BIVŠI PREDSJEDNIK UDRUGE MOTOVUN-EKOGRAD
NAKON DVANAEST GODINA: Ranku Bonu, osuđenom jer je rekao da se bivši načelnik Motovuna ponaša poput žohara, država mora platiti 7.500 eura
(Snimio Milivoj Mijošek)
Dvanaest dugih godina potrajalo je dokazivanje prof. dr. Ranka Bona da nije kriv za uvredu bivšeg načelnika Općine Motovun Slobodana Vugrinca. Na stranu tog bivšeg predsjednika udruge Motovun-Ekograd i umirovljenog profesora Sveučilišta u Readingu ovih je dana stao Europski sud za ljudska prava (ESLJP).
Sud u Strasbourgu, kojem se obratio nakon što je u Hrvatskoj iscrpio sve moguće pravne lijekove, utvrdio je da je Ranku Bonu presudama povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz čl. 10 Konvencije o ljudskim pravima. Bon je naime gubio bitke od 2010. godine na Općinskom sudu u Pazinu, Županijskom sudu u Puli i Ustavnom sudu RH.
Zbog dugotrajne se sudske trakavice, kaže, i ne osjeća se kao da je dobio spor. Problem je što će se, ističe, ovakva stvar ponoviti.
- Ovo je Pirova pobjeda, bez ikakvog osjećaja zadovoljstva. Kad bih znao da neki drugi čovjek u ovoj zemlji više neće naići na takve probleme, zato što sam se ja za to izborio, dobro bih se osjećao. Ali jednostavno znam da to nije tako. Teško je vjerovati da će istinska pravda biti zadovoljena. Veliki suci u Hrvatskoj neće sjesti i razmisliti kako spriječiti da se nešto ovakvo ikada ponovi, rekao je Bon.
Sporna situacija zbog koje je završio na sudu proizašla je iz znanstvenog skupa održanog 2009. godine u Zagrebu, gdje je Bon imao izlaganje u sklopu foruma "Zajedno protiv otimačine - kako dalje protiv Zakona o golf igralištima". Analizirajući situaciju u Motovunu, Bon je ustvrdio da postoji manjak demokracije te da tadašnji općinski načelnik (Slobodan Vugrinec op.n.) proces provodi "u tami iza zatvorenih vrata" i pritom se ponaša kao „pravi pravcati žohar“.
Sporna se izjava, za koju je Bon tvrdio da nije znao da ga se u trenutku izgovaranja potonjih riječi snima, budući je netom prije dao izjave za medije, proširila internetom u obliku privatnog videa. Nakon toga je načelnik Vugrinec podnio privatnu tužbu protiv Bona zbog kaznenog djela uvrede.
Najprije je Općinski sud u Pazinu 2010. godine utvrdio da je Bon uvrijedio Vugrinca, ali da nije kriv za klevetu načelnika ili pak Općine Motovun. Županijski sud u Puli potvrdio je odluku pazinskog suda 2011., a Ustavni sud 2014. godine. Zbog uvrede je Bon bio primoran Vugrincu isplatiti kaznu od 26.666 kuna.
Bon je potom, 2015., tužio Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu smatrajući da hrvatski sudovi nisu uzeli u obzir uvjete pod kojima je došlo do tzv. uvrede Vugrinca.
- Što se tiče same presude, sucu pazinskog Općinskog suda Denisu Heku pokušavao pokušao sam objasniti da sam načelnika nazvao žoharom ne zato što sam htio vrijeđati žohara, nego zato što sam htio reći da sve radi u tami, iza zatvorenih vrata i na nedemokratski način. Ponovio sam to više puta, ali moj argument nijednom nije prihvaćen, izjavio je Bon.
Europski sud je razmotrio Bonovu tužbu te zaključio da je tadašnji načelnik Motovuna kao javna osoba trebao imati viši stupanj tolerancije prema kritikama upućenim njemu kao lokalnom političaru, bez obzira na okolnost da je izjava Ranka Bona za njega mogla biti uznemirujuća.
