Hrvatsku političku scenu prošli je tjedan prenerazila saborska rasprava u sklopu koje je HDZ-ovka Majda Burić nazvala Katarinu Peović iz Radničke fronte "srboljubom" i "rusoljubom". Uslijedile su brojne osude tog primitivnog čina, u kojima su komentatori dočekali Burićkinu glupost na volej i, vješto kao Kylian Mbappe, poentirali tvrdnjom da HDZ dlaku mijenja, ali ćud ne. Bio je to uobičajeni sajam prvoloptaštva hrvatske lijeve scene, stare dobre elegije i uvijek dobrodošli traktati, kako u politici tako i u medijima. Po tisuću i neki put pročitali smo naramak brzopoteznih osuda desnice i krenuli dalje.

Nitko međutim nije napisao da je do reakcije Majde Burić došlo nakon saborskog nastupa Katarine Peović u kojem je zastupnica Radničke fronte vješto manipulirala novim Zakonom o pomorskom dobru, tvrdeći da on otvara mogućnost privatizacije plaža, premda to nije istina, i pozivajući ljude na ulice. To naravno ne opravdava Majdu Burić za ono što je izgovorila, ali ukazuje na mnogo veći problem od njezinih riječi. Da ima imalo političkog talenta, Burićka ne bi pričala o srboljubima, rusoljubima i sličnim glupostima, nego bi rekla Peovićki da laže i da je njezino izlaganje još jedan primjer ekonomskog analfabetizma u Hrvatskoj.

Navijanje za Ruse

Katarina Peović, naime, vjerojatno nije ni srboljub ni rusoljub, a i da jest to ne bi bio problem jer nema ništa loše u štovanju ruske i srpske kulture, a podnošljivim se može smatrati čak i intimno "navijanje" za Ruse u ratu u Ukrajini. Ali s Katarinom Peović svejedno imamo problem, i to pravi problem, a taj je što na hrvatsku javnu scenu ona ne prestaje gurati sulude političko-ekonomske ideje, i što te njene sulude ekonomske ideje jedan dio građana sasvim ozbiljno shvaća. To je naravno njezino pravo kao slobodnomisleće osobe i pogotovo kao izabrane saborske zastupnice, ali pravo svih ostalih je da ukažu na štetnost toga što ona propagira. A štetnost toga što ona propagira za ovu klimavu hrvatsku ekonomiju je kolosalna.

Trebao bi puno veći tekst od ovoga da se istakne sve što je loše u političko-ekonomskim vizijama Katarine Peović. Ali onako ukratko: ona zagovara nerad umjesto rada, državu umjesto poduzetništva i tešku regulaciju umjesto slobode tržišta. Takva agenda, kakvu iz dana u dan promovira Katarina Peović, Hrvatskoj dugoročno može napraviti više štete nego tisuću ruskih tenkova.

Zabrana rada

Kao prvi primjer možemo navesti turbo populističku inicijativu Katarine Peović za neradnom subotom. Da, dobro ste pročitali - u Hrvatskoj nije postignut ni konsenzus oko neradne nedjelje, a ona, s ciljem da se dodvori raznoraznim nevoljnicima, želi da se zapečati i neradna subota. Naravno, ni to nije kraj, pa je zastupnica Radničke fronte već govorila i o 4-dnevnom radnom tjednu, dakle o neradnom petku. Gdje je kraj? Vjerojatno u neradnom tjednu, mjesecu pa godini. Čekamo trenutak u kojem će Katarina Peović objaviti da bi zakonski trebalo zabraniti rad.

Kultura nerada prilično je svojstvena Radničkoj fronti, stranci koju dobrim dijelom čine dokoni salonski ljevičari koji su radnički trliš vidjeli jedino na televiziji. Ali kad se ta kultura nerada iz stranačkih kružoka počne prelijevati na širu scenu, onda to postaje problem. Ponovimo još jednom - oni imaju svako pravo širiti svoje političko ekonomske ideje i nije namjera ovog teksta uskratiti im to pravo - već istaknuti koliko su te ideje štetne.

U Hrvatskoj i u svijetu naime postoje tvrtke u kojima se ne radi ni subotom ni nedjeljom, pa i one u kojima se ne radi ni petkom, ali isključivo zato što je to njihov izbor, a ne zato što je netko tako odlučio dekretom. A u svijetu Katarine Peović i Radničke fronte nema mjesta za slobodu nego samo za dekrete, i zato su oni korisni za zemlju kao peronospora za vinovu lozu. Promicanje nerada vrlo je opasno za državu koja ekonomski debelo kaska za svojim zapadnim susjedima, jer jedino se radom, i to prilično krvavim, može nadokaditi taj zaostatak. I to je ono što je Majda Burić trebala reći u Saboru.

