što učiniti da mladi ljudi koji su otišli u velike gradove za obrazovanjem, nakon četiri, pet, 10 ili 12 godina, ondje ne ostaju, nego da dolaze živjeti u male gradove.
Problem je ne samo u tome što imamo previše studijskih programa, već i u tome što bujaju društvena usmjerenja. Iako je direktiva Europske unije razvoj STEM područja, svi bi na ekonomiju.
- Računarstvo u koje se svi jako kunemo i voljeli bi da se razvija, koje bi trebala biti budućnost hrvatske industrije, studira samo 5% studenata, medicinu 6%, prirodoslovlje 3%, a matematiku samo 1% studenata, dodao je za HRT.
Potom je naveo da npr. studij povijesti postoji u devet različitih ustanova te da taj studij nudi 16 različitih obrazovnih programa. Istraživanje od prije dvije godine, koje je napravljeno s Agencijom za znanost i obrazovanje, pokazalo je, kaže Glunčić, da oni koji diplomiraju povijest, u prvih godinu dana se jako teško zapošljavaju u RH. Podsjeća da čak 1300 studenata studira povijest, a i da ih je ove godine 300 upisalo taj studij. Naravno, kaže, povijest je bitna, ali nam ne trebaju tolike brojke.
Karlovac, 50-ak kilometara od Zagreba, grad je s 50-ak tisuća stanovnika i nekad razvijenom industrijom. Ondje broj studijskih grupa raste, a posebno onih koji nisu iz STEM područja. Iako je studenata sve manje, upisne kvote se ne smanjuju.
- Već nekoliko godina bilježimo pad interesa studenata, zapravo bilježi se demografski deficit maturanata koji pristupaju državnoj maturi pa i upisanima na fakultete, kazao je Ivan Štedul, dekan Veleučilišta u Karlovcu.
- Već nekoliko godina bilježimo pad interesa studenata, zapravo bilježi se demografski deficit maturanata koji pristupaju državnoj maturi pa i upisanima na fakultete, kazao je Ivan Štedul, dekan Veleučilišta u Karlovcu.
Studij prehrambene tehnologije s usmjerenjima pivarstvo i prerada mlijeka smatra vrlo kvalitetnim.
- Studij strojarstva koji je naslonjen na našu dugogodišnju tradiciju visokog obrazovanja na području strojarstva još iz 1968. godine, bilježi malo slabiji interes iako je potrebna i za mehatroničarima i strojarima ogromna. Zašto se maturanti ne odlučuju na upise za strojarstvo? Pretpostavka je da idu linijom manjeg otpora i da upisuju studije za koje misle da su lakši, tvrdi Štedul.
Stručni studij lovstvo i zaštita prirode bilježi dosta dobar interes, kaže Štedul. Podjednak je broj redovnih i izvanrednih studenata. Pojasnio je da studij daje vrlo stručna znanja, puno terenske nastave i prakse te da su lovci i zaštitari nakon studija osposobljeni za spremni za tržište rada.
Jesu li i u kojem broju članovi gradske uprave, gradski vijećnici, bili studenti kninskog veleučilišta?
- Aktualni gradonačelnik je bio polaznik Veleučilišta, aktualna dogradonačelnica, aktualna pročelnica za financije i fondove EU-a, pa i potpredsjednica Vlade gospođa Šimpraga isto je bila polaznica Veleučilišta, rekao je Tomislav Čolak.
- Naravno nisu svi ekonomski fakulteti, niti svi fakulteti koje upisuju mali broj studenata uhljebistani. Imate fakultete koji moraju upisat mali broj studenata, kao što su recimo glazbena akademija gdje se mora raditi jedan na jedan, ili jedan na dva. Ali veliki dio tih fakulteta, odnosno visokih učilišta jesu, čim upisuju tako mali broj studenata. Ti ljudi nemaju previše posla, zapošljavaju se lokalni ljudi, i velik broj čak i profesora koji radi na drugim fakultetima dolazi raditi zato što oni nemaju adekvatni kadar koji bi odradio nastavu. Tako da i oni zarađuju dodatno od toga, i to je jedan onako sustav koji je u principu čini mi se dugoročno neodrživ, tvrdi Glunčić.
Profesori koji predaju na veleučilištima, smatra Kršul, imaju skromne životopise i doprinose.
- Ne kažem da je isključivo tako i vjerojatno postoje pojedinci sjajni u onome što rade. Ne znam kako je u takvom sustavu i moguće napraviti nekakav iskorak, dodala je.
Drugi problem, kaže Glunčić, koji je prema njegovu mišljenju čak i opasniji, jest to da se pumpanjem broja studijskih programa jednostavno ruši kvaliteta.
U razgovoru sa studentima uočio je da se oni, kada im je na nekom fakultetu nešto teško, odlučuju prebaciti na neki drugi fakultet gdje im je to puno lakše. Glunčić upozorava da na taj način pada kvaliteta fakulteta, ali i povjerenje u sustav. Kada padne povjerenje u sustav, onda, kako kaže, sustav jednostavno više nema smisla.
- Posljedica ogromnog broja studijskih programa i visokih učilišta je da imamo inflaciju diploma, a i inflaciju doktorata. Ta inflacija naravno vodi do pada kvalitete i povjerenja te pitanja kako je ta titula stečena i koliko je vrijedna. Ljudi gube svoj status u društvu zato što ih jednostavno ima previše, a neki su stekli svoj status, kao što ste vidjeli u prošlim godinama, na krivim institucijama i na krive načine, kazao je Matko Glunčić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
