Iako smo tek ušli u drugi tjedan Nove godine, u Gradskom društvu Crvenog križa Pula radi se uobičajenim, da ne velimo i vrlo ozbiljnim tempom. Prostori pulskog Crvenog križa već su neko vrijeme u Šijani, na adresi Trg 1. istarske brigade 15, a u trenutku našeg posjeta odvijalo se redovno darivanje krvi i činilo se da su fešte već odavno iza nas. Toga dana akciji je pristupilo 57 darivatelja spremnih dati krv, a na kraju je to učinilo njih 43, jer ostali nisu bili u mogućnosti to učiniti zbog zdravstvenog stanja.

Osim tih aktivnosti, od ravnateljice Crvenog križa Pula Jasne Vekić saznali smo čime se trenutno sve bave i koje aktivnosti prema korisnicima poduzimaju, uz one redovne i već poznate.

- Već smo poduži vremenski period "zarolali" puno toga i s pisanjem projekata, još tamo 2019. godine, a u međuvremenu dogodio se i covid i potres, pa smo znali biti angažirani i po 10, 12 sati dnevno. U tim trenucima to prestaje biti posao i postaje poziv. Cijeli moj tim, moji ljudi, kako ja volim reći, aktivan je u zajednici, pokriva gotovo sve socijalne usluge, a sve zato što oni doista osjećaju ovaj posao kao poziv. Trenutno imamo 24 zaposlenih, a u provedbi su dva projekta. Jedan od njih je Pomoć u kući u Puli, koji broji šest geronto domaćica i jednu voditeljicu. Pomoć se sastoji od odlaska, jednom do dvaput tjedno kod svakog korisnika, dakle jedna domaćica ima četiri do pet korisnika dnevno, kaže Vekić i pojašnjava da je sve započelo s pilot projektom 2018. godine, idejom predsjednika Sindikata umirovljenika podružnice Pule, Zdenka Pliška uz suradnju načelnika Marčane Predraga Pliška i načelnika Barbana Dalibora Pausa.

- Kako Crveni križ pokriva cijelu Pulu i bivšu Puljštinu, a oni nas prema zakonu o financiranju Crvenog križa dijelom financiraju, otvoreni smo, osim za osnovne programe (službe traženja, socijalnog programa paketa, darivanja krvi, Prve pomoći i mladeži), za razvijanje i tzv. ekstra programa koje bi oni ekstra financirali. Kad nema katastrofa, poplava i potresa, možemo pokriti i neke druge potrebe. Mi smo u međuvremenu narasli, jer kad smo počeli razgovarati o pučkoj kuhinji i prihvatilištu, ovdje nas je bilo četvero, a sad nas je dvadeset i četvero. Međutim, hladni pogon je ostao isti, svi nam uskaču, ali je jako teško. Fali nam barem još dvoje ljudi, ali se krpamo preko projekata, jer nam pomažu upravo ljudi koji rade na tim projektima. Ljudi u raznim ministarstvima s kojima smo surađivali na EU projektima ne razumiju rad na terenu, u pet mjeseci promijenilo se sedam kontrolora koji traže masu pojašnjenja i blokiraju nas u radu. Administrativno nas guše, pojašnjava ravnateljica Jasna Vekić u jednom dahu i dodaje da unatoč tome ne posustaju.

Jasna Vekić (snimio Danilo Memedović)

Pilot projekt geronto domaćica na području Puljštine pokazao se kao vrlo učinkovit i dobar te je taj model preslikan i na samu Pulu. Na Puljštini uz voditeljicu rade tri geronto domaćice za više od 120 korisnika, dok za 157 korisnika u Puli rade voditeljica i još šest geronto domaćica. Projekt u Puli traje do 30. lipnja dok se onaj na Puljštini završava 02. studenog ove godine. Nakon tog perioda iz Crvenog križa se nadaju da će uspjeti nastaviti s projektom, ukoliko bi njegovi nosioci (gradovi i općine) to i nadalje podržavali jer je riječ o EU projektu, što je nosiocima programa itekako vrijedna usluga. Posao geronto domaćice sastoji se od nabavke hrane, obavljanja kućanskih poslova, pomoći kod plaćanja računa, a kod korisnika provedu do sat i pol vremena.

Potrebe su velike, a ovaj vid pomoći pokazao se iznimno učinkovit, ali ne samo iz pragmatičnih razloga.

- Svaka je pomoć dobrodošla, ali tim ljudima koji su vrlo usamljeni prije svega treba društvo, ponavlja Vekić bolnu činjenicu koje je svjesna većina nas.

- Kad se naši najstariji opuste i osjete povezanost s osobama koje im dolaze u kuću, geronto domaćice čuju: "Sunce moje, jedva sam čekao/čekala da dođeš", a rečenica je to koja, kad dolazi od korisnika, govori više od tisuću riječi. Ja vjerujem u bolje, premda me gotovo svaki dan nešto rastuži, a ovakva iskustva ipak bude nadu, kaže ravnateljica.

Geronto domaćice, osim što prema jasnim uputama skuhaju obrok korisnicima i počiste njihov dom, cijelo vrijeme doista komuniciraju s njima; od njih saznaju čim više podataka, a sve da bi se pronašao najbolji način kako im pomoći, imaju li uzdržavanje, brine li netko o njima, imaju li doplatak za tuđu njegu i pomoć, kakvu imaju mirovinu. Sve to može pomoći da bi se kontaktiralo s Centrom za socijalnu skrb i pomoglo potrebitom da ostvari svoja prava.

- Centar i socijalni radnici imaju jako puno korisnika, a najbolji kontakt korisnik može ostvariti upravo s osobom koja fizički dođe k njemu, a to su osobe koje im pomažu u kući, uz koordinaciju Crvenog križa. Umrežavanje tim više unosi red na terenu, kako se ne bi dogodilo da netko koristi pomoć s više strana, (službe i humanitarne udruge), a da netko drugi ostane bez konkretne pomoći. Komunikacija i suradnja nameću se kao najvitalniji i najpropulzivniji segment socijale, ustvrdila je Vekić.

Jednako tako, saznajemo od ravnateljice, krenuo je nedavno i Centar podrške 521, a još 2019. godine ravnateljica Gradskog Crvenog križa i kolegica Zuzana Hoti Radolović artikulirale su ga kao Centar u kojem će se raditi trijaža i sublimirati sve ustanove, poslati zahtjeve ondje gdje treba i imati kontrolu nad tim procesima. To se već s prvim danima rada Centra pokazalo kao pun pogodak te već sada imaju velik broj riješenih predmeta i puno poziva osoba u potrebi.

(snimio Danilo Memedović)

- Centar je zamišljen kao veliko informatičko sučelje koje će objediniti sve uključene. Nekim prirodnim putovima područje djelovanja samo se po sebi mapiralo, dobrim dijelom potaknuto i covid krizom. U tim smo trenucima shvatili koliko je ljudi samo, a iz te se situacije iskristalizirala potreba pomoći u kući, dok se koordinacija pokazala nužnom. Liječnici su u to vrijeme tražili da im pacijenti pišu mailove?! Ma kome su oni to poručivali? Imaš 30 posto pacijenata koji su stari, nisu informatički pismeni i nerijetko nemaju nikoga. Na što smo spali kao društvo?!, vidno rezignirano, sa suzama u očima govori Vekić.

- Uvijek mi je u fokusu čovjek, a to i jest misija Crvenog križa. Mogu reći da mi jako dobro surađujemo s zajednicom. Zajednica nas prati, a to je tako jer vjerojatno imamo neki kredibilitet. Naš rad se prepoznaje, a kad nam nešto treba, uvijek bude pozitivnih reakcija. Uvijek smo tu i uvijek ćemo se odazvati, a posao je težak. Primjerice darivanje krvi. Vi morate animirati ljude da daruju svoju krv, da vam ponovo dođu, a treba potaknuti i mlade ljude da krenu s time. Slikovito rečeno, za funkcioniranje Opće bolnice Pula, na godišnjoj razini, treba skupiti više od 3.000 doza krvi. Za vrijeme covida mi nismo mogli ulaziti u škole, komunicirati s mladima, dogodio se raspad sistema. Volontere također treba motivirati, a stalno nam trebaju, apelira na svijest i savjest građana Jasna Vekić ukazujući na brojne potrebe u zajednici koje treba osvijestiti među građanstvom. Volonteri i darivatelji krvi su Crvenom križu nasušno potrebni, a ravnateljica Vekić zaključuje da neće prestati s apelima prema javnosti, ali ni s daljnjim i novim aktivnostima za dobrobit zajednice.

Povezane vijesti

• MEDULIN Samo jedno darivanje dovoljno je da čovjeku spasi život
• Odlikovanja za zlatne darivatelje krvi
• Apel darivateljima krvi, nedostaju krvne grupe 0 pozitivna (0+) i A negativna (A-)