PRESUDA

EPILOG NOĆNE TUČNJAVE IZ 2016. U BLIZINI CENTRA PULE: Trener i igrač rukometaša Arene Velimir Tomašev ide u zatvor zbog brutalnog premlaćivanja djevojke i mladića na Punti

| Autor: Mateo SARDELIN

Rukometaš Velimir Tomašev (37) iz Pule nepravomoćno je osuđen na pazinskom Općinskom sudu na jedinstvenu bezuvjetnu zatvorsku kaznu od godinu i pol zbog dva kaznena djela protiv života i tijela, dok je oslobođen optužbe da je oštetio tuđi automobil.

Radi se o slučaju iz ožujka 2016. godine kada je okrivljeni u Puli fizički napao i teško ozlijedio tada 18-godišnju Rebeccu Tončicu i tada 20-godišnjeg Arnesa Pervića. Jučer na objavi presude pred sucem Denisom Hekom u Pazinu Tomašev se nije pojavio. Zbog premlaćivanja djevojke dobio je godinu dana zatvora, a za premlaćivanje muškarca sedam mjeseci pa mu je sudac odredio jedinstvenu kaznu od godine i šest mjeseci. Sudac mu je odredio i plaćanje troškova suđenja od 7.980 kuna.

Tomašev je proglašen krivim da je 20. ožujka 2016., oko 1.50 sati u Puli, u Parku žrtava fašizma, u cilju da teško tjelesno ozlijedi, Rebeccu Tončica rukom snažno udario u predjelu lica uslijed čega je ona pala na tlo. Nastavio ju je tući nanijevši joj ozljede u vidu krvnog podljeva lijeve polovine lica, oguljotine jagodične regije - lijevo, oguljotine i otok donje usnice. Zadobila je i krvni podljev   hrpta nosa i više fragmentarni prijelom nosnih kostiju s pomakom koštanih ulomaka. Odmah nakon toga je oko 2 sata u Ravenskoj ulici Arnesa Pervića višestruko udarao šakama i nogama u predjelu glave i tijela, uslijed kojih je Pervić zadobio ozljede krvnog podljeva i oguljotine čela, razderotine zatiljnog dijela glave i krvni podljev vjeđe lijevog oka. U daljnjem napadu je spriječen tako što ga je druga osoba odmaknula od žrtve. Tomašev je oslobođen optužbe da je oštetio automobil VW Passat pulskih oznaka, koji je bio parkiran ispred kućnog broja 6 u Ravenskoj ulici.

Tijekom suđenja koje je započeto još 2017. godine na pulskom Općinskom sudu Tomašev je izjavio da se ne osjeća krivim za djela koja su ga teretila. Tada smo na suđenju pratili tijek rasprave i iskaz oštećene Rebecce Tončica koja je bila izjavila da je te kobne noći s društvom bila u parku, a da je nedaleko od njih bio Tomašev sa svojim društvom. Društvo okrivljenika je bilo prilično veselo, vikalo je te razbijalo boce, a Tončica je kazala da im je njezino društvo dobacilo da to ne čine. Tada je primijetila da se to društvo počelo udaljavati prema lokalima, a potom je dobila udarac u lice i pala bez svijesti. Probudila se na odjelu Hitne pomoći s unakaženim licem.

Tomašev je na kraju njezinog iskaza sudu izrazio žaljenje što se djevojci dogodilo, a i kroz što je sve njezina obitelj morala prolaziti.

Nakon nje iskaz je dao Pervić kazavši da je zajedno s društvom potrčao prema Rebecci kada je vidio da je napadnuta. Potom je primijetio da se okrivljenik s prijateljima vraća natrag pa su Pervić i prijatelj napadnuti tako što su ih naguravali i tukli, a dobio je i bocom u glavu. Svjedočio je da ga je Tomašev tukao i gušio i da nije stao dok ga jedan iz njegovog društva nije odmaknuo.

Podsjetimo da je Tomašev nakon događaja u ožujku bio na slobodi do 11. travnja kada je priveden u pulski pritvor u kojem je boravio 10 dana, a na slobodu je izašao 21. travnja tako što je platio jamstvo od 50 tisuća kuna. Koliko je trebalo da izađe na slobodu, njegov rukometni klub mu je skinuo suspenziju koju je imao na svim funkcijama u klubu Arena Jadrograd, te je odmah zaigrao u humanitarnoj utakmici između Verude i tada Arene Jadrograd u dvorani Mate Parlov u Puli. Klub se sada zove Arena Pula, a Tomašev je glavni trener i igrač u klubu. No, sama humanitarna utakmica je prošla sa zvižducima publike i negodovanjima jer je Tomašev bio netom izašao iz pritvora, a prema samoj se publici podnio prilično bahato. Tadašnji tajnik kluba Denis Bašić nije vidio ništa sporno da Tomašev sudjeluje u susretu.

Nakon napada o slučaju se raspitivao tada počasni konzul Kraljevine Danske Branko Herak budući da je Rebecca imala dansko državljanstvo. Izjavio nam je da se telefonom raspitivao u bolnici o stanju Rebecce, ali da su ga tamo stalno prespajali i u konačnici nije saznao ništa. Telefonski je kontaktirao i Policijsku upravu istarsku, ali ni od nje nije ništa saznao.

- Nikad mi se to u 25 godina, koliko sam počasni konzul, nije dogodilo. Nisam tražio, niti bih se miješao u istragu. Neka policija i službeni organi odrade svoj posao. Raspitivao sam se, što konzulat i ambasada inače rade. Mi ćemo biti potpora našoj državljanki, izjavio nam je tada Branko Herak. 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter