(Snimila Vanesa Begić)
"Pula moje mladosti" akcija je koju organizira Gradska knjižnica i čitaonica Pula u sastavu manifestacije "Mali festival baštine" tijekom kojeg se žele prikupiti sjećanja naših sugrađana na život u Puli u preddigitalno doba.
Suradnica na ovom projektu je naša dugogodišnja novinarka i urednica, sada mlada umirovljenica Jasna Orlić, koja u Čitaonici kluba umirovljenika do 4. listopada od 10 do 12 sati prikuplja uspomene, anegdote, priče, ali i fotografije i ostale memorabilije iz raznolikih područja života Puležana.
- Putem tih uspomena želimo vidjeti kako se nekada živjelo u Puli, kako su primjerice radile trgovine, što se kupovalo, kako se odvijala nastava, koje su tvornice djelovale, gdje se izlazilo, mjesta zabave, slobodne aktivnosti, vrijeme, kupališta, a prikupljena sjećanja na Pulu organizirat ćemo kao svojevrsni spomenar koji će biti dio naše zavičajne zbirke, kazala je Orlić ističući da je u planu i izložba.
Tijekom našeg posjeta, tu smo zatekli umirovljenicu Tatjanu Pokrajac (ne Papucci, ali po ostalom imenjakinju i prezimenjakinju rovinjske književnice), koja je dočekala mirovinu kao prodavačica u »Istri«.
- Nekada se u trgovinama radilo dvokratno, od 8 do 12 i od 16 do 19 ili do 20, ovisno ljeti ili zimi, a subotom od 13.30 ili 14 sati. Imali smo uvijek toliko posla, a i puno djelatnika, i ne znam zašto se nije mogao organizirati jednosmjenski rad da jedni rade ujutro, drugi popodne i obratno. Bilo je puno robe, puno kupaca i ne mogu vjerovati kako je sve to propalo, kazala je gđa Tatjana.
Nadalje, iz svjedočanstava saznajemo da su ljudi dosta i krali po trgovinama, ne samo domaći, nego dosta i stranci, i jednom su prilikom htjeli izaći iz prodavaonice s gumenim čamcem za napuhavanje. »Turistima iz tadašnje Istočne Europe bili smo Zapad, svega je tu bilo«, saznajemo iz svjedočanstava.
Uspomene o preddigitalnom vremenu su podijeljene, no nekako je ipak svima to doba bilo draže.