U Sveučilišnoj knjižnici u Puli otvorena je izložba »Spretne ruke i mašta mogu svašta«.

U Rječniku hrvatskoga jezika možemo pročitati da je čipka »mrežasta ukrasna rukotvorina nastala pletenjem, vezenjem ili kačkanjem s pomoću raznovrsnih niti«.

Pohvala i priznanje

- U rječničkom objašnjenju nema mjesta za osjećaj zadivljenosti koji doživljavamo gledajući isprepletene niti i nježne mreže stvorene radom čarobnih ruku vještih čipkarica. Neizmjeran je broj i neiscrpan izvor kreativnog slaganja oblika, gustoće i ideja, kao i primjene ovih vrijednih rukotvorina. Hrvatska čipka se od 2009. godine nalazi na UNESCO-ovom popisu nematerijalne svjetske baštine.

(Osobna arhiva)

Pohvala je to i priznanje brojnim vrijednim i spretnim rukama koje su još od renesansnog doba stvarale ta mala umjetnička djela. Činile su to šivaćim iglama, kukicama ili batićima, koristeći lanene, pamučne ili posebnim postupkom dobivene niti iz sredine svježih listova agave. Za razliku od drugih dijelova Europe, gdje je čipkarstvo bilo u rukama građanstva, plemstva i svećenstva, u Hrvatskoj je ono vezano uz seosku populaciju. Kroz povijest, a i danas, ukras su domovima i crkvama, a vrlo često ih nalazimo na tradicionalnim nošnjama, odjeći ili raznim drugim uporabnim predmetima, veli Sonja Brhanić, knjižničarka Sveučilišne knjižnice koja je i autorica ove izložbe.

(Osobna arhiva)

Tri su glavna centra izrade čipke u Hrvatskoj: Lepoglava u Hrvatskom zagorju sa čipkom na batiće, otok Pag sa čipkom na iglu te otok Hvar sa čipkom od agave redovnica benediktinskog samostana. Te su čipke najpoznatije, ali ništa manje nisu vrijedne i jednako su lijepe čipke nastale u drugim krajevima Hrvatske.

Uz knjige posvećene izradi čipke i originalne primjerke čipki, izložene su vrijedne, vrlo lijepe i zanimljive mape iz Grafičke zbirke Sveučilišne knjižnice. Mape su bile dio fonda knjižnice nekadašnje obrtničke škole koja je pod nazivom Scuola Industriale Civica – Pola osnovana daleke 1905. godine.

Zanat i umijeće

- Vidljivo je to po pečatima na mapama te poleđini grafičkih listova. Nakon Drugog svjetskog rata mape su postale dio fonda, kao i druga građa iz školskih knjižnica Pule i Istre, koja se nije se više koristila po novim školskim programima. Scuola Industriale Civica – Pola pratila je standarde austrougarskog školstva. Nastava je neko vrijeme održavana na njemačkom, talijanskom i hrvatskom jeziku, a škola je nosila i naziv C. K. Obrtna strukovna škola.

(Osobna arhiva)

U Sveučilišnoj knjižnici u Puli pohranjeni su i godišnjaci te obrtničke škole pa je zanimljivo vidjeti koji su se predmeti poučavali. Mladići su, zasebno od djevojaka slušali: opću kulturu, aritmetiku i geometriju, geometrijsko i slobodno crtanje, prirodne znanosti i fiziku te tehnologiju s vježbama modeliranja. Djevojke su imale sljedeće predmete: kulturu, aritmetiku, geometriju i knjigovodstvo, znanost i tehnologiju, francuski, geometrijsko i ukrasno crtanje, kaligrafiju, gimnastiku, pjevanje te domaćinstvo. I danas se oduševljavamo vrhunskim pristupom educiranju budućih zanatlija koji su se stečenim umijećem mogli služiti kao sredstvom umjetničkog izražavanja, veli autorica.

Ovu zanimljivu i edukativnu izložbu može se pogledati na prvom katu Sveučilišne knjižnice u Puli do 30. siječnja.

Povezane vijesti

• DANI RUKOTVORINA 2022. U Etnografskom muzeju Istre "Čarolija stvaranja"
• Rani radovi poznatog pulskog performera Josipa Pina Ivančića
• U Sveučilišnoj knjižnici u Puli izložba "U srcu Pićan i Pićanština"