- Također je ukazano na ustaljenu praksu ESLJP-a u sličnim slučajevima, po kojoj se pravo na slobodu izražavanja primjenjuje ne samo na informacije i ideje koje se povoljno primaju, nego i na one koje „vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju“, s obzirom da su takvi zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti, ističe Bonov odvjetnik Vedran Ramadanović, temelj svakog demokratskog društva.
- Takva osuda, nastavlja Ramadanović, kao i visina novčane kazne koja je po ocjeni Europskog suda bila znatna, imale su obeshrabrujući učinak na Bona te negativne posljedice po njega budući da se zbog osude povukao iz političkog života i svih javnih aktivnosti, dok je s druge strane načelnik Vugrinec na slijedećim lokalnim izborima ponovno izabran za načelnika Općine. S obzirom da Bon žali što se uopće upuštao u ovakvo što, može se zaključiti da je sudski proces zaista negativno djelovao na njega.
- Ljut sam na sebe što sam se uopće upustio u takvo što. Cijeli je proces trajao 13 godina, a samo proces u Strasbourgu šest godina. Praktičan čovjek bi na mom mjestu jednostavno platio svotu koju od njega traži hrvatski sud i prestao se baviti time. Pametnom i razboritom čovjeku bih sada savjetovao: "ne idi u Strasbourg, plati i nemoj se s tim baviti".
Sud je u konačnici odredio reparaciju nematerijalne štete koju je po ocjeni suda pretrpio, zbog čega je Republika Hrvatska dužna u roku od 3 mjeseca Ranku Bonu platiti iznos od 7.500,00 eura te 3.250,00 eura na ime troškova postupka pred Sudom.
Isto tako sud je naglasio da se potpuna pravična restitucija može ostvariti putem obnove kaznenog postupka koji je u Hrvatskoj vođen protiv Bona, a odvjetnik Ramadanović najavio da će po uputi svojeg klijenta, po nastupu formalne konačnosti presude, pokrenuti postupak obnove kaznenog postupka u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku.
Opisujući obranu koju je iznio pred Europskim sudom, odvjetnik Vedran Ramadanović ističe i da se pozivao na okolnost koja se često ističe u ovakvim predmetima. Radi se o tzv. SLAPP tužbama (Strategic lawsuit against public participation) kojima je cilj, nastavlja Ramadanović, cenzurirati, zastrašiti i ušutkati kritičare opterećujući ih sudskim postupcima. Odnosno, radi se o ozbiljnom i opasnom mehanizmu koji ugrožava slobodu medija i sprječava građane i civilne udruge da se uključe u važne rasprave o javnim pitanjima.
- Nažalost, u sudskim se postupcima prečesto raspravlja je li neka izjava istinita ili ne, te može li škoditi nečijoj časti i ugledu, (u kontekstu klevete), ili pak radi li se o realnoj uvredi (u kontekstu uvrede), bez obzira na kontekst izjava u kojem su dane. Potrebno je razlikovanje izjava danih u okviru tema od javnog interesa i iznesenih u dobroj vjeri od strane novinara i nevladinih organizacija te, s druge strane, onih kojima je cilj isključivo zadiranje u privatnost neke osobe i puki senzacionalizam. Odnosno, kako to ESLJP pojašnjava u brojnim odlukama, potrebno je razlikovati političku pogrdu u odnosu na teški i ničim izazvani napad na neku osobu ili govor mržnje. Poštujući izrečeno, ovakvih povreda temeljnih ljudskih prava bi moglo biti manje, a kreirala bi se pravna sigurnost kojom bi građani svoja prava ubuduće ostvarivali neposredno pred hrvatskim sudovima, a ne tek pred sudom u Strasbourgu, gdje zbog velikog broja predmeta, postupci traju godinama, zaključio je Ramadanović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
