(Snimio Filip Brala)
Budući da će se danas mnogi zabavljati povodom Noći vještica, izlaziti i slaviti, pišemo o događaju koji se popularizirao na ovim prostorima.
Prijevod Halloweena dolazi iz etimologije "Hallows’ Eve" odnosno Svetkovina Svih svetih koji u katoličkoj kulturi označava svetu večer uoči blagdana Svih svetih, koji se obilježava dan kasnije.
Dolaskom globalizacije Noć vještica postala je pomodni događaj, a tu je i snažan utjecaj marketinga, pop-kulture i sveopće povezanosti putem medija i društvenih mreža. Noć vještica tradicionalno potječe iz anglosaksonskih zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, gdje je najpopularnija, te Kanade, Australije, Novog Zelanda, Irske i drugih zemalja s jakim anglosaksonskim kulturnim naslijeđem no preteča Noći vještica složenija je kulturna praksa, a sama Noć vještica mali je djelić toga.
Katolička crkva smatra Noć vještica poganskim blagdanom, jer se odvija noć prije katoličkog blagdana Svih svetih, što ga dovodi u izravan sukob s kršćanskim vjerovanjima. U Hrvatskoj se koristi naziv "Noć vještica", temeljen na starom vjerovanju da su se u toj noći okupljale vještice no to je tek dio sante leda starosti događaja koji je sad folkloriziran rezbarenjem bundeva i halloween partijima.
Priča je složenija, korijeni Noći vještica sežu do vremena kad su Kelti živjeti u Albionu, Prettaniji u doba Rimljana odnosno otočju Britanija. Kelti su ostavili svoj kulturni trag na otočju, a nestali su djelomično zbog rimskih napada, germanskih napada i time što nisu zabilježavali kulturu pa su se asimilirale u druge narode.
Tijekom života, još u željeznom dobu, prije više od 2000 godina, a po nekim izvorima i 2500, stanovnici današnjih britanskih otoka slavili su Samhain. I tad su uočavali kako se godina dijeli na topliji i mračniji dio, stoga su radili ceremonije. Festival je obilježavao kraj žetvene sezone i početak zime, a vjerovalo se da je tada granica između svijeta živih i mrtvih najtanja, omogućujući duhovima da se vrate među ljude. Njihovi obredi su bili paljenje krijesova, nošenje maski za zaštitu.
Rituali su uključivali ostavljanje hrane na pragovima kao darove za preminule, proricanja, rituali za plodnost i zaštitu. Festival u izvornom obliku postoji kao folklor i kao dio baštine koji sad malim dijelom živi u Noći vještica.
Kršćanstvo u Europi od 4. stoljeća nadalje postaje državna religija u Rimskom carstvu, legalizira se 313. godine kako bi postala državna religija 386. odnosno ima povlaštena prava istatus. Crkva je prilagodila mnoge uvriježene običaje koje su pagani ostavili i reinterpretirala ih je u kontekstu kršćanske vjere.
Prilagodila je postojeće proslave poput Božića koji se počeo obilježavati na isti dan kad se slavio blagdan Nepobjedivog Sunca. Uskrs uključuje simbole zečeva koji su motivi iz prošlog doba. Na ovim prostorima i postojali su proljetni rituali obnove i čišćenja, povezani s dolaskom proljeća što je sad razdoblje korizme. Običaji su se prilagođavali i stapali i to kroz dugi period kako bi se vjera širila. Tako je papa Grgur III. u 8. stoljeću premjestio je blagdan Svih svetih iz proljeća na 1. studenog, čime je nastavio kršćanizirati poganske običaje odnosno festival Samhain.
Neki smatraju Noć vještica samo dijelom pop-kulture, načinjenom radi zabave i prikupljanja slatkiša preko Bare. Dok će jedni ujutro otići na groblje i misu, drugi će partijati, neki će čitati tarot jer vjeruju da su tada energije duhova najjače. Neki će kombinirati, noću se zabavljati, a ujutro paliti svijeće.
Svakako je jasno da u ovim nabrojenim praksama, ljudi traže višu silu, vječni život, Boga putem religije, vjerovanja, duhovnosti, spiritualizma i drugih potraga za dubljim smislom i objašnjenjem - "zašto sam ja tu?"
Najstarije što znamo religijskim praksama je to da one datiraju unazad 40 tisuća godina. Pišemo o periodu kad su ljudi crtali po pećinama, živjeli nomadski i nisu još znali uzgajati biljke i životinje, o kamenom dobu. Desetcima tisuća godina kasnije, ljudi započinju s uzgojem, otkrićem metala i sličnim tad inovacijama.
Povijest religije složena je i kompleksna no tolika starost potvrđuje kako su ljudi i tad bili svjesni i priupitali se koja je svrha života, desecima tisuća godina od nas ljudi su se molili božanstvima za plodnost, uspješan lov i sl. Folklor koji sad zovemo Noć vještica je ono što su irski i škotski imigranti u 19. stoljeću donijeli iz tradicije u SAD, nešto poput što se na ovim prostorima pljuje nakon što ti mačka pređe preko puta; soljenja oko kuće i prozora, kucanje u drvo, spaljivanje pusta - ukorijenjeni običaji nastali mimo religije.
Današnja Noć vještica ima jako malo tradicije keltskog Samhaina, s nadodanim modernim elementima poput maskiranja, rezbarenja bundeva, gledanja horor filmova, skupljanja slatkiša, što ju čini pop-kulturom dok se povijesni kontekst izgubio u internetskom dobu.
Možemo tvrditi da ljudi u vjeri i/ili religiji traže smisao života, zajedništvo i mir, ne svi no većina. Stoga ne čudi da postoje različite religijske, duhovne, okultne i druge prakse povezane s nadnaravnim.
Religije često nisu u skladu jedna s drugom, a u prošlosti su se vodili krvavi sukobi što se vidi u mnogim povijesnim i suvremenim primjerima. Relevantan primjer je u 4. stoljeću, s dolaskom kršćanstva u Pietas Iuliju, odnosno Pulu kad su srušeni hramovi Jupitera i Minerve, dok je Augustov hram preuređen u crkvu.
Ne treba iznenaditi da mnoge religije danas imaju negativan stav o običajima poput Noći vještica. Religije su danas liberalnije nego nekada, barem u Europi i Americi, a Halloween je postao brendirani događaj rezultat utjecaja globalizacije, konzumerizma. Ono je danas spoj malo drevnih vjerovanja i puno moderne pop-kulture, a za mnoge predstavlja još jedan razlog za slavlje i dokolicu uvečer.