Nova analiza koja odgovara na pitanje gdje nastaju „inovativna” radna mjesta u SAD-u oslikava podijeljeno gospodarstvo u kojem se kompanije ključne za budući rast koncentriraju na sve manjem broju lokacija.

Razlike u tempu otvaranja novih radnih mjesta, dohocima i budućim perspektivama između uspješnih gradova i ostatka SAD-a u posljednje su vrijeme sve češće predmet žestokih političkih rasprava i ekonomskih istraživanja, a istraživanje Brookings Institutiona, objavljeno u ponedjeljak, pokazuje da je problem puno složeniji nego što se mislilo.

Tako čak i gradovi koji postižu dobre rezultate kada je u pitanju otvaranje novih radnih mjesta, poput Dallasa, sve teže privlače radnike iz 13 sektora s najproduktivnijim poslovima.

Između 2005. i 2017. godine kompanije u kemijskom i sektorima satelitskih telekomunikacija i znanstvenih istraživanja preselile su u nekih dvadesetak gradova, među kojima prednjače San Francisco, Seattle, San Jose, Boston i San Diego, pokazalo je istraživanje.

Ti su, većinom obalni, gradovi privukli oko 250 tisuća novih radnih mjesta, što predstavlja povećanje za šest posto.

Tvrtkama u tim sektorima obično na ruku idu međusobna blizina, kao i činjenica da visoko obrazovane zaposlenike na koje ciljaju privlače gradski sadržaji.

Ekonomist Brookings Institutiona Mark Muro strahuje da bi taj trend mogao „eskalirati i postati destruktivan”, s obzirom na razdvajanje radne snage na one zaposlene u visoko produktivnim gradskim područjima, s dobrim primanjima, i one koji rade u drugim dijelovima zemlje.

Iako su skupo stanovanje, visoke plaće i gužve potaknule neke tehnološke tvrtke na otvaranje ureda izvan Silicijske doline, takva su kretanja zasad sporadična. Većina američkih gradskih područja ili gubi poslove u inovativnim sektorima ili ih uopće ne uspijeva privući, rekao je Muro.

U desetljeću na izmaku „duboko se ukorijenila jasna hijerarhija gospodarskih rezultata baziranih na inovacijskim kapacitetima”, stoji u istraživanju. U 13 analiziranih sektora radnici u bolje plasiranim gradovima bili su oko 50 posto produktivniji nego u ostalima.

U većem dijelu razdoblja nakon Drugog svjetskog rata radna snaga bila je mobilnija, a vrste kompanija koje su bile glavni pokretači gospodarstva nisu se tako intenzivno grupirale. Takav trend započeo je oko 1980. godine, napominje Reuters.

Povezane vijesti

• Hrvatska ima najveći pad zaposlenosti u EU
• Zapošljavanje u SAD-u snažno ubrzalo u siječnju
• Rast BDP-a znači minimalno između 20 tisuća i 30 tisuća novih radnih mjesta