Sudjelovanje u Domovinskom ratu ne bi se smjelo uzimati kao olakotna okolnost kod donošenja presuda, pogotovo ne za tako teška kaznena djela kao što je silovanje djeteta. Vjerujem da bi se s time složila i većina branitelja. Pa nisu se valjda borili za to da na takav način budu povlašteni u društvu. Ovo što se dogodilo je sramotno, nema dileme za Rudolfa Frančulu, poznatog istarskog odvjetnika, javnog tužitelja, suca, jednog od naših najvećih stručnjaka za kazneno pravo, čovjeka koji je pet godina bio sudac na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Naime, njega smo upitali za mišljenje o, blago rečeno, nakaradnoj sudskoj praksi da se braniteljima sudjelovanje u Domovinskom ratu uzima kao olakotna okolnost za najteža kaznena djela.

Posljednji slučaj doveo je tu grotesku do vrhunca. Silovatelju šestogodišnje djevojčice sutkinje Visokog kaznenog suda smanjile su prvotnu kaznu zatvora koju mu je dosudio Županijski sud u Dubrovniku s 14 na 11 godina, zato što je bio u Domovinskom ratu. I nije to kazneno djelo počinio jednom, što bi ionako bilo grozomorno, nego je godinu dana učestalo zlostavljao malodobnu kćer svoje supruge. Nevjerojatno već zvuči činjenica da je njegova odvjetnica u žalbi navela to kao propust Županijskog suda, ali još nestvarnije je što su sutkinje Visokog kaznenog suda usvojile takvu žalbu.

"Naime, u obzir treba uzeti zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje se tereti optuženik, a to je kazna zatvora 3 do 15 godina te je u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj otegotnih, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti te propustio optuženiku cijeniti kao olakotnu okolnost činjenicu da je sudjelovao u Domovinskom ratu", stoji u obrazloženju presude Visokog kaznenog suda.

Nažalost, nije ovo usamljeni slučaj u hrvatskom pravosuđu, već se može govoriti i o suludoj praksi. Slično, iako ne tako ekstremno kao što je seksualno zlostavljanje djeteta, dogodilo se u slučaju ugostitelja u Zagrebu, koji je 2017. silovao svoju zaposlenicu. Nesretna je djevojka tek počela raditi u njegovom lokalu kad ju je ovaj natjerao u njegov stan gdje ju je zatočio i silovao. I nije mu to bilo prvi put da je počinio takva kaznena djela. Naime, prije toga je bio nekoliko puta osuđivan, i to, između ostalog, zbog silovanja i protupravnog oduzimanja slobode. Svejedno, sud je kao olakotnu okolnost uzeo njegovo priznanje djela, izraženo kajanje, smanjenu ubrojivost, sudjelovanje u Domovinskom ratu, odlikovanje Spomenicom Domovinskog rata, teško zdravstveno stanje i ispriku silovanoj djevojci, te mu dosudio pet godina zatvora, na što je kasnije Vrhovni sud dodao još godinu dana.

Još je svjež riječki slučaj iz travnja 2020. kada se V. B. posvađao sa susjedom i potom je silovao. Nakon što ju je silovao, zabranio joj je da napusti njegovu sobu iz koje je uspjela pobjeći tek idući dan. Županijski sud u Rijeci odredio mu je sedam godina zatvora, što je kasnije potvrdio i Visoki kazneni sud, koji je u obrazloženju odluke naveo: "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena kazna zatvora odgovara težini počinjenog kaznenog djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Okolnosti počinjenja upućuju da je postupanje optuženika prilikom silovanja žrtve prešlo mjeru ponižavanja koja je imanentna svakom kaznenom djelu silovanja. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio sudjelovanje optuženika u Domovinskom ratu, činjenicu odlikovanja i očinstvo troje djece (iako su djeca punoljetna). Otegotnim je cijenjena dosadašnja višestruka osuđivanost za druga djela (za kaznena djela zapuštanje i zlostavljanje djeteta, nasilničko ponašanje u obitelji, tešku krađu, prijetnje i iznudu)."

Od kraja Domovinskog rata prošlo je već više od 25 godina, a njegovi sudionici (pa čak i njihovi potomci) i dalje imaju povlastice koje sežu dotle da im se umanjuju zatvorske kazne za teška kaznena djela samo zato što su bili branitelji, umjesto da društvo nedvosmisleno osudi takve zločine i oduzme eventualna odlikovanja neupitnim zločincima. Frančulu smo upitali je li tako bilo i sa sudionicima NOB-a, jesu li i oni bili povlašteni u tolikoj mjeri da su im se smanjivale zatvorske kazne. U Jugoslaviji, koliko se on sjeća, nije bilo slučajeva da bi se sudionicima NOB-a to uzimalo kao olakotna okolnost kod donošenja presuda za teška kaznena djela, barem ne kod nas u Istri, gdje je i sam bio sudac. "Ne sjećam se takvih slučajeva, a siguran sam da to nije mogla biti praksa." Naprotiv, kaže da je sudska praksa bila takva da se vrlo malo toga uzimalo kao olakotnost.

- Imao sam slučaj jednog čovjeka kojem se sudilo za seksualno uznemiravanje, dakle ne za silovanje. Bio je bolestan, priznao je svoje nedjelo, ali porotnice nisu imale milosti, tražile su maksimalnu tadašnju kaznu, kakva mu je na kraju i dosuđena, a na višem sudu neznatno umanjena. Iako su njegove olakotne okolnosti bile realne, nisu uzete u obzir, zaključuje Frančula.

Povezane vijesti

• Labin: Muškarac silovao 50-godišnjaka
• Trojica Australaca optužena zbog silovanja 18-godišnje Norvežanke
• Silovali mentalno zaostalu djevojku, baka ubila novorođenčad