ISPUNJENI SNOVI

Iz Vodnjana uskoro kreće akcija za kupnju pogonskog priključka za invalidska kolica - Milorad Matijaš: ŽELIM BITI POKRETAN I ŠTO SAMOSTALNIJI


"Najveći mi je problem kretanje, da budem što samostalniji, da mogu otići u butigu i da se sigurno vratim doma", riječi su kojima nam je tužnu priču o svom životu započeo Vodnjanac Milorad Matijaš, invalid osuđen na kolica i druga ortopedska pomagala. Matijaš, koji živi sam i nastoji se brinuti o sebi bez ičije pomoći, pod hitno treba priključak za invalidska kolica s pogonom na baterije i "na ruke" po sistemu pedala.

Nužno nekoliko desetaka tisuća kuna

No Milorad Matijaš previše je sramežljiv da bi išta tražio - zato su se angažirali ljudi dobre volje sa željom da pokrenu humanitarnu akciju pod nazivom "Ispunjeni snovi" i prikupe mu sredstava za taj kombinirani priključak - uređaj s upravljačem, baterijom i pogonskim kotačem montira se na obična invalidska kolica, a košta nekoliko desetaka tisuća kuna, što si Milorad sam ne može priuštiti.

- On smatra da sve može sam, nikoga ništa ne pita, a ja smatram da ne može sve. To nije čovjek koji išta traži i zato mu želim pomoći, kaže pulska humanitarka Danijela Juran Brajković koja je akciju i inicirala.

Danijela iza sebe ima 27 godina volontiranja, za humanost ju je nagradila i Dubrovačko-neretvanska županija, a posljednjih 17 godina pokrenula je jako puno humanitarnih akcija po Istri.

- Sram me pitati. Ne mogu tražiti pomoć od ljudi, kaže nam skromni Matijaš zahvalan Gradu Vodnjanu što mu je prije nekoliko godina donirao električni skuter. No skuter više nije pouzdan, često se kvari i ostavlja ga na putu, a dijelovi su jako skupi.

Svakodnevno trpi jake bolove

Dogradonačelnik Vodnjana Enea Codacci rekao nam je da će se Grad i ovog puta uključiti u akciju jer Miloradu zaista treba pomoć. Naime, 58-godišnji se Milorad od ranog djetinjstva nosi sa svojim bolestima. S četiri godine ozlijedio je nogu, ozljeda nije liječena pa je zatrovana kost, a kako naknadne operacije nisu dale rezultata noga mu je amputirana u Sloveniji kada je imao samo 28 godina. Operacije je pretrpio i na drugoj nozi. Uz to pati od spine bifide, teškog oštećenja kralježnice i, kako kaže, opake i podmukle bolesti zbog koje svakodnevno trpi jake bolove. Niz je još tegoba koje ga muče, a povrh svega rane mu stvara i proteza.

- Poša san u školu u bolnici i odresa san u bolnici, kaže nam Milorad i otkriva da je, unatoč teškom zdravstvenom stanju, radio kao majstor za šivače mašine, a zahvaljujući čemu je i osigurao skromnu penziju. No, ruke i zglobovi stradali od štaka, više mu ne omogućuje nikakav precizan i zamorniji rad.

Ipak, Milorad, koji se bavio i atletikom i streljaštvom, nastoji biti što samostalniji. Čak si je i na stara električna kolica montirao kuku kako bi mogao sam dovesti bocu plina. Živi u kući na dvije etaže, svaka od 25 kvadrata, ali zbog teške pokretljivosti, gornji kat uopće ne koristi.

- Cijeli život sve sam delam. Meni je neugodno pitati za pomoć, priča nam i kaže da je nekada u državi bilo više brige za invalide, dok danas, na primjer, ako službeno zatraži protezu, gubi pravo na kolica, i obrnuto.

- Zamislite vi koji su njegovi dnevni rituali, kako on funkcionira bez ičije pomoći. Zato mi je želja da mu osiguramo i osobu koja bi mu mogla pomoći u kućanstvu, priča Juran Brajković koju su s Miloradom povezale - mandarine! Danijela, rođena Pločanka, a udana u Puli, pomaže bratu pri prodaji neretljanskih mandarina u Vodnjanu, a u svakodnevnom kontaktu s Vodnjancima upoznala je i Milorada čiji ju je slučaj, kako kaže, dirnuo u srce. (PIŠE Zvjezdan STRAHINJA)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter