U PULU GA JE DOVELA LJUBAV
TRUBADURSKA PROSIDBA JOSEA ALEJANDRA CORDOVU HERNANDEZA: Spojila ih Morriconeova glazba iz filma "Cinema Paradiso"
(D. ŠTIFANIĆ)
Profesor Alejandro Cordova gitaru svira svakodnevno tri-četiri sata, i više kada se priprema za koncert, po dva-tri sata ujutro i još toliko popodne. Mladi par živi na Busoleru, u kući pa nemaju problema sa susjedima zbog svirke. "U ulici je još troje muzičara! Jazz pijanist, rodom iz Argentine, zatim jedna pijanistica i čelist. Kuća nas dijeli. Otvoriš prozor i čuješ čelo, čuješ jazz, prelijepo, kaže Paula
Kada su netom vjenčani izašli iz Gradske vijećnice u Puli, na Forumu je neki orkestar, nevezano s njima, izvodio glazbu iz filmskog klasika "Cinema Paradiso", uz koju je Jose Alejandro Cordova Hernandez sedam godina prije pitao Paulu Čabrunić hoće li mu biti djevojka! Paula, sada Čabrunić Cordova, znala je španjolski i prije nego što ga je upoznala. Kao mnogi njezini vršnjaci, odrastala je uz meksičke sapunice i naučila jezik gledajući te serije u društvu s nonom, kasnije slušajući latinoameričke izvođače. Slučajnost? "Sudbina", kratko će Alejandro. Rodom Meksikanac, s Paulom se upoznao u Udinama, gdje su oboje studirali, on klasičnu gitaru na akademiji, ona na pravnom fakultetu. Odlučili su živjeti u Puli. Alejandro, koliko zna, nije jedini Meksikanac u Istri, čuo je za sunarodnjakinju nastanjenu u Vodnjanu.
Klasična gitara na Muzičkoj akademiji
Sudbonosnu glazbu u legendarnom filmu Giuseppea Tornatorea s početka priče potpisuje Ennio Morricone, Alejandru posebno omiljen skladatelj. Naravno da su nas zanimali detalji o pravoj trubadurskoj "prosidbi" uz gitaru.
- Do tada smo se družili, živjeli smo u istom studentskom domu u Udinama, imali zajedničke prijatelje. On je otputovao, imao je koncertni nastup u Španjolskoj i rekao mi pogledaj film "Cinema Paradiso". Pogledala sam i napisala mu na mail da je film predivan,
da sam i zaplakala, i počeli smo se dopisivati. Kad smo se sljedeći put sreli išli smo zajedno u menzu, imao je gitaru sobom i vidjela sam da je nervozan. Počela je kiša i otišli smo kod mene u sobu i tamo mi je zasvirao tu pjesmu. Poslije mi je otkrio da se pripremao izjaviti mi ljubav uz jedan dvorac na brdu iznad Udina, ali je pala kiša i zato je bio tako nervozan, priča nam Paula.
Njezin suprug dodaje da je bio upravo završio svoj studij i trebao se vratiti u Meksiko. Bila mu je to zadnja šansa da provjeri Pauline osjećaje. "Javio sam doma da se ne vraćam i ostao u Udinama, iako bez posla i prihoda. Vjerujem u sudbinu, ali mislim da nam život nudi različite mogućnosti a mi biramo, donosimo odluke kojim ćemo putem krenuti", veli Alejandro. "Svaka mu čast na hrabrosti", dodaje Paula, "od svoje 17. godine živi sam". Alejandro objašnjava da je u Meksiku uobičajeno da mladi rano odlaze iz roditeljskog doma, između ostalog, jer je najam stanova jako jeftin, svugdje osim u Meksiko Cityju. S 15 godina krenuo je na konzervatorij u Xalapi, Veracruz, a u Italiji završio glazbeni studij. Miljama daleko od kuće.
Zašto klasična gitara? Zbog Paca de Lucije, legendarnog španjolskog flamenco gitarista. "Kada sam čuo zvuk njegove gitare, bio je to magičan trenutak za mene. Nisam znao da je uopće moguće dobiti tako nešto na gitari. U obitelji prije mene nije bilo klasičnih muzičara", priča Alejandro, odnedavno predavač klasične gitare na Muzičkoj akademiji u Puli. Zasad je vanjski suradnik i vodi izborni kolegij, ali interes je velik. Ima dvije grupe studenata, njih 26 koji su izabrali gitaru za svoj drugi instrument, i nada se otvaranju katedre klasične gitare u Puli. (Duška PALIBRK, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