Ford i Ferrari

Drugi primjer ekonomskog analfabetizma Katarine Peović, koji bi se slobodno mogao nazvati i ekonomski idiotizam, su njezine izjave o Mati Rimcu. Naime, tog hrvatskog poduzetnika, koji je preuzeo Bugatti, proizveo jedan od najbržih automobila u povijesti i nekoliko puta zadivio auto-moto svijet, Peovićka, inače po struci profesorica nečeg tako epohalnog kao što su "kulturalne teorije", naziva pravarantom i balkanskom Elisabeth Holmes. Za one koji ne znaju, Holmes je nekadašnja američka poduzetnica koja je prodavala izmišljeni medicinski proizvod lažirajući njegovu funkcionalnost, zbog čega je nedavno osuđena na preko 11 godina zatvora. Nije poznato je li Rimac tužio Peovićku zbog te izjave, ali je poznato da se ona nikad nije ispričala, premda je ta njezina izjava sto i tisuću puta gora od onoga što je njoj rekla Majda Burić. Čisti idiotizam, o kojem dežurni komentatori i moralizatori nisu napisali ni retka.

Majda Burić (CROPIX)

Jest da je kult obožavanja Mate Rimca u Hrvatskoj ponekad i pretjeran, ali je neporeciva činjenica da je Rimac za Hrvatsku već sada učinio više nego ijedan političar ikad, više nego Franjo Tuđman, Ante Starčević i kralj Tomislav zajedno. Svakome tko razumije društvo barem malo bolje od ameba-razine na kojoj rezonira Majda Burić jasno je da države velikima čine upravo poduzetnici. Nisu Ameriku velikom učinili George Washington, Abraham Lincoln i Franklin Roosevelt, nego Henry Ford, John Rockefeller i Elon Musk. Nije Italiju uzdignuo Garibaldi, nego Piaggio, Ferrari i Armani. Tko to ne razumije, doista ništa ne razumije, a Katarina Peović nastoji razvaliti i ono malo poduzetničkog duha i inicijative što imamo u Hrvatskoj. I onda je, kao, najveći problem neka glupa opservacija o srboljubima i rusoljubima? E, pa nije.

Opća praksa

Kao treći primjer može poslužiti Peovićkino političko teoretiziranje "opće prakse", odnosno takozvani "demokratski socijalizam" koji ona zagovara. Da se razumijemo, socijalizam kao poredak u kojem svi lijepo žive od "zajedničkog novca", bez obzira tko je koliko privrijedio, ne mora biti loša stvar, ali je prilično upitno je li moguć i ostvariv u praksi. Dapače, ljudska vrsta bi trebala stremiti nekoj vrsti "društva uzajamnog pomaganja", jer nismo (valjda) primati nego ljudi, i u trenutku kada (i ako ikad) novca i dobara bude dovoljno da svi živimo dobro, onda bi taj novac i ta dobra trebalo i raspodijeliti. Ali do tog univerzalnog blagostanja, ako će ono uopće ikad i biti moguće, ljudsku vrstu dijele još desetljeća, vjerojatno i stoljeća, a Hrvatsku i više. A do tada, kao što je povijest bez sumnje pokazala, jedini put prema naprijed je vrlo pametno i blago regulirano tržište, i sve što ide uz to.

Ako netko misli da to nije istina, i da su Peovićka i njezini tralambasi u pravu, neka pogleda gdje su danas zemlje koje su imale slobodno tržište u odnosu na one koje su imale (ili još uvijek imaju) dogovornu ekonomiju. Gdje to odlaze mladi Hrvati po veće plaće i bolji život, u Njemačku, Irsku i Ameriku, ili u Rusiju, Sjevernu Koreju i Venecuelu?

Zapravo, bilo kakva rasprava o ovoj temi u potpunosti je besmislena, jer još samo politički šarlatani poput Katarine Peović i neobične grupice koje se okupljaju oko nje, prodaju i "puše" priče o socijalizmu.

Što smo skrivili?

Stoga nam preostaje zaključiti samo jedno - što smo to mi kao društvo skrivili da nas u Saboru predstavljaju osobe kao što su Majda Burić i Katarina Peović? Gdje je to krenulo toliko krivo da je njihov sukob danima glavna vijest u zemlji? I kad ćemo se već jednom riješiti takvih pojava na političkoj sceni? E pa, vjerojatno nikad.  

Na toj istoj sceni, na primjer, konkurira i kvantni fizičar Ivica Puljak, čovjek koji zna kako je nastao svemir. Ali u zemlji u kojoj većina građana vjerojatno misli da je Lepton novi centarfor Chelseaja, a Gluon branič PSG-a, valjda je normalno da Peovićka i Burićka imaju jednako, ako ne i više šanse za nacionalni politički uspjeh od njega.

Stoga smo, na koncu konca, i jednu i drugu zaslužili. 

Povezane vijesti

• Čaroban, jedinstven, legendaran... Ferrari slavi 70 godina
• Katarina Peović: "Mate Rimac je ultimativna svjetska prijevara"
• Peović: Ne poistovjećivati naciju sa zločinima i generalizirati kao Burić