IEA: globalni klimatski ciljevi "gotovo neostvarivi" bez hvatanja ugljikovih spojeva

(Hina/EPA)

Ako zemlje žele postići ciljanu neto nultu emisiju ugljičnog dioksida kako bi zakočile klimatske promjene, moraju pojačati upotrebu tehnologije hvatanja, korištenja i skladištenja ugljika (CCUS), upozorila je Međunarodna agencija za energetiku (IEA).

Nakon sklapanja Pariškog klimatskog sporazuma 2015. godine sve više zemalja i tvrtki želi do sredine stoljeća postići neto nultu emisiju ugljičnog dioksida.

Da bi se to postiglo, količina zarobljenog ugljičnog dioksida (CO2) mora se do 2030. godine povećati na 800 milijuna tona, sa sadašnjih oko 40 milijuna tona, utvrdila je IEA u danas objavljenom izvješću.

Do 2030. godine u tu bi tehnologiju trebalo uložiti do 160 milijardi dolara, deset puta više nego u prethodnom desetljeću, dodaju.

"Ako se to ne napravi, naši energetski i klimatski ciljevi bit će gotovo neostvarivi", naglasio je čelnik IEA-e Fatih Birol.

Pad svjetskog gospodarstva zbog pandemije COVID-19 predstavlja rizik za projekte koji ovise o državnoj potpori, pa bi mogli biti odgođeni ili otkazani, objavila je IEA.

Ujedno je pad cijena nafte smanjio prihode postrojenja koji hvataju, koriste i skladište ugljični dioksid i prodaju ga za potrebe vađenja nafte tercijarnim metodama (EOR), odnosno istiskivanja nafte ubrizgavanjem ugljičnog dioksida.

Mjere potpore ekonomskom oporavku ipak su „jedinstvena mogućnost da vlade podrže tehnologiju hvatanja, korištenja i skladištenja ugljika, uz ostale tehnologije čiste energije", naglašava agencija.

"Norveška je potvrdila vodeću ulogu u Europi, najavljujući veliko ulaganje u projekt Longship", kazao je Birol, referirajući se na norvešku najavu gradnje dviju pogona za hvatanje i skladištenje ugljika.

Priča o tehnologiji hvatanja, korištenja i skladištenja ugljika ipak u najvećoj mjeri svjedoči o neispunjenim očekivanjima zbog nedostatka komercijalnih poticaja, velikih kapitalnih troškova i otpora javnosti skladištenju, posebno na kopnu, konstatira IEA.

Agencija je 2009. zatražila da se do 2020. izgradi 100 velikih CCUS objekata za potrebe skladištenja oko 300 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje. Do danas ih je u pogonu samo 20 koji 'ulove' oko 40 milijuna tona godišnje.