Profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta dr. Ivan Lovrinović, saborski zastupnik u prošlom sazivu, jedan je od najkritičnijih hrvatskih ekonomista. Zašto ne vjeruje u euro, narodne obveznice i politiku Vlade objasnio je u razgovoru za naš list.

- Jedan ste od rijetkih ekonomista koji su uvođenje eura nazvali lošim. Zašto? Većina ekonomista kaže da je to dobra stvar.

- U znanosti se ne raspravlja na relaciji većina-manjina, nego o tome je li nešto ispravno i prihvatljivo, a za to služe argumenti i istraživanja. Vlada je uz pomoć HNB-a uvela euro u Hrvatsku u katastrofalnim uvjetima nastalim kao posljedica rusko-ukrajinskog rata, energetske krize i snažnog razvoja inflacije u eurozoni. Nijedna članica eurozone nije u gorim uvjetima uvodila euro. Godinama sam govorio i dokazivao da hrvatsko gospodarstvo nije spremno za euro, da euro odgovara samo najbogatijim članicama EU-a. Na to su nas upozoravali i pojedini nobelovci i drugi vrhunski domaći i svjetski ekonomisti. Također sam naglašavao da euro nije rješenje za naše probleme jer je euro sam po sebi postao problem eurozone i EU-a.

- Zašto?

- Zato što su gospodarstva eurozone nisu homogena, već imaju značajno različite strukture, razinu tehnologija, učinkovitost pravosuđa, povezanost znanosti i obrazovanja s realnom ekonomijom, razlike u razinama životnog standarda i razinu zaduženosti. Veliki problem je bio u tome što je samo jedna skupina ekonomista po izboru Vlade i HNB-a mogla nastupati u mainstream medijima i govoriti o euru. Na taj se način stvorila i slika o tome da je većina ekonomista bila za uvođenje eura. Da budem izravan, smetali su im ekonomisti koji su bili na drugoj valnoj dužini. Ako se prisjetimo što su sve govorili i obećavali, onda vidimo da su u značajnoj mjeri dezinformirali javnost i osramotili struku. Prisjetimo se samo njihove često ponavljane poruke da će inflacija porasti samo do 0,2 posto. Sad vidimo da je inflacija toliko poskočila da je pokušavaju odredima inspektora zaustaviti da se svi zagovornici uvođenja eura ne bi još više osramotili.

- Čini se da ste pesimistični glede sudbine projekta euro?

- Jesam, iako to sada nije popularno govoriti. Zbog značajnih razlika među gospodarstvima eurozone koje sam maloprije pobrojao te zbog izostanka potrebne solidarnosti i proračunskih transfera prema manje razvijenim članicama taj projekt nema perspektivu. Još jedan argument za to je izuzetno važan, a taj je da EU nije država. Euro je, dakle, valuta koja nema svoju državu i to je jedinstven fenomen u svijetu. Osim toga, ne može u eurozoni biti jedna monetarna i 20 fiskalnih politika. Zbog svega toga sam govorio, a i sad govorim da će euro na kraju propasti kao projekt, kao što su otprilike prije stotinjak godina propale dvije monetarne unije na području Europe; latinska i skandinavska. Budući da članice EU-a nisu bile spremne prihvatiti zajednički ustav u Lisabonu, sve nade u stvaranje zajedničke države uperene su prema euru. No, nije novac taj koji stvara državu već obratno, kao što je to davno već rekao i Aristotel.

- Ako nismo bili spremni za euro, zašto je onda bila tako snažna kampanja za njegovo uvođenje?

