"hvala bogu, riješilo se!"
GLAS ISTRE POMAŽE: Nakon ispovijesti šofera kamiona zarobljenog u Italiji, stanje se popravilo! "Prvo ću se dobro naspavati u svom krevetu, istuširati ko' čovjek, i pojest' nešto kuhano"
Arhiva G. I.
U Pulu stižem u petak i ne mogu dočekati da vidim djecu i suprugu. Bit će mi to najljepši povratak kući nakon dugo vremena. Naravno, obitelj i ja gledat ćemo se s distance jer ja idem u izolaciju. Prva stvar koju ću napraviti je dobro se naspavati u svom krevetu, istuširat ću se ko' čovjek, a i pojest ću nešto fino kuhano, kaže naš sugovornik. Planirao je doći proteklog vikenda, ali nenadano je morao voziti do Trevisa, pa će u Pulu doputovati ovog vikenda
"Hvala Bogu, riješilo se"! Tim nam se riječima javio šofer kamiona iz Pule koji je duže od šest tjedana bio zarobljen u Italiji. Njegovu smo ispovijest objavili prije nekoliko dana kad nam je ispričao da su na vozače kamiona koji rade za strance svi zaboravili. Situacija je bila toliko loša da su se šoferi bili primorani tuširati iz kanistra, a robu su sušili na brisačima!
On, kao i stotinu njegovih kolega iz Istre, nisu se usudili vraćati kućama jer bi morali u dvotjednu izolaciju. Za mnoge je to značio ogroman rizik od gubitka posla. No nekoliko dana od objave njegove priče u našem listu, stvari su se pokrenule s mrtve točke. Sada vozač kamiona iz Pule, baš kao i stotine drugih koji rade za strane poslodavce, mogu odahnuti.
Ista pravila
- Ne znam što bih rekao nego da se zahvalim vašoj redakciji što ste prvi objavili priču. Nakon toga me kontaktirala i novinarka jedne nacionalne televizije te su vrlo brzo naši problemi došli i do nacionalnog stožera za zaštitu i spašavanje. Bilo je očito da ministar Davor Božinović nije imao sve točne informacije s terena i pravi uvid u situaciju. No nakon što je sve dobio na stol, i za nas koji radimo za strance uvedena su ista pravila kao i za kolege koji rade za domaće prijevoznike. To znači da kod prelaska granice i dolaska kući više ne moramo u 15-dnevnu izolaciju, što nam je teško padalo zbog straha da ne ostanemo bez posla i postanemo socijalni slučajevi, kaže nam naš sugovornik. Naglašava da odsad i vozači koji rade za strane prijevoznike idu u izolaciju najduže 72 sata.
Presretan je zbog takve odluke jer je zadnjih šest tjedana izludio u kamionskoj kabini.
"U Pulu stižem u petak i ne mogu dočekati da vidim djecu i suprugu. Bit će mi to najljepši povratak kući nakon dugo vremena. Naravno, obitelj i ja gledat ćemo se s distance jer ja idem u izolaciju. Prva stvar koju ću napraviti je dobro se naspavati u svom krevetu, istuširat ću se ko' čovjek, a i pojest ću nešto fino kuhano, kaže nam. Planirao je doći proteklog vikenda, ali nenadano je morao voziti do Trevisa, pa će u Pulu doputovati ovog vikenda.
- Konačno smo i mi koji radimo za strance izjednačeni i sada za sve vrijede ista pravila. To je fantastično i bolje nije moglo biti. Od objave priče trebalo je nekoliko dana da se situacija riješi, a vjerujem da nam je na ruku išla i povoljna epidemiološka situacija, osobito u Istri. Ovo je šesti tjedan da sam van kuće i to mi se u životu nije dogodilo, kaže.
Naglašava da podržava drastične kazne za sve one vozače koji se ne pridržavaju mjera izolacije.
"Mjere se moraju poštivati. Moramo biti odgovorni i ne smijemo riskirati. Apsolutno se slažem da svatko od nas vozača tko prekrši izolaciju treba biti drastično kažnjen. Još nisam čuo da je netko od šofera zaposlenih u Italiji obolio, jer mi zapravo nemamo nikakve socijalne kontakte i robu utovarujemo i istovarujemo pod strogo kontroliranim uvjetima, kaže.
Ispričao nam je da kod prelaska granice trebaju predočiti ugovor o radu i potvrdu poslodavca nakon čega im se određuje mjera samoizolacije. "Sigurno se neću žaliti što neću moći do trgovine. Bit će mi super kod kuće da malo razbistrim glavu i dođem k sebi. Ovo mi puno znači jer veći problem mi je bilo ovo psihološki izdržati budući da nitko nije znao koliko će sve potrajati i kada ću opet moći doma bez straha da ću ostati bez posla. Nije bilo lako niti kod održavanja higijene i prehrane, ali to sam nekako i prihvatio. No ta neizvjesnost, jer ne znate kad ćete doći kući i vidjeti obitelj, doslovno me ubijala. Psihološki je bilo stravično. Cijeli taj period nisam uopće mogao spavati. Iako sam bio premoren od posla, jedva bih zaspao u deset navečer, a u pola noći bih se već probudio i do jutra vrtio u krevetu. Događalo mi se da sam sanjao kako vozim po Ipsilonu da idem doma. No kad bih se probudio, bio sam u kabini kamiona. Sve je to sada iza mene, naglašava.
Zločesti komentari
Priznaje da mu je bilo krivo vidjeti brojne komentare ljudi koji su nakon njegove ispovijesti osuđivali njegov odlazak u Italiju i rad za stranog poslodavca.
- Bilo je komentara poput "kad je odlazio iz Hrvatske nije se žalio, pa što se sada buni?" Ne znam što bih rekao na takve komentare osim da tako mogu govoriti samo besposličari koji u životu nisu radili. Vjerojatno većina tih ljudi sjedi doma za tipkovnicom i živi na grbači roditelja penzionera bez i jednog dana radnog staža. Ljudi koji su zagrizli život u tvrdo itekako su znali o čemu sam govorio, zaključuje svoju priču naš sugovornik.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
