piše tihana tomičić

Poduka privatnom sektoru

Ilustracija / Tihana Tomičić (Snimili: Zvonimir Barišin/Pixsell / Davor Kovačević)

Ilustracija / Tihana Tomičić (Snimili: Zvonimir Barišin/Pixsell / Davor Kovačević)


Trebali bismo ozbiljno razgovarati i o plaćama ministara, izjavio je na samom početku ove godine tadašnji ministar uprave Ivan Malenica. U međuvremenu on je prešao natrag u Sabor, ali u tom trenutku nakon objave ovog headlinea Vladine sužbe su nazivale redakcije da se ne ide s takvim naslovima, jer ništa još nije odlučeno ni dogovoreno.

Malenica je tada prerano kukuriknuo. Tada je tema bila rast plaća u javnom sektoru, koje su povećane za čak 32 posto, a rasle su i mirovine, dječji doplatak i drugo. Naravno - jer to je bilo predizborno vrijeme. A sada je vrijeme postizborno, pa Vlada kreće u veliku akciju "naplate" svoga rada i "izgubljene dobiti". Jer, istina - plaće dužnosnika nisu povećavane praktički otkako je Andrej Plenković premijer, od 2016. godine. Zapravo, još od 2014. godine jer on je došao na mjesto premijera na plaću koja je izglasana još u SDP-ovu mandatu.

Tako je Plenkovićevu dosadašnju plaću odredio tadašnji premijer Zoran Milanović, a sada Plenković donosi novu Milanovićevu plaću koja će, eto, premašiti 6.000 eura mjesečno. Pod uvjetom da Milanović nakon izbora u prosincu ostane predsjednik. Ako ne, dobivat će je neki HDZ-ov predsjednik. Politika je fluktuirajuća djelatnost, kaže naš premijer. Mada su njih dvojica stalno tu.

Jasno, ova se odluka donosi u atmosferi u kojoj od sto glasa, glasa čuti nije. Ne samo da je vrijeme postizborno, nego je i ljetno. Toplotni udar paralizira i jače igrače od hrvatske oporbe, Sabor je već na raspustu i novinarima oporbeni političari baš i nisu dostupni za komentar. Prave se mrtvi - razumljivo, jer dosad su dobivali oko 2.300 eura mjesečno, a sad će im se plaća približiti magičnoj brojci od 4.000 eura. Zaokruženo, to je točno 30.000 kuna. Što drugo s tim mogu, nego produžiti ljetovanje. Nova plaća bit će im isplaćena već od 1. kolovoza. "Gazdarice, možemo li produžiti boravak u apartmanu za još dva tjedna", vjerojatno je rečenica koju hrvatski zastupnici na današnji dan najčešće izgovaraju otvarajući novu bocu pjenušca.

Realno, tko bi to odbio, i tko bi to kritizirao na njihovom mjestu?! Dodatno, Plenković im je time prilično začepio usta i za buduće rasprave o rebalansu proračuna, u kojem je kako kaže Milanović - rupčaga. Ako iz oporbe budu kritizirali upravljanje državnim budžetom, a sami su sretni dobitnici binga u rebalansu, Plenković im lako može reći neka onda razliku u plaći uplate u dobrotvorne svrhe.

On to neće učiniti jer, kao što je jučer rekao, svjesno se odrekao dvostruko veće plaće u Europarlamentu, pa mu nema što tko zamjeriti što je sada odlučio ovako drastično dizati plaće sebi i svojim suradnicima. "Pa nismo mi tu od jučer", kaže premijer.

A opet, i čemu demagogija? Činjenica je da je kadrirajući u Vladi jedva skrpao sastav ministara i sad još i državnih tajnika jer nitko neće u ministre za 2.000 eura. To je posao bez radnog vremena i s ogromnom odgovornošću za milijarde eura, gdje ti DORH i EPPO mogu zakucati na vrata čak i kad radiš u najboljoj namjeri. Činjenica je i da je Plenković u ovom trećem mandatu u Vladi ostavio redom iste ministre kao i dosad - možda je jedan od razloga i taj što jednostavno nije mogao dobiti druge ljude. To su argumenti koje on navodi, a koje "napaćeni narod" sigurno nerado čuje. No srozavanje politike na tako niske grane da ministar ima par stotina eura veću plaću od blagajnice u DM-u ili u Lidlu, isto nema smisla. I ministar želi ići na more.

Doista, bilo bi bolje kad bi i privatni sektor pratio ovaj smjer. Koliko god Vlada rasterećivala plaće ili neoporezivi dio prihoda (ne puno, ali ipak povremeno da), poslodavci svu dobit zadržavaju sebi. Sigurno je u Hrvatskoj još bezbroj firmi gdje se plaće nisu usklađivale s inflacijom, i tu nitko ne može učiniti ništa. Nema zakona koji će to propisati. Ali u konačnici rast plaća javnim službama, a sada i političarima, nameće neki ritam promjena i u tzv. realnom sektoru. Ako ništa drugo, tržište je takvo da ljudi imaju gdje otići raditi, radne snage nedostaje u svim sektorima, pa će i poslodavci valjda mućnuti glavom ako misle poslovati pozitivno uz pomoć ljudi koji znaju svoj posao. U Hrvatskoj se više, očito, ne radi na lijepe oči.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter