Puljanin koji je mjesecima radio kao ugostiteljski radnik u jednom hotelu na skijalištu u talijanskoj regiji Bolzano sa četvrtka na petak automobilom se vratio u Pulu te za Glas Istre ispričao kako je taj put izgledao. Navodi nam kako je na put naprosto morao krenuti jer se hotel radi pandemije koronovirusom zatvorio, mada je trebao biti otvoren gotovo do Uskrsa. Odmah u uvodu našeg razgovora napominje da u njihovom hotelu nije bilo zaraženih, ali da je u Italiji situacija katastrofalna, van kontrole.
- S obzirom na to da se hotel zatvara nisam imao izbora nego uputiti se na put kući. Kao odgovorni građanin tražio sam način kako da se vratim, a da nikoga ne ugrozim. Iako ne pokazujem nikakve znakove bolesti, svjestan sam činjenice da ću u to, da sam ne nosim virus, biti siguran tek kroz dva tjedna, veli nam naš sugovornik koji je želio ostati anoniman.
U kontaktu s hrvatskim epidemiolozima doznao je da će po povratku kući u samoizolaciji trebati biti puna dva tjedna i tu je došlo do prve prepreke. On, se naime, nije htio vratiti svojoj obitelji, kako ih ne bi doveo u potencijalnu opasnost pa je čak razmišljao o odlasku u karantenu. Na kraju je, uz pomoć djevojke, pronašao prazan stan u kući njezine rodbine u koji je odlučio doći direktno s granice. Ona mu je, prije, toga napravila dostatne zalihe hrane i higijenskig potrepština koje su mu potrebne za dvotjednu samoizolaciju. Jer, priznaje nam, nakon onog čemu je svjedočio u Italiji ne pada mu na pamet postupati neodgovorno i dovoditi druge ljude u opasnost.
Na pitanje kako je prošao put na granici navodi nam kako je u Italiji jako puno oprečnih informacija o tome može li se uopće krenuti na put, što vam je potrebno.
- Rečeno mi je da mi prije svega treba potvrda da sam negativan na koronavirus. Tražio sam posvuda informacije gdje mogu napraviti test i na kraju stigao do liječnica moje šefice, no ona mi je rekla da me u Italiji sigurno nitko neće testirati, prvenstveno jer ne pokazujem nikakve simptome bolesti i na mene ne mogu gubiti ni vrijeme ni resurse. Nakon toga odlučio sam sjesti u auto i krenuti, priča nam.
Tijekom noći stigao je na granicu Rabuiesse gdje je prošao kratku kontrolu, odnosno Slovenci su mu izmjerili temperaturu.
- Unatoč mom strahu kako ću proći, ovdje me nisu ništa ni pitali, ni odakle dolazim ni gdje idem. Nakon toga krenuo sam na granicu Dragonja odakle su me naši ipak poslali na granicu Plovanija. Tamo sam čekao nešto više, iako gužvi nije bilo. Ispred mene bilo je troje mladih koji su se vraćali u Istru iz Italije gdje su radili te jedan sportaš koji se igrao u jednom talijanskom klubu, priča nam.
Na hrvatskoj granici primili su ga, priča nam, sanitarni inspektori i liječnica, svi u zaštitnim odijelima, sa maskama. Oni su mu uzeli sve relevantne podatke – od osobnih do toga gdje je radio. Ono što je bitno je da je trebao dati adresu gdje će se biti u dvotjednoj karanteni. Nakon što je popunio sve potrebne formulare dobio je rješenje o tome na kojoj se adresu sam stavlja u karantenu te kako je dužan dva puta dnevno mjeriti temperaturu te podatke o tome, kao i svoje opće stanje, dojavljivati na broj dežurnog epidemiologa. Za sedam dana, kako navodi rješenje, nadležna zdravstvena ustanova sanitarnom inspektoru dostavit će rješenje o obavljenom pregledu.
Na pitanje je li ga strah Puljanin navodi kako nije ali i da smatra kako opreza nikada dosta, posebice jer je dobro upućen u stanje u Italiji. Stoga će se, navodi, strogo pridržavati dobivenih uputa te se za dva tjedna vratiti zdrav svojoj djevojci, obitelji i prijateljima. Za kraj nam veli kako se osjeća dobro, nema znakova zaraze, a jedini problem mu trenutno predstavlja dobiti dežurnog epidemiologa, kako mu je rješenjem o izolaciji naloženo, jer je broj očito preopterećen.