Zatvaranje kafića neki Puljani koriste za društvene igre. POSJETILI SMO IH

Boris Valentić i prijatelji u akciji

Zatvaranje ugostiteljskih obrta i intenzivniji boravak kod kuće mnogi Puljani provode igrajući društvene igre. Dok jedni brišu prašinu s trošnih pakiranja "Rizika" i "Monopolija", oni nadobudni i željni novih uzbuđenja nove će mogućnosti potražiti u trgovinama. Premda neki klasici ostaju klasici, tih je novih mogućnosti na tržištu stvarno puno, čemu svjedoči i pulska udruga "Razigrana koza", koja okuplja zaljubljenike ove vrste i čiji se članovi u normalnim okolnostima mogu okušati u čak stotinjak različitih igara. Stanje na tržištu provjerili smo u Mülleru, gdje se trenutno mogu pronaći igre svih vrsta, no ne još dugo, ističe prodavačica Katarina Đurašević.

- Ljudi najviše kupuju "Monopoly" i "Catan", to je trenutno najtraženije. Imamo i relativno novu igru, "Dixit", koja je isto popularna, premda osobno nisam dobila nikakav komentar o njoj, a sama je nisam isprobala. Ostale igre poput "Rizika" ljudi uglavnom kupuju pred Božić, kada je ostalo već rasprodano. U to doba godine uglavnom ostanemo bez svih društvenih igara. Na proljeće su, tokom lockdowna, ljudi puno kupovali i "Čovječe, ne ljuti se" i šah, a sada manje, ističe Đurašević.

"Zaigrana koza" udruga je minijaturista, maketara i igrača stolnih strateških igara koja u Puli djeluje već 15 godina, a sjedište im je u Društvenom centru Rojc. Osim udruge, Doroteo Macan vodi i neformalnu igraonicu društvenih igara "Valdragon" u Circolu. Premda je zbog trenutne epidemiološke situacije aktivnosti puno manje, Macan ističe da se najuži krug članova i dalje okuplja.

- Ograničimo se na maksimalno pet-deset ljudi. Trenutno imamo 20-ak članova, a bitno je paziti na to da ne ostajemo poslije 10 navečer, da nas nema previše i da ne radimo javne događaje. Inače funkcioniramo na bazi godišnje članarine od 360 kuna, članovi dobiju svoju kopiju ključeva pa prostoriju i igre mogu koristiti u bilo koje vrijeme. Svaki petak imamo i dan otvorenih vrata kada ljudi mogu doći i upoznati se s jednostavnijim igrama i zabaviti se, a uglavnom se poslije opet vrate, ističe Macan.

Osim igara koje u svojem sjedištu ima udruga, puno članova ovdje drži i vlastite igre, zbog čega se danas članovi, što u Rojcu, a što u Circolu, mogu okušati u čak stotinjak društvenih igara. "Hardcore" igrači, ističe Macan, ove godine najviše igraju "Warhammer", znanstveno-fantastičnu ratnu igru s figurama na ploči koja od njih iziskuje veliku posvećenost - vlastitu vojsku sačinjenu od plastičnih minijatura, naime, kupuju sami, a zatim figurice sastavljaju, pomno farbaju posebnim bojama za to namijenjenima i tek onda postavljaju na ploču. Teren na kojem se postavljaju minijature nerijetko liči na makete fantasy gradova.

- Novim ljudima svaki put pokušamo pokazati jednu ili dvije nove igre, "gateway" igre koje mogu lako naučiti i koje su dobra baza za kompliciranije vrste igara koje znaju trajati i nekoliko sati. U tu kategoriju spadaju "Ticket to ride", "Lords of waterdeep", "Stone age", "Munchkin" i popularni "Catan", koji je eksplodirao 90-ih godina i popularizirao igre takve vrste, ističe Macan.

U "Catanu" svaki igrač skuplja bodove gradeći ceste, sela i gradove, a pobjednik je onaj koji prvi sakupi deset bodova. Macanu je osobno najdraži "Gloomhaven", koji je na prvom mjestu najboljih igara prema čuvenoj internetskoj stranici boardgamegeek.com.

- Sama kutija s igrom teži čak deset kilograma, a igra sadrži 100 misija. U dvije i pol godine, koliko je igram, još je nisam dovršio, ali sam pri kraju, kroz smijeh ističe Macan.

Boris Valentić, student međunarodne ekonomije u Beču koji online predavanja prati iz obiteljskog doma u Vinkuranu, večeri provodi s prijateljima iz osnovne i srednje škole, a u zadnje vrijeme "navukli" su se na društvene igre, pogotovo popularnu detektivsku igru "Scotland Yard". U njoj jedan igrač igra lopova koji se kriomice kreće po ucrtanoj karti, a ostali ga igrači tokom 24 kruga moraju pronaći. Lopov se može kretati brže od ostalih igrača, no svakih nekoliko krugova mora otkriti vlastitu poziciju.

- Počeli smo igrati kada je krenula kritična situacija s kafićima. Nas nekoliko se okupi, nađemo se kod nekog doma, skuhamo čaj i igramo. Jedna partija potraje sat i pol, u jednoj večeri odigramo dvije-tri partije, dok nam ne dosadi. Dosta smo se navukli, prosječno je igramo triput tjedno. Lopov jako rijetko uspije pobjeći, gotovo jednom u deset partija. Toliko ostali igrači počinju taktizirati da mu jednostavno nema spasa, ističe Boris.