- Tu je bila riječ o tipično političkom potezu koji je razumljiv i prihvatljiv samo onima koji su tu kampanju gurali na svim razinama. Oni su uveli politički euro, a ne ekonomski. Uvođenje eura u Hrvatskoj jedino kratkoročno odgovara vodstvu u Bruxellesu da pokaže da još postoji optimizam u EU-u i pojedincima koji nastavak svoje karijere vide drugdje. S druge strane, zemlje koje su osjetno spremnije za uvođenje eura poput Češke, Mađarske i Poljske, a da Dansku i Švedsku i ne spominjem, ne samo da nisu uvele euro, nego o njemu niti ne razmišljaju. Kada sam prije tri godine bio u Češkoj i Mađarskoj rekli su mi da ne namjeravaju mijenjati konja koji dobiva utrke. Dakle, oni se na svojim valutama dobro razvijaju. Kao što rekoh, a to će se u vremenu koje dolazi sve više potvrđivati, euro nije niti spas, niti štit niti rješenje. On je sve veći problem po sebi i nije moguće voditi uspješnu jedinstvenu monetarnu politiku za sve članice eurozone zbog njihovih značajnih razlika u gospodarstvima. Znam da ove misli ne zvuče dobro, ali argumenti su previše jaki da bih bio optimist.

- U jednom javnom istupu objasnili ste da je Valdis Dombrovskis, povjerenik EK-a za euro, trgovinu i socijalni dijalog, to postao jer je Litva uvela euro. Danas ta država ima inflaciju od 22 posto. Kako je to povezano?

- Litva i Hrvatska, odnosno Dombrovskis i Plenković su vrlo slične priče. Dombrovskis je bio litvanski premijer koji je podržavao politiku fiksnog tečaja njihove valute prema euru baš kao i Plenković, čime su uništavali domaći izvozi sektor. Obojica su pričali bajke o blagodatima uvođenja eura. Kada je Dombrovskis 2014. završio mandat, odmah je postao potpredsjednik Europske komisije. Znači, nagrađen je. U Litvi je odmah potom došlo do snažnog pada BDP-a, a iz te zemlje se iselilo ukupno oko milijun ljudi, kao i iz Hrvatske. Litva danas ima inflaciju veću od 20 posto i čitav niz drugih ekonomskih problema koji nisu ljudima niti spominjani u   propagandnim bajkama prije nastupa problema. Dombrovskisu je sada dobro i ne brine za Litvu, a slično će biti i s Plenkovićem.

- Bugarska je odustala od uvođenja eura 1. siječnja 2024. Zašto Hrvatska nije odustala?

- To trebate pitati Plenkovića i Borisa Vujčića. Oni su bili svjesni da Hrvatska ne zadovoljava kriterije takozvane realne konvergencije - produktivnost, struktura gospodarstva, tehnologije, životni standard - koji su puno važniji od maaschtriških kriterija. Kada netko nešto gura, a svjestan je da su uvjeti i okolnosti loši, odnosno katastrofalni, onda on čini neku vrstu zločina s predumišljajem. Bugarska se čini ozbiljnijom po pitanju uvođenja eura i njihovo vodstvo je svjesnije negativnih posljedica koje daleko nadmašuju one pozitivne. Čini se da počinju shvaćati da je euro samo za najbogatije članice EU-a.

- Prema DSZ-u, uvođenje eura nije utjecala na inflaciju u Hrvatskoj?

- Ako bi se čovjek oslonio na podatke Državnog zavoda za statistiku (DZS), onda bi došao u sukob sam sa sobom jer ne može shvatiti zašto mu je tako loše u odnosu na ružičaste pokazatelje DZS-a. Kretanje inflacije je jedan od pokazatelja kojim se svugdje najviše manipulira pa tako i kod nas. S tim u vezi, vidimo da je Vlada uvela takozvane bijele liste s oko 300 proizvoda čije cijene prati, odnosno prijeti trgovcima da ne smiju dizati cijene. Ako cijene tih proizvoda ne rastu, tada će i DZS pokazivati da inflacija ne raste. To može trajati još neko vrijeme, a onda će se brzo urušiti i doći će do ponovnog skoka inflacije. To će biti vrlo skoro. Inflacija se ne rješava odredima inspektora.

