Moja kćer je sjedila u Titovom parku s društvom i odjednom im je neki nepoznati dečko prišao s mobitelom na kojem su bile već pripremljene lajne speeda. Nitko od njih nije ga poznavao, a ispostavilo se da po cijelom parku kruže mobiteli s lajnama, ispričala nam je jedna mama iz Pule

"Nemojmo se zavaravati! Panika je! Stanje je alarmantno! Droga je među srednjoškolcima toliko raširena da kao roditelj ne znam što više učiniti! Drogiraju se za vrijeme nastave, večernjih izlazaka, u kafićima, na plaži, kod kuće… Drogu su kćerki davali prijatelji iz škole, za vrijeme nastave i nakon nje, poznati i nepoznati vršnjaci… Ne mogu zaštiti kćer. Ne mogu je zatvoriti u kuću i vezati lancima".

Ovo su riječi majke jedne pulske srednjoškolke koja se do svoje šesnaeste godine već, kako kaže majka, navukla na alkohol i sve moguće droge, osim na heroin.

- Najgore od svega je što mnogi roditelji ne vide što im se zbiva s djecom. Ne žele vidjeti problem jer, što se njih tiče, problema nema, njihova su djeca odlikaši! Samo nižu petice… Zdravo se hrane. Kao argument da je sve u redu s djecom koriste konstataciju da čak ni kolu ne piju, prepričava nam ova Puljanka koja želi ukazati na problem raširenosti i dostupnosti droge među srednjoškolskom, ali, kako tvrdi, čak i osnovnoškolskom populacijom.

Psihijatar u Rijeci

- To su riječi tih roditelja koji ili ne žele vidjeti da im je dijete nakljukano svim i svačim, ili minoriziraju problem. Velik se broj pulskih srednjoškolaca doslovno razvaljuje drogama poput amfetamina, DMT-a, MDMD-a, klonazolama, LSD-a… Ne znaju gdje su, haluciniraju, pogađa ih amnezija, agresiva. Nasilni su jedni prema drugima. U dobi kad bi se trebali razvijati, doživljavati prve ljubavi i prva razočarenja, oni su gori od zombija. No, bitno da imaju sve petice u školi, ogorčeno će ova majka koja, budući da u Puli nema psihijatara i psihologa koji bi se bavili tinejdžerima, više od pola godine vodi kćerku psihijatru u Rijeku.

Njezina kćer se, zahvaljujući terapijama i velikom obiteljskom angažmanu, ali i podršci profesora, uspjela riješiti ovisnosti o opijatima i alkoholu. Sad već duže vrijeme čista od svega, nedavno je izašla s društvom do Titovog parka, gdje se navečer okuplja veći broj pulskih srednjoškolaca, odnosno mladih.

- Vratila se kući zgrožena. Sjedila je tamo s društvom i odjednom im je neki nepoznati dečko prišao s mobitelom na kojem su bile već pripremljene lajne speeda. Nitko od njih nije ga poznavao, a ispostavilo se da po cijelom parku kruže mobiteli s lajnama. Droga među njima kruži na otvorenom, javnom prostoru, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Nitko se ne skriva. Droga je prejeftina, previše je ima i svugdje je dostupna. Ono što je kćerku i njezino društvo zgrozilo je što nikog nije briga. I ona i njezini vršnjaci zaista imaju dojam da nikome u ovom društvu nije stalo do njih. U Puli nema mjesta gdje bi ona mogla izaći i samo popiti piće. Nema mjesta na kojem se ne može doći do droge. O težini ovog problema govori i činjenica da su od njih 28 u razredu gotovo svi uzimali drogu, a 10 ih je dilalo kako bi pokrilo svoje potrebe. Pa je li to normalno?! Shvativši da su učenici na drogama, jedan je profesor predložio da se u školi počnu provoditi redovna testiranja, no mnogi su se roditelji tome usprotivili smatrajući to zadiranjem u privatnost. Oni ili okreću glavu od problema, ili misle da će ga riješiti sami, unutar svoje obitelji. Ili je u pitanju sram, srozavanje obiteljske časti i ugleda, pita se naša sugovornica.