- Na koji način bi se Hrvatska trebala osloboditi inflacije ili barem doći na razinu eurozone?

- Za to je potreban ozbiljan antiinflacijski program koji će najprije riješiti probleme povećanja domaće proizvodnje hrane i električne energije i na taj način stabilizirati njihove cijene. Navodim ova dva segmenta jer na njega prosječan čovjek troši oko 40 posto svog dohotka. O tome Vlada ne mari jer su nastavili politiku stimuliranja uvoza, odnosno šleper ekonomije umjesto stvaralačke ekonomije.

- Što su uzroci inflacije?

- Sadašnja inflacija ima nekoliko važnih uzroka koji se ne mogu riješiti samo monetarnim intervencijama Europske središnje banke (ESB). To znači da se inflacija ne može riješiti samo podizanjem kamatne stope. Rast kamatne stope smanjuje potražnju za novcem i njegovu količinu i to može smiriti inflaciju. No, s druge strane će se otvoriti drugi problem, jer rast kamatnjaka poskupljuje investicije, obrtna sredstva i općenito poskupljuje financiranje i potrošnju, što sve skupa vodi padu proizvodnje i rastu nezaposlenosti. Veće i bogatije članice eurozone će se lakše nositi s time u odnosu na one slabije.

- Za monetarnu politiku Hrvatske sada brine Europska središnja banka. Dakle, hrvatska vlast nema nikakve veze s hrvatskim novcem, jer "euro je naš novac", poručuju TV reklame?

- U pravu ste. HNB je sada i formalno postao samo ispostava Europske središnje banke koja samo nadzire rad banaka i platni promet. Ona se više ne može smatrati središnjom bankom, iako to nije bila ni kad smo imali svoju valutu. Djelovala je uvijek samo kao mjenjačnica i nikad nije koristila kunu za poticanje razvoja gospodarstva i konkurentnosti. Budući da je tečaj kune prema euru i DEM bio fiksan 28 godina, mi smo praktično toliko dugo imali euro bez eura i takva tečajna politika je sistematski uništavala konkurentnost i izvoz. Sada, nakon uvođenja eura, koji je bolje nazivati njihovim novcem, a ne našim novcem, HNB i Vlada više neće odgovarati za rast inflacije. Oni će nas odsad upućivati da se žalimo Europskoj središnjoj banci u Frankfurtu. Došli su konačno i formalno na svoje; da rade što hoće, a ne odgovaraju nizašto.

- U nas se u posljednje vrijeme raspravlja o agencijama za utjerivanje dugova. Bilo je i nekih rasprava o tome u Europskom parlamentu. Građani teško izbjegavaju dužničko ropstvo kad im se dopadnu šaka?

- O tim agencijama za utjerivanje dugova govorio sam i dok sam bio u Saboru. Sve dok je ova ekipa na vlasti taj se problem neće riješiti jer od njega živi velika umrežena interesna skupina. Građani prolaze neviđene torture tih agencija. Još dok sam bio u Saboru predlagao sam kako u nekoliko mjeseci riješiti taj problem. Da ponovim: država bi trebala otkupiti taj dug građana od agencija za utjerivanje dugova po njihovoj nabavnoj cijeni. Mislim da taj iznos sada ne prelazi pet, šest milijardi kuna. Odmah potom bi trebalo ukinuti agencije za utjerivanje dugova i zakonom zabraniti bankama prodaju kredita građana drugim subjektima. Ako ih žele prodati, najprije ih moraju uz diskont ponuditi svojim dužnicima. Taj posao s otkupljenim dugom građana država bi mogla predati HPB-u ili HBOR-u i da građani nastave otplatu duga njima, ali ne na način da otplaćuju 100 posto duga, već upravo po onom diskontu po kojem su agencije otkupile od banaka. Time bi taj problem prestao postojati, a on danas uništava dužnike i drži ih u nekoj vrsti ropstva. To možemo nazvati i oblikom financijskog terorizma u Hrvatskoj.

- U kojoj mjeri i po kojim propisima banke, telekomi ili javna poduzeća prodaju svoje dugove?

- Banke su agencijama za utjerivanje dugova do sada prodale oko 40 milijardi kuna, što je oko 5,6 milijardi eura. Te agencije nisu ni od koga kontrolirane niti kome dogovaraju. Osnivale su se kao d.o.o.-i s 20 tisuća kuna kapitala, a njihovi vlasnici su listom stranci iz off shore financijskih oaza. Telekomi i javna poduzeća također prodaju svoja potraživanja bez da dužnika obavijeste, a kamoli da on pristane na to. Na sve to vezani su javni bilježnici i automatske ovrhe na temelju takozvane vjerodostojne isprave. Formiran je čitav sustav za isisavanje novca i stvaranje vojske dužnika i očajnika. Uzmimo samo HRT koji godišnje proizvodi oko 100 tisuća ovrha zbog neplaćanja pretplate. To je prava tvornica ovrha. Društvo se u takvim uvjetima ne može razvijati i biti zdravo.

- Na koji su način u razvijenim EU zemljama legalizirane takve agencije?

- Takve institucije postoje i to su u pravilu faktoring društva ili kompanije. One se osnivaju kao financijske institucije i odmah po osnivanju potpadaju pod nadzor određenog regulatora. Dakle, takve agencije ne mogu raditi ono što se radi u Hrvatskoj i što tolerira Vlada. Kod nas se čak ni faktoring društva koja su osnovale strane banke i koja podliježu regulaciji HANFA-e ne drže etičkih kodeksa u svom poslovanju. Prisjetimo se da su otkupljivale mjenice bez pokrića Agrokora. Zašto ovdje svatko može raditi što hoće? Zato što pravosuđe ne funkcionira, odnosno ono je u vlasti politike i drugih interesnih skupina. I tako sve u krug. Vrijeme je da konačno presiječemo taj gordijski čvor.

- Koliku inflaciju prognozirate u 2023. i slijedi li još snažniji pad standarda građana?

- Nisam tako dobar ekonomist da mogu procijeniti rast inflacije precizno poput dvorskih ekonomista koji su predvidjeli rast inflacije nakon uvođenja eura od samo 0,2 posto. Zato ću reći da će inflacija nastaviti rasti. Uskoro će snažno porasti cijena električne energije, a hrana će dodatno poskupjeti jer su troškovi sjetve značajno porasli, a situacija se može dodatno pogoršati ako izvoz ukrajinskog žita bude štekao te ovogodišnji urod podbaci zbog klimatskih promjena. Sve to skupa će, nažalost, voditi daljnjem padu životnog standarda građana.

- Vlada je ovih dana prodavala državne obveznice građanima u iznosu od milijardu eura. Zašto se to ranije nije radilo i je li bila riječ o dobroj prilici za zaradu građana kako se govori u medijima?

- Iako se na prvi pogled čini da država nudi građanima dobru priliku da zarade, to vjerojatno neće biti tako. Prvo, visoka inflacija od preko 10 posto svaki prinos ispod toga čini negativnim. Kraće rečeno, to je gubitak. Drugo, ako ljudi kupe obveznice uz kamatu od 3,25 posto, ubrzo nakon toga uslijedit će dizanje kamate na štednju kod banaka, koja može premašiti 3,25 posto i ljudi će shvatiti da su se zaletjeli u obveznice. Da je hrvatska država majka, a ne maćeha, onda bi ponudila indeksnu klauzulu na obveznice koja prati stopu inflacije uvećano za primjerice 3,25 posto. E, to bi bio dobar i pošten posao u kojem bi građani stvarno zaradili.

- Ima li većih kamata od 3,25 posto?

- Euribor kamatnjak na godinu dana, kao referentni kamatnjak, sada je već na 3,5 posto, a Libor čak 5,5 posto. Ako se država uspije zadužiti uz 3,5 posto, to će joj biti zadnje jer vani će u danima koji dolaze biti daleko skuplje. Zaključno, trenutna kamata koju nudi država na obveznice jest viša od kamate na štednju u bankama, ali to će se relativno skoro promijeniti. No, tu početnu zaradu pojest će inflacija jer će ona, kao što sam rekao, vrlo skoro snažnije porasti. Bit će do samo privid dobrog ulaganja za građane. Ovaj posao bit će dobar samo za državu koja će se jeftino zadužiti.

- Zašto Vlada državne obveznice nije ponudila građanima prije dvije ili više godina kada je bila vrlo niska inflacija?

- E, to je pravo pitanje. U proteklih dvadesetak godina izrazito niske inflacije državne obveznice su isključivo nuđene takozvanim institucionalnim investitorima (banke, osiguranja, fondovi) i oni su zarađivali ogromne prinose u milijardama. Sada kada je na sceni visoka inflacija nude obveznice građanima jer oni u pravilu slabije poznaju poslove investiranja. Zato je ova emisija narodnih obveznica jedan u nizu predizbornih poteza, u što spada i namjera subvencioniranja stanarina, obnova Banije tek sada i slično.

- Vraćate li se u politiku na idućim izborima, kad god oni bili i po kojem već izbornom zakonu?

- Nisam ni izašao iz politike iako nisam u Saboru. Predsjednik sam stranke Promijenimo Hrvatsku i aktivno radimo na okupljanju sa sličnima kako bismo konačno porazili one koji nas godinama uništavaju. Kao stranka smo se snažno angažirali tijekom covid-19 krize boreći se protiv manipulacija Stožera i za slobodu izbora pojedinca glede cijepljenja, što su mnogi ljudi prepoznali. Prije godinu dana jedini smo podnijeli kaznenu prijavu protiv dvadesetak najodgovornijih osoba u Hrvatskoj Međunarodnom kaznenom sudu za zločine protiv čovječnosti tijekom Covid 19 krize, u Haagu, i oni će morati odgovarati. Pored toga, učinili smo sve što smo mogili da zadržimo kunu, a oporba nas u tome nije nažalost podržala. Nastavljamo s procesom okupljanja svih koji imaju sličan program jer su pripreme za izbore započele.

- Jesu li mogući izvanredni izbori?

- Jesu. Vidimo da transkripti cure sve više, a obruč oko Plenkovića se sve više steže. On je sve nervozniji i uplašeniji i poseže sve više za autoritarnim mjerama, a spašavajući sebe već je otpustio 28 ministara u šest godina. Kraj je blizu. U Hrvatskoj je previše toga kontaminirano. Vlada se guši u aferama, ljudi su tjeskobni i zabrinuti, a propaganda radi svoj posao tvrdeći da smo među 15 najrazvijenijih zemalja u EU-u. Nadam se da je većini sada jasno da se već poodavno ništa ne može promijeniti parcijalnim mjerama i s ljudima koji su nas doveli do ruba propasti. Nužne su velike i korjenite promjene s novim, poštenijim, stručnijim i hrabrijim ljudima. U svemu tome ključno je da barem 70 posto ljudi izađe na izbore. Potom slijedi promjena izbornog zakona i uvođenje reda u pravosuđe pa dalje… Bez toga nema promjena. Svima nam treba novi optimizam, više pravde i slobode te unutrašnjeg mira uz koje je jedino moguć pravi život pojedinca i obitelji u našoj prelijepoj Hrvatskoj. Mislim da je ponovo došao čas da se biraju ljudi s imenom i prezimenom koji će bez zadrške stati iza onoga što govore i za to odgovarati. 

Povezane vijesti

• Zakon o konverziji jednoglasno usvojen
• Stiglitz: Hrvatska ne treba uvesti euro
• Troskot: Postajemo starački dom za Europsku